Vlast u Crnoj Gori niže poraz za porazom.
Željezara pred stečajem, rata za otplatu kredita KaP-a dospijeva državi, manjinski
vlasnik Elektroprivrede vrši pritisak ka većim cijenama električne energije.
Projekat auto puta pada u zaborav, a gradnja hidroelektrana na Morači sa
stanovišta društvenog interesa se čini neodrživom. Nacionalna aviokompanija je
u stanju neizvršenja finansijskih obaveza. Ali vlast ostvaruje izborne pobjede.
Jedino njih i jedino te pobjede su im bitne. Izbrojani glasovi čine njihov isključivi
legitimitet, kada se zatvore biračka mjesta i sa njima naši snovi, ambicije,
osjećanje cjelovitosti kao društvenih bića...Tako prolaze godine i počnete da
se budite sa bolnim pitanjem : „Zaboga jesam li ja svoj život protraćio
samom činjenicom da sam ga ovdje proživio?“
dr Zarija Pejović
Predsjednik Vlade je sa početkom mandata u pojedinim
medijima promovisan „ka' nov“. Pisano je
o muzičkim, pa sve do kulinarskih preferencija.
Zarad „diskontinuiteta“ sa Djukanovićem. Uskoro prolaze 100 dana Vlade. Kamo
ekonomski program? Otupje li na Brajićima oštrica crnogorske antikorupcijske sablje? Gdje je jačanje „slabih ekonomskih kapaciteta” domaće ekonomije? Premijer je pokazao da je poetičeska duša, dok ministar ekonomije ponavlja vazdašnju priču o biznis barijerama, kao da sami ministri i korupcionaški dilovi nijesu zapravo suštinska barijera. Ministar
finansija pak najavljuje dalje zaduživanje euroobveznicama, kao da je u pitanju
ispijanje piva „na crtu“ u obližnjem pabu, a ne desetine miliona eura
kamatonosnih rashoda, koji će narednih godina opterećivati budžet. Svako
zaduživanje Vladi vezuje ruke za neke naredne poteze.
Mada se gospodin Lukšić svojevremeno, oponašajući
šefa, licemjerno smijao onima koji su predočavali stresni scenario
koji se u ekonomiji odvija, smatram da Lukšiću treba pomoći u svim
konstruktivnim naporima njegove Vlade. Ali mi vremena za čekanje više nemamo!
Ako predsjednik vlade podigne periskop ekonomske politike, sa interesa familije
ka opštedruštvenom interesu, čeka ga „svileni gajtan“ na glavnom odboru DPS-a i
već pripravni pretedenti na premijerski tron. (Dok jedan zrači mrakom
devedesetih godina, drugi kao da je
konzerviran iz vremena knjaza Nikole i vojvode Maša Vrbice, samo fale “široke
gaće“ da upotpune paternalistički stajling).
Ovdje se dakle bavim konfliktom interesa u ekonomskoj politici, ne uzimam u obzir pitanje vladavine
prava i od Evrope traženu odlučnu antikorupcijsku inicijativu („hapšenja ne
piskaranja“).
Za 21. mart je najavljen protestni gradjanski skup
putem društvene mreže „facebook“ Kao gradjanin podržavam mirne proteste.
Proteste protiv bezperspektivnosti, tavorenja, protiv siromaštva jednih, te
korišćenja političkog monopola za bogaćenje drugih. Podržavam proteste sa
kritičkim odnosom prema vlastima, ali čija oštrica zasluženo neće zaobići ni opoziciju,
koja je neefektivno rasula veliku društvenu energiju.
Smatram da bez odlučne investicione intervencije
vlade, koja će biti usmjerena u sektor energetike,
malih i srednjih preduzeća i poljoprivrede, ne možemo ostvariti održivi
privredni rast. Dosadašnjom politikom 24h
imaćemo stagnaciju ili veoma nizak rast. Da
bi čovjek oslobodio svoje kreativne potnecijale, mora se osjetiti uvaženim, svjestan
svoje uloge u porodici, radnom mjestu, društvu. Čovjek koji se osjeća slobodnim
motivisan je da predlaže ideje, sprovodi ih, primijeni svoje znanje. U Crnoj
Gori je malo inventivnosti, koja je esencija napretka. Nema prosperitetne
zajednice bez demokratije. Privedni rast i demokratija se nalaze u medjusobnoj
korelaciji. Ako narodi bliskog istoka mogu da kažu decenijskom autokratskom
nasljedju NE, valjda možemo i mi.
P.S.
Godine počinju januarom, ali zima se završava 21 marta. Crnu Goru nema ko
da promijeni sem ti, koj(a)i možda čitaš ove redove. I dok budeš ispijao kafu
sa nekim prijateljem u lokalu i gundjao kako je daleko prvi, a plata
neizvjesna, znaj da je posao mijenjanja Crne Gore baš tvoj, i da to nemaju
obavezu da urade ni gospoda Van Rompij, Obama, File ili gospodin Maurer. Ne, to
je uvaženi čitaoče baš tvoj posao. Sloboda gradjanina Crne Gore je i zalog
njene državne nezavisnosti .
|
