Pokret za Promjene

Podgorica - Dan - Pošto je novim zakonom osnažila ingerencije Savjeta Centralne banke, vladajuća većina je riješila da protivzakonito smijeni aktuelni Savjet kroz formu skraćenja mandata, budući da većim ovlašćenjima mogu raspolagati isključivo provjereni kadrovi.Na taj način je zakon obesmišljen, ali je pod upitom i stabilnost finansijskog sistema. Naglašavam da FSAP misija Međunarodnog monetarnog fonda, zadužena za postizanje veće sigurnosti finansijskih sistema zemalja članica, polazi od nezavisnosti Centralne banke. Ako ovaj uslov nije ispunjen, ostali parametri se ne uzimaju u razmatranje. Mišljenje MMF-a je relevantno investitorima i značajno će uticati na priliv kapitala i uslove zaduživanja. Prema tome, Vlada snosi odgovornost za negativne efekte koji mogu proizići iz člana 90, kojim se skraćuje mandat članovima Savjeta. Saznajem da je Ministarstvo finansija od strane MMF-a i Svjetske banke upozoreno na moguće posljedice. Pokret za Promjene s pravom nije podržao ovaj zakon, izjavio je u intervjuu za "Dan" šef stučnog tima za finansije PzP-a Zarija Pejović.

~Osim otvorenog sukoba sa Prvom bankom, postoji li ikakav drugi razlog za smjenu aktuelnog rukovodstva CBCG? Kako ocjenjujete njihov minuli rad?

-Ja bih stvari postavio inverzno, pa postavio pitanje Lukšiću šta se to dobija i čemu služi član 90? Tim prije što eminentni pravnici kao što su profesor Dimitrijević i predsjednik Upravnog suda upozoravaju na nezakonitost tog člana. Što je cilj pravnog nasilja? Iz Vlade kažu da se uspostavlja nova institucija, što je glupost. Ako se Prva banka diči stogodišnjim kontinuitetom, čemu diskontinuitet Centralne banke? Makar dok familija nije ušla u posao, CBCG je bila rijetka institucija koja je pokazivala znake nezavisnosti. Teorija kaže da kad politički moćnici uđu u sektor bankarstva ingerencije regulatora slabe. Primjer je Indonezija i bivša vladajuća familija Suharto, gdje se centralna banka uzdržavala da primijeni mjere prema bankama povezanim sa vladajućom familijom, što je dovelo do slabljenja bankarskog sistema. Razlog skraćenja mandata Savjetu Centralne banke treba tražiti u nedovoljnoj kooperativnosti.

Što se tiče minulog rada CBCG, prvo želim opovrgnuti optužbe ministra finansija upućene toj instituciji. Prva optužba je da je Centralna banka kasno reagovala na nagli kreditni rast. Dakle, zvaničnici Centralne banke su još 2006. godine tražili da se ograniči rast kredita. Ministar finansija i vladini zvaničnici su sa indignacijom odbacivali taj predlog, fundamentalno slijedeći mantru ideologije liberalnog kapitalizma laissez faire, što u prevodu znači pustiti tržište da ide svojim tokom. Druga optužba je da je Centralna banka odgovorna za rast loših kredita. Opet pogrešno. Nije posao Centralne banke da vodi menadžment kreditnog rizika, već da usaglašava nivo kapitala banke sa nivoom preuzetog rizika u aktivi.

Vidim propuste Centralne banke što kad je u pitanju Prva nije djelovala u punom kapacitetu zakonskih ovlašćenja. Prikrivala se nelikvidnost i nesolventnost. Takođe, trebalo je da Centralna banka 2008, ako ne i ranije, uvede mjeru privremene uprave nad Prvom bankom. Smatram da je u cilju transparentnosti Centralna banka morala javno da objavljuje mjere prema bankama.

~Koga biste voljeli da vidite na mjestu guvernera i članova savjeta Centralne banke, a koga nikako ne biste voljeli na tim pozicijama? Smatrate li da u sedmočlanoj upravi CBCG ima mjesta za aktuelne ili bivše političare?

-Volio bih vidjeti čovjeka od struke i moralnog digniteta. Personalno, to su Goran Knežević, bivši direktor Centralne banke, profesor ekonomije dr Milenko Popović, profesor monetarne ekonomije dr Slobodan Lakić, te javnosti manje poznat, ali dobar ekonomista mr Mišo Baždar, potpredsjednik opštine Herceg Novi. Funkciju u savjetu Centralne banke ponudio bih i gospodinu Jelašiću, doskorašnjem guverneru Narodne banke Srbije.

