Pokret za Promjene

Koliko je žena u svijetu, a naročito kod nas, spremna da se bavi politikom, da bude uključena u političke tokove, a posebno da bude na odlučujućim pozicijama? Možda bih odgovor trebalo tražiti u mogućnostima koje pruža sredina i dopuštanjima od strane muškaraca. Žene čine više od 50% ukupnog stanovništa, pa EU standardi preporučuju da bi minimum 30% žena trebalo da participira u političkom životu. Međutim, nijedna zemlja u regionu nema procenat učešća žena u politici od 30%, što je slučaj kod većine evropskih zemalja.  

Jovana Duković, članica Mreže žena i GO Pokreta za promjene   

U Crnoj Gori svega 11% žena ima učešće u politici, iako je većina građana  saglasna da bi dobro bilo da se što više žena bavi politikom radi lakšeg postizanja kompromisa. Ali ni naše komšije nisu ništa bolje. Jedino je iznenađujuće da se 22% Makedonki bavi politikom. 

S druge strane, Finska je lider među evropskim zemljama, jer ima političku klasu sa najvećim brojem žena ( od 20 ministara 12 su žene ), a 42% članova parlamenta čine žene. Smatram da bi problem postojao čak i kada bi se ispunila ta preporučena kvota od 30%.  

Vrlo je važno na kakvim pozicijma bi bile te političarke. Da li bi one služile samo kao background političarima tokom kampanja, ili bi se promovisale samo pred lokalnim izborima, organizovale par humanitarnih akcija ( tipično za žene ), stale iza pretučenih žena, i tako se pretvorile u samo nužnu brojku, a ne u potreban kvalitet. 

Tokom svjetske istorije, istini za volju i danas, bilo je i ima slučajeva gdje se žena pozicionirala u visokim političkim krugovima. Margaret Tačer, kao prva premijerka Velike Britanije, morala je da bude "gvozdena i čelična" da bi dospjela do najznačajnije funkcije ( valjda ne zbog funkcije koliko zbog pola ). Ali ta ista Margaret, dodvoravajući se svojom čvrstinom, principjelnošću i odgovornošću muškarcima, nažalost nije učinila ništa da poboljša poziciju žene u britanskom društvu.  

Golda Meir, kao izraelska premijerka, takođe je morala da poprimi muškost u vođenju politike i to veću od one koja krasi pripadnike jačeg pola, kako bi bila uspješna na funkciji premijerke, pa je nisu zalud zvali "jedinim muškarcem u kabinetu". 

Da li to znači da javnost više voli da vidi ženu za govornicom koja će se "muški nositi" sa sagovornikom/com, a ne političarku koja će na damski način replicirati,  sa kulturnim ophođenjem, bez povišenog tona, bez teatralnih nastupa i ispada, iskazati svoj stav? Ili je samo kod nas, i kod onih slični nama, ukus javnosti ovakav, dok već na zapadu umjerenost i skromnost počinju da se cijene i bivaju nagrađeni od strane glasača. 

Žensko-muški mediji 

No, šta mediji rade? Da li globalni medijski vrtlog može obrazovati ženski um, dati samopouzdanje i podršku ženi, a ne osakatiti joj i zatupiti razum ili je isključivo iskoristiti za show business do isteka reklamnog roka? Samo ću uzeti za primjer časopise koji su u najvećem broju odveć podijeljeni zbog sadržaja na "muške" i "ženske". Upoređujući ih, ostala sam zaprepašćena klasičnim omalovažavanjem ženskog roda, ophodeći se prema ženama kao isključivo dobrim potrošačima, gutačicama kozmetike i "in" odjeće, obuće, galanterije i nakita i obavezno virtuoznim domaćicama u kuhinji. 

Pa tako u sadržaju tipičnog "muškog" časopisa možete naći prvenstveno reklame za automobile i jahte ( žene, izgleda, treba manje da obraćaju pažnju na kupovinu takvog luksuza, iako je dokazano da je žena savjesniji i pažljiviji vozač, a do jahte može doći samo preko vlasnika iste ), zatim, prezentacije turističkih destinacija ( valjda je platežna moć samo u muškom novčaniku ), intervjue sa sportistima, političarima, kako voditi zdravu ishranu i brinuti o svom tijelu ( ovo dvoje je jedino što sam našla zajedničko u obje vrste časopisa ) i kako biti muško kada situacija tako nalaže. Na par stranica se obavezno mora naći neki djelić iz obimnog photo session-a neke gospođice koja je spremna da zaintrigira mušku maštu. Zamislite na tren kakav skandal bi u našoj malenoj sredini bio da se u ženskim časopisima, kao nešto potpuno normalno i prirodno, pojavljuju fotke zgodnih momaka!? Na tim stranicama muških žurnala naći ćete reklamne površine banaka, auto-predstavništava, auto servisa, nekih moćnih kompanija itd., a za poklon dobićete intimna sredstva i po koji kozmetički preparat. 

Sadržaj ženskih časopisa je mnogo jadniji. Pored toga koji prašak najbolje pere, koje sredstvo čisti i daje sjaj, pa koji recept će se najviše svidjeti ukućanima, preko mirisnih nota doma, "zavodljivih" eteričnih ulja, "čarobnih" lampa i svijeća, odgoja beba i vaspitavanja djece ( na to u muškim časopisima nisam naišla, kao da očevi ne učestvuju u odgoju djeteta ), do glavnog: mode, trenda, in-a, out-a, cool savjeta kako zavesti mister idealnog i naravno tračarenja "celebrity"-ja gledajući njihove voštano-istuširane fotografije.  

Ovdje se gratis "vjernoj" čitateljki nudi prašak za pecivo, kvasac, mini omekšivač, šampon za kosu, marama za plažu i ponekad sredstva za intimnu higijenu. I obavezno će se naći neka rubrika psihološkinje koja će da vas bodri sa "Trpite i istrajaćete!" i "otkrivanje tajne" događaja u narednoj epizodi neke latino sapunice. 

To je diskriminacija nad pravim zadovoljenjem potreba žena, spoznavanjem i rješavanjem problema žena, nad mogućnošću emancipacije i ohrabrivanjem žena. Iako imamo sijaset NVO-a koji propagiraju ženska prava, prosto je danas rizik djelovati u nekoj takvoj organizaciji i javno iznositi svoje mišljenje, a da vas ne etiketiraju nečim što niste, kao npr. pripadnicom "L" populacije ili isfrustriranom ženom, jer, valjda, kao takve nemate kredibilitet zalaganja za ženska prava. 

Veća edukacija žena, jačanje pozicije žene u društvu, valorizovanje rada žena, doprinjeće demokratizaciji i harmonizaciji društva, eliminisanju podtlačenosti žene u svim društvenim slojevima i favorizovanju jednakih prava, šansi i mogućnosti. 

S druge strane, rodno senzibilisanje partija i skupštinskih redova biće krupan i značajan korak ka ovakvom cilju. 

A dokaz da se došlo do ovog cilja biće kada npr. na čelo Ministarstva odbrane ili MUP-a dođe žena, kao ministarka odbrane Karme Šakon u Španiji, a još npr. sa izgledom Lusijane Leon, koja je po španskom časopisu "20 minutos" zauzela prvo mjesto trenutno najljepše političarke na svijetu.