 U eri globalnog pritiska da se poreski rajevi, tajni bankarski računi i slične kreativne koncepcije razvoja eliminišu i stvore uslovi za fer trgovinu i investicije, mlada država Crna Gora, pod upravom aktuelne vlasti postala je sigurna kriminalna kuća u koju su dobrodošli i kriminalci i njihov prljavi novac. Države koje dožive slom institucija i dopuste srastanje organizovanog kriminala sa politikom i biznisom, osuđenje na trajno siromaštvo, ekonomsko propadanje i nasilje. Tu nema kompromisa. Jasno je da sa političkog aspekta nije problem Mićunović, ni Subotić, ni Šarić, ni Kalić ni drugi kriminalci. Autor: Nebojša Medojević, predsjednik PzP
Problem je Vlada koja im je dozvolila da koriste državu kao platformu za svoje kriminalne aktivnosti, policija koja ih štiti, ANB koja im daje bezbjednosne informacije, tužilaštvo koje ih ignoriše, sud koji ih oslobađa, mediji koji ih predstavljaju kao crnogorske patriote koji su donijeli nezavisnost, ugledne biznismene, sportske radnike, mecene, gradonačelnici koji se druže sa njima, ministri koji im otvaraju hotele, premijer koji ide ne njihove rođendane, slave, žurke.
Naravno, da vrh ove vlasti nije to uradio bez sopstvenog interesa. Mafija zbog toga finansira izborne kampanje i odvaja značajan dio profita na privatne račune najvažnijih političara, šefova policije, ANB, sudija i tužilaca, novinara, NVO sektora.
Nakon obnove nezavisnosti, državni vrh nije promijenio svoju "razvojnu koncepciju" i nastavio je da dograđuje i usavršava one mehanizme koje je koristio za vrijeme sankcija i kasnije u periodu brobe protiv Miloševićevog režima i referendumske kampanje.
Umjesto podvlačenja crte, prekida sa ekonomijom organizovanog kriminala i ličnog bogaćenja vladajuće familje i zaokreta ka normalizaciji države, legalizaciji profita stečenog 90-ih, izgradnji institucija pravne držzave i prihvatanja standarda EU, Đukanović je nastavio u pogrešnom smjeru, privlačeći sumnjivi kapital i sa njim sumnjive vlasnike, garantujući im zaštitu od progona i domaćih i međunarodnih bezbjednosnih agencija i pravosuđa.
U eri globalnog pritiska da se poreski rajevi, tajni bankarski računi i slične kreativne koncepcije razvoja eliminišu i stvore uslovi za fer trgovinu i investicije, mlada država Crna Gora, pod upravom aktuelne vlasti postala je sigurna kriminalna kuća u koju su dobrodošli i kriminalci i njihov prljavi novac.
Priliv ogromnih količina gotovog novca sa off shore destinacija doveo je do buma cijena nekretnina, akcija na tržištu kapitala, uvoza, priliva od PDV u budžet Crne Gore. Mala ekonomija nije mogla da apsorbuje toliku inostranu tražnju i došlo je do naglog rasta plata, i potrošnje, broja zaposlenih u javnom sektoru, budžetskog suficita i eksplozivnog rasta BDP.
Komercijalne banke su bile zatrpane gotovinom kriminalnog porijekla i intersovanjem off shore kompanija za otvaranjem računa i polaganjem depozita. Keditni bum koji je uslijedio je bio posljedica panične potrebe prljavog kapitala da što prije bude opran kroz kredite, kupovine nekretnina, akcija, ne samo u Crnoj Gori već i u regionu.
Privremeni porast životnog standarda, plata i kupovne moći, poslužio je režimu da stvori fatamorganu biračima koji su pomislili da će ovo stanje trajati vječno. Visoki životni standard, bez rada, proizvodnje, učinio se kao ostvarenje američkog sna na crnogorksi način. Kao i svaka fatamorgana i ova je bila lažna. I trajala je kratko. Nacija opijena kokainskim i heroinskim novcem nije bila svjesna posljedica ovakvih procesa.
Takav sistem se u literaturi zove "klijentelistički kapitalizam" i u Istočnoj Evropi najupečatljiviji primjer je bila Jeljcinova Rusija. Sve dok nije Rusiju doveo do kompletnog kraha od koga su počeli da strepe i SAD i EU.
Kada je ruska mafija preuzela bezbjednosne agencije i armiju i počela da ugrožava bezbjednost SAD i EU, zapadne sile su shvatile da nikome nije u interesu rasulo u najvećoj zemlji svijeta, pa je izvršen pritisak na Jeljcina da odsupi, iako je pobijedio na izborima za predsjednika uz obilatu pomoć SAD i EU.
To sada uviđaju i za Đukanovića. Ma koliko on bio lojalan i poslušan partner zapada, on više nije u stanju da vodi državu i da obezbjedi stabilnost. Njegova sudbinska povezanost sa organizovanim kriminalom sprečava institucije države da ispunjavaju svoje međunarodne obaveze i to će dovesti do pritiska spolja koji će rezultirati njegovim odlaskom iz politike.
Da li će Đukanović dobiti, od koga i kakve garancije od krivičnog gonjenja, vidjećemo, ali je sigurno da takve garancije može tražiti samo za sebe. Kako će na takvo spasavanje reagovati članovi njegove kriminalne organizacije, takođe ne znamo, ali nije nemoguće očekivati probleme i unutar same kriminalne strukture.
Crna Gora je osuđena na potpuni krah, ukoliko uskoro ne dođe do osvješćivanja i elite i naroda i do PROMJENA... U ovom ternutku sve druge razlike treba da ostanu po strani, i da sve svoje resurse usmjerimo ka jednom cilju - demokratskoj smjenei vlasti i spasavanju države i naroda od kolapsa koji je neminovan... Nije još sve propalo, ali nema vremena za čekanje. |
