Pokret za Promjene

Naslijeđena ideja da su država/vlast dominantni društveni akteri i da od njihove “vladarske milosti” zavisi stepen osvojenih sloboda koje uživaju drugi društveni akteri snažno je prisutna i danas u Crnoj Gori. U osnovi ovakvog mišljenja je ideja o apsolutnoj vlasti, kako državnoj, tako i privatnoj. Pobjeda na izborima daje stranci pravo na neograničenu konzumaciju vlasti, a privatno vlasništvo daje pravo na neograničenu konzumaciju vlasništva.

Modeli evropske demokratije kojima težimo pokazuju da su savremeni društveni trendovi sasvim suprotni. Štaviše, dobre vladavine nema bez efikasnog oslanjanja na socijalne i civilne subjekte, a civilni i socijalni dijalog pretpostavka su modernizacije društva, ekonomskog i društvenog razvoja. Institucionalne pretpostavke i “duh” socijalnog dijaloga toliko se prožimaju da bez jednoga nema drugoga.  Stoga, partneri koji vode dijalog moraju: biti ravnopravni; uvažavati se; ne smatrati se ideološkim/političkim neprijateljima; vjerovati u neke zajedničke ciljeve; znati da se moraju oslanjati jedni na druge; znati da bez saradnje i kompromisa nema budućnosti ni za koga. Socijalni partneri nisu jedno, oni nemaju iste ciljeve i iste interese, ali društvenog prosperiteta nema bez priznavanja tih različitosti i bez priznavanja nužnosti zajedničkog rada na izgradnji društvenog okvira života svakog člana određene zajednice.

Socijalni pakt – partnerstvo za razvoj bi se sastojao od sljedećih elemenata:
1. privredni rast u kontekstu ekonomske krize i održivog razvoja,
2. rast konkurentnosti privrede investiranjem u razvoj ljudskih resursa i podsticanje permenetnog učenja,
3. nastavak privatizacije i definisanje javnog vlasništva,
4. suzbijanje inflacije i politika cijena,
5. javne finansije u funkciji razvoja,
6. pravedna i efikasna poreska politika, koja treba da podstiče investicije i otvaranje radnih mjesta, a da dodatno oporezuje potrošnju (posebno luksuzne robe i usluga),
7. uvođenje imovinske kartice i oporezivanje imovine stečene na osnovu prihoda na koje nije plaćen porez,
8. istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije,
9. tržište rada i zapošljavanje,
10. zapošljavanje mladih,
11. rad na određeno vrijeme,
12. besplatno i kvalitetno školstvo,
13. politika plata,
14. zakon o minimalnoj plati i borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti,
15. jačanje Inspekcije rada i efikasno pravosuđe,
16. osnivanje specijalizovanih radnih i socijalnih sudova,
17. suzbijanje rada na crno,
18. participacija radnika u upravljanju,
19. zaštita na radu,
20. kvalitetno i dostupno javno zdravstvo,
21. penzisjki sistem,
22. obnova mreža socijalne sigurnosti,
23. borba protiv svih oblika diskriminacije i osiguravanje jednakih mogućnosti i
24. bolje usklađivanje profesionalnih i porodičnih obaveza.

Vrijeme je za dogovor o budućnosti naše države. Ekonomski krah koji nas očekuje mora biti snažna opomena svim kreatorima politike da se održivi rast crnogorske privrede mora dominatno zasnivati na proizvodnji i stvaranju nove vrijednosti uz maksimalno korišćenje komparativnih prednosti, a ne na potrošnji i uvozu. Nepravilnosti, neravnoteže i anomalije koje su nastale na mladom i slabom, tržištu zbog pogrešne politike ekonomskih refromi, ne mogu se spontano otklanjati bez proaktivne industrijske politike Vlade. Primarni zadatak nove vlade mora biti spasavanje privredne supstance i radnih mjesta i sprečavanje bankrota porodičnih finansija stanovništva. Paralaleno sa ovim defanzivnim mjerama, vlada mora početi sa snažnom podrškom izgradnji nove strukture realne ekonomije i to posebno u sektorima u kojima, i pored svega, imamo i dalje značajne komparativne, ali i konkurentske prednosti: turizam, energetika, proizvodnja hrane i poljoprivreda, građevinarstvo, metaloprerada, pomorstvo, drvoprerada.  

Država koja uvozi robe u vrijednosti 89 odsto BDP-a, ne može imati održivu privrednu i socijalnu strukturu i to mora da se mijenja odmah. Ako se 89 odsto društevnog proizvoda sastoji od kupovine roba koje se proizvedu negdje drugo, onda je dovedena u pitanje ekonomska suverenost i nezavisnost države. A ekonomski zavisna država, kao i građanin, ne može biti slobodna i prosperitetna. Zato je borba za PROMJENE strategije ekonomskog razvoja, borba za istinsku nezavisnost i suverenost naše države. Da zavisimo samo od NAS.

Autor je predsjednik Pokreta za promjene