Pokret za Promjene

Prošlogodišnja turistička sezona je poslije odlične 2007.godine bila skromnija, a u ovoj kriznoj godini očigledno nema mjesta optimizmu. Kako smo je pripremali od početka godine, tako se možemo i nadati. Dosadašnji podaci o broju gostiju i ne zaostaju puno za proslogodišnjim, ali vanpansionska potrošnja je nesumnjivo skromnija, na šta upućuju komentari brojnih turistickih i ugostiteljskih radnika.Dakle,vec sada je jasno da ce turistički kolač biti slabiji nego što je objektivno uprkos krizi mogao biti. Zašto je to tako?  

Mr ecc Mišo Baždar, predsjednik OO PzP Herceg-Novi i član GO

U našoj ekološkoj i turističkoj državi politika odavno i uporno ima supremaciju nad ekonomijom. Dosljedno tome, početkom godine su za sve političke, a na žalost i mnoge ekonomske subjekte, parlamentarni izbori bili neuporedivo najvažnija tema. Analiza i priprema antikriznog ekonomskog programa i s tim u vezi priprema turisticke sezone su bili na margini politickih dešavanja. 

Za razliku od svih zemalja u regionu i šire, mi smo politici dali prioritet i time, naravno, bili dosljedni svojim ranijim polit-ekonomskim iskustvima. Kada se izborna trka konačno završila nadmoćnom pobjedom onih snaga koje su već godinama odgovorne za sadašnje stanje u crnogorskom turizmu, trebalo je još puno vremena za formiranje Vlade, koja bi konačno prionula, bez sumnje teškom poslu sanacije crnogorske ekonomije.  

I malim i velikim turistickim subjektima je bilo jasno da bez oporavka finansijskog sektora i ozbiljne finansijske podrške u pripremi turističke sezone ne možemo imati optimizam za ovu sezonu. Nade u ovom pravcu su, na žalost, bile bez osnova iz bar nekoliko razloga. Kao prvo nova - stara Vlada nije shvatila težinu krize niti urgentnost situacije.Vlada definitivno nije shvatila koliko je presudno podržati privredu finansijskim inputom(osim u slučaju Prve banke) i istovremeno je rasteretiti svih nepotrebnih davanja i nameta koje nužno proizvodi skupa i prevelika administracija. 

Uz inertnost Vlade uslijedile su brojne posljedice dijelom kao rezultat ovog prvog: pad depozita u bankama, drastično smanjenje kreditiranja privrede i neshvatljivo povećanje kamatnih stopa, kumuliranje gubitaka i nelikvidnost u privredi, opšti pad tražnje, kolaps berzi i gradjevinarstva, rast nezaposlenosti...Vlada i dalje reaguje sporo i neadekvatno. Odbija i pokušati bilo kakav aranžman sa MMF-om uvažavajuci više sumnjive kratkorocne efekte od dugorocnih. 

Naime, kresanje javne potrošnje bi konačno značilo obavezu temeljitog „pospremanja u kući“ i početak akcije pretvaranja birokratizovane i često korumpirane glomazne administracije u profesionalnu i veličinom primjerenu administraciju. Ali u tome i jeste stvar. Sadašnji i jučerašnji politički subjekti su apologete stanja u kojem je politika važnija od ekonomije i dosljedno tome njihov najvažniji cilj je očuvanje stečenih pozicija i moći. 

Ako politika nije važnija zašto je u trenutku brzog narastanja ekonomske krize trebalo forsirati prijevremene parlamentarne izbore? Odgovor je svima jasan. Mislim da se značajna kritika može uputiti i komercijalnim bankama koje su do pred kraj prošle godine dijelile kredite i garancije „kapom i šakom“, a sada samo uporno traže povrat istih, bez puno sluha za poteškoce privrednika. Uz to povećavaju kamatne stope i na ranije odobrene kredite suprotno vlastitoj praksi u domicilnim državama.Neshvatljivo je da banke, čak ni na prijedlog svojih dužnika, uopšte ne pozivaju iste radi zajedničke analize poteškoca privrednika i mogućnosti izlaska iz njih.  

Očigledno je da su banke na crnogorskom tržistu najprije vodile politiku lošeg upravljanja rizikom, a sada se drže, takođe, pogrešne politike naplate plasmana po svaku cijenu, bez reprograma ili dodatne podrške gdje je to nužno. Naravno, i same će platiti visoku cijenu ovakvom poslovnom makijavelizmu. Izostanak vladinih mjera i politika poslovnih banaka su doveli finsnsijski sektor u katastrofalno stanje. Posljedice ovoga ce biti teška nelikvidnost i propadanje brojnih firmi koje su imale šanse za održivo poslovanje. 

Odavno je jasno da je glavni stub nase turističke ponude populistička koncepcija u čijem je središtu masovna ponuda skromnijih turistickih subjekata pod patronatom „Javnog morskog dobra“. Ako se posljednjih godina i rađa svijest o potrebi promjene ovakvog stanja, na žalost, ne postoje brojni drugi uslovi kao što su: prilagođeni i dovršeni urbanistički planovi, odgovarajuća legislativa, decentralizovana uprava turističkim resursima, dobra putna i ostala infrastruktura, ljudski resursi,itd...Sve ovo obeshrabruje potencijalne strane investitore, a crnogorski turizam udaljava od savremenih evropskih tokova modernog turizma. 

Nas turizam ne trpi samo posljedice sadašnje krize već u ogromnoj mjeri pogrešnog koncepta iz ranijih godina koji je gotovo u cijelosti zarobio priobalje i obeshrabrio mnoge potencijalne grinfild investitore. Izlazak iz ove faze nije kratkoročan proces i podrazumijeva najprije prestanak devastacije turističkih resursa i potom realizaciju osnovnih infrastrukturnih uslova (planovi,putevi,vodosnabdijevanje,obučeni kadrovi,itd..). Stepen razvoja turizma je proporcionalan razvoju čitave ekonomije i društva.

Na našem prostoru turizam mora biti snažan impuls razvoju ekonomije, ali koliko god ovo izgledalo logično i jasno mi dosadašnjom praksom to ne potvrđujemo u cijelosti.  

Herceg Novi, 28.06.2009.