Pokret za Promjene

          Tokom 1998. i 1999, godine odvijala se organizovana trgovina romskim izbjeglicama prema Italiji. Tokom tog perioda kriminalci su na rashodovane brodove i veće čamce u Crnoj Gori ukrcali oko 16.000 lica, od kojih je nepoznat broj onih koji su izgubili živote u vodama Jadrana.

Ovaj posao je trafikantima donio oko 30 miliona DEM, i osnovano se sumnja da je namjerno potapanje brodova prepunih izbjeglica na udaljenosti od 10-15 nautičkih milja od crnogorske obale, u velikom broju slučajeva bilo sastavni dio njihovog kriminalnog plana. Samo u brodu „Miss Pat“ je stradalo preko 100 osoba romske nacionalnosti, i da neuobičajeno jaki Jugo nije te noći izbacio brojna tijela na našu obalu, sigurno je da bi se posao trafikinga Roma nastavio i nakon te tragedije.

Jasno je da se ovako masovna operacija trgovine ljudima nije mogla odigrati bez znanja naših bezbjednosnih službi. Iznenadno i neobjašnjivo bogaćenje i milionska vlasništva koja su stekli neki policijski čelnici tokom rečenog perioda, i to baš oni koji su bili komandno nadležni u zonama transporta, daje osnov za sumnju da su ti policajci pomagali a neki od njih i aktivno učestvovali u poslu trgovine Romima 1998/99 godine. Lako je u tome prepoznati pravi razlog zbog kojega sudski postupak u slučaju „Miss Pat“ traje 11 godina, i tokom kojih pravosuđe Ratka Vukotića i Vesne Medenice nije donijelo niti jednu, čak ni prvostepenu presudu. 

Već četiri mjeseca ( od 19.oktobra 2011, Međunarodnog dana borbe protiv trgovine ljudima ) ja pokušavam da privolim kolege iz Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu Skupštine CG da podrže moju inicijativu o organizovanju kontrolnog saslušanja ministra pravde Duška Markovića i predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Od samog početka članovi odbora iz DPS-a su decidno protiv, što su i juče demonstrirali na glasanju. Na moje veliko iznenađenje, članovi odbora iz opozicije su juče svojim nedolaskom pomogli da moja inicijativa bude odbačena, tako da je jedino predsjednik Odbora, kolega Spahić, na kraju podržao moj zahtjev. 

Podaci koje sam prikupio uvjerili su me da je zločin trafikovanja Roma, koji se dešavao tokom 1998/99, i po obimu i po broju žrtava najveći i najmonstruozniji zločin koji se desio u Crnoj Gori. Moji četvoromjesečni pokušaji u skupštinskom odboru pokazuju da postoje dvije temeljne prepreke zbog kojih parlamentarna većina, ali ne samo ona, ne dozvoljava da se organizuje kontrolno saslušanje kojim bi se stvari pomjerile sa mrtve tačke. 

Prva temeljna prepreka je ona koju sam pomenuo – u taj kriminalni posao su vjerovatno bileumiješane neke krupne policijske ribe, koje već 12 godina, uz pomoć Ratka Vukotića i Vesne Medenice, uspijevaju da spriječe rasvjetljavanje ovog monstruoznog zločina. 

Ali danas sam uvjeren da je druga prepreka ključna – to je činjenica da žrtve nijesu bili ni Bošnjaci, ni Albanci, ni Hrvati, ni Srbi niti Crnogorci, već Romi! Romi, koje režim tretira kao „glasačko meso“, i koji nemaju svoga političkog zaštitnika u crnogorskoj skupštini. 

Ignorantski odnosa koji politička i druga javnost pokazuje prema ovom monstruoznom zločinu govori o ozbiljnoj bolesti od koje ovo društvo boluje. Izgleda da je nestala čak i ona manjina koja je uvijek postojala a kojoj su sve žrtve bile ravnopravne. Ona manjina koja ni tokom ratnih 90-ih nije žrtve zločina dijelila po nacionalnim kriterijumima. 

Ubijanje te časne, građanske i humane manjine, jedan je od kapitalnih rezultata ove vlasti, od čijih razornih posljedica će se Crna Gora dugo i teško oporavljati.