Ne želim vidjeti ljude koji su klimali glavom u znak podrške dok sam diskutovao u parlamentu na ekonomske teme, a odmah potom glasali suprotno od onog što sam govorio. Plašim se da će se baš takve pocijepane ličnosti naći u Savjetu Centralne banke, tako da ćemo i ovdje očitovati uzorno sprovođenje koncepta olhokratije, vladavine loših. Nije sramota baviti se politikom, pitanje je kako to radite. Onog trena kad postanete član Savjeta postajete političar, bavite se ekonomskom politikom i dužnost vam je ostvarenje finansijske stabilnosti.

~Kako komentarišete činjenicu da je kroz izmjene i dopune Zakona o bankama CBCG vraćen veći dio ingerencija koje su joj bile oduzete amandmanima DPS-a na taj zakon 2008. godine?

-Zakon koji je donesen 2008. godine nije bio u skladu sa evropskim direktivama. Tadašnji predlog zakona je prekrajan amandmanima DPS-a, pisanim u kancelariji Lukšićevog pomoćnika, iako je Vlada nominalno predlagala zakon. Amandmanima je trebalo omogućiti veća diskreciona prava porodičnom biznisu, na uštrb ovlašćenja Centralne banke. Budući da se nacionalno zakonodavstvo mora uskladiti sa evropskim, Vlada sad mijenja zakon, dok njeni predstavnici obmanjuju javnost kako evropske direktive koje se odnose na pomenuti zakon 2008. godine nijesu bile usvojene, što je neistina.

~Kako ocjenjujete aktuelnu ekonomsku situaciju u Crnoj Gori? Imaju li podlogu optimistične izjave vicepremijera Vujice Lazovića?

-Skoro sam u NIN-u pročitao intervju najvećeg istoričara današnjice Eriha Hosbauma. Ovaj vremešni Britanac, poznat po briljantnim analizama 20. vijeka, predviđa apsolutnu zaostalost jugoistočne Evrope u odnosu na ostatak kontinenta. Tvrdi da su zemlje poput Bosne, Crne Gore, Albanije, Makedonije i Kosova ostvarile jako mali napredak, a da su njihove ekonomije nestale.

Tokom nedavno održanog skupa u organizaciji Ekonomskog fakulteta zaključeno je da je dosadašnji koncept razvoja neodrživ. Zamislite samo? Vladini zvaničnici se i dalje odnose prema industriji kao prema nečemu prevaziđenom, dok najrazvijenije zemlje sprovode aktivnu industrijsku politiku u cilju povećanja izvoza. Pokret za promjene je proteklih godina iz petnih žila upozoravao na neodrživost izvora rasta.

Što se tiče optimizma vicepremijera Lazovića, on je utemeljen taman kao i najava njegovog kolege Lukšića, izrečena krajem 2008. godine, da ćemo ostvariti rast i suficit. Evo druga godina kako tonemo u recesiju. Politički sistem ne može da iznjedri sposobnu političku elitu, a postojeća nema kapaciteta da kreira efikasne ekonomske politike. Siromašatvo se javlja kao posljedica, ali i plodno tlo vladavini DPS-a. Nalazimo se u začaranom krugu- zaključio je Pejović.

Uvesti progresivno oporezivanje

Kako komentarišete tezu odlazećeg člana Savjeta CBCG Franje Štiblara da se liberalnost poreske politike ogleda u tome da Crna Gora ima najniže stope proporcionalnih poreza, koje, iz socijalnih razloga, nemaju ni najveći pobornici neoliberalizma kao što su SAD i Engleska?

-Radi se o odsustvu svakog senzibiliteta prema razvoju i socijalnoj pravdi. Crna Gora ima najizraženije razlike između bogatih i siromašnih u regionu. Niskim poreskim stopama nećete privući investitore. Prije ćete ih privući jasnom zakonskom regulacijom, efikasnom administracijom, odsustvom korupcije i kriminala. Kad imate takve uslove onda možete imati i veće poreske stope, jer kad država dobro radi posao to može i da naplati. Predlažem uvođenje progresivnog oporezivanja. Od bogatih treba uzimati, ali sa mjerom.

Skupe obveznice

Šta mislite o najavljenom modelu zaduživanja izdavanjem euro obveznica?

-Zaduživanje putem izdavanja euro obveznica je skupo. Makedonija se zadužila po cijeni od 9,8 odsto, a Hrvatska po cijeni od 6,5 odsto. Poslije ujdurme sa Centralnom bankom, rejting države biće još lošiji. Prije nego krenemo u bilo kakavo zaduženje, valja nam znati šta hoćemo, što podrazumijeva inoviranje razvojne strategije. Dok su familija i drugari na vlasti biće po njihovom interesu, a domaći liberalni filozofi će to opisivati kao slobodno tržište i teoretisati o herojima i gubitnicima tranzicije.