Pokret za Promjene

Podgorica - ND Vijesti - Da smo kojim slučajem gledali neki kriminalistički film, i naišli na scenu u kojoj vrhovni državni tužilac, u parlamentu (najvišem domu svake zemlje), sasvim otvoreno naciji u lice kaže: „Znate, kriminalci imaju svoj moral i ciijene ono što radim“, mnogi od nas, koji nisu ljubitelji science fiction filmova, isključili bi televizor, ili promijenili kanal uz već prepoznatljivi komentar koji se odnosi na loše filmove: „Opet neka jeftina produkcija, puna fantazija, pretjerivanja“.Ova zaprepašćujuća, bizarna i perverzno intonirana izjava gospođe Ranke Čarapić, čija je etimološka osnova izvučena iz najmračnijih slojeva naše izopačenosti, još jednom nas je uvjerila da je realni život mnogo maštovitiji, dramatičniji, pa i brutalniji nego najapstraktniji, najslobodniji filmski izraz.

Piše: Duško Kovačević

U dva kultna filma svjetske kinematografije, „ The Godfather“ i „Scarface“, uz gangstersku, dinamičnu i „pitku“ naraciju, Kopola i De Palma maestralno smještaju nekoliko zanimljivih dijaloga, koji upravo čine ova ostvarenja tako velikim. Ovim dijalozima obojica nas, krajnje kritički, upozoravaju na tragičnu simbiozu mafije i države, sugerišući nam da sama država, u krajnjem, funkcioniše po mafijaškim principima, naravno, kamuflirana u nešto suptilniju formu.

Međutim, iako je film kombinacija stvarnog i nestvarnog, i imanentna mu je umjetnička imaginacija, dramaturška igra, eksperimentisanje sa tekstom… što na neki način abolira autora od odgovornosti u odnosu na neku problematičnu repliku, ideju, oni ipak neće otići tako daleko i nazvati kriminalce moralnim ljudima! To će, međutim, reći, sasvim otvoreno i bez trunke stida i srama, crnogorski vrhovni državni tužilac, i to ne u filmu, nego, možete li da zamislite, u parlamentu! Neko, ko treba da bude antiteza kriminala i društvenog nemorala!

Između ostalog, ovaj frapantni primjer duhovno-vrijednosnog militarizma i retoričkog primitivizma, najjasnije oslikava kulturološku provaliju koja nas razdvaja od civilizovanog svijeta.

U normalnom, zdravom, društveno-poželjnom miljeu, svako ko ostvaruje određeni uticaj na građane, iz bilo koje sfere (politike, nauke, kulture, novinarstva... a po prirodi posla, posebno sa mjesta na koje je zasjela gospođa Čarapić), dužan je da u svojim javnim nastupima vodi računa o etičko-estetskoj dimenziji svog jezika i ideja, unapređujući tako opštu kulturu i svijest građanstva kojem pripada.

U Crnoj Gori, nažalost, najznačajnije ličnosti najviše kontaminiraju i vulgarizuju javni diskurs. Sjetimo se skorašnje verbalne blasfemije gradonačelnika Pljevalja, o jednom finom gospodinu, premijerov konstantni uličarski rečnik, prostačke prijetnje... („Poznaćeš ih po djelima njihovim“).

Ali, „dušu prlja samo ono što je njezino“ (Avgustin) i to je cijena našeg zavisnog i predodređenog djelovanja. To je dvodecenijski izbor naše „invalidne egzistencije“ (Kolakovski), koja je komplementarna sa prostačkim ponašanjem naše „elite“, od koje ne tražimo odgovornost ni za učinjeno, a kamoli za izrečeno. Šta smo sve spremni progutati u ovom petparačkom ambijentu, gdje nove generacije djece odrastaju uz poučne priče da su kriminalci moralni ljudi i gdje nam je donja granica, patos?

Ovaj retorički teror kojim smo izloženi godinama, a koji je kulminirao već pomenutom glorifikacijom kriminala od strane vrhovnog državnog tužioca, osim što objašnjava karakterologiju i dominantni svjetonazor crnogorskog bezalternativnog režima, u sebi nosi i simboličko-operativni aspekt.

Naime, permanentnim ponavljanjem, sa najviših državnih adresa, da su kriminalci dobri i moralni ljudi - vrši se svojevrsna propaganda i priprema za završni čin pripitomljavanja i legalizovanja inkrimisanog kapitala i mafiokratskog sistema vrijednosti. Više nije nikakva tajna da vladajuća crnogorska oligarhija svu svoju moć, kontrolu i basnoslovno bogatstvo duguje organizovanom kriminalu i mi očigledno živimo u društvu čiji su „suvereni“ ušli u svoju hedonističko-šizofrenu fazu i moramo se navići i pristati na tu sodomiju, pod svaku cijenu.

Da bi se jedan takav eksperimentalni poredak održao i ustalio potrebno je promijeniti postojeću paradigmu i jedino u tom kontekstu treba posmatrati ovu idiokratsku izjavu gospođe Čarapić, koja i jeste tu gdje je da bi doprinijela uspostavljanju nove crnogorske mafijaško-tajkunske „teogonije“. Zauzvrat će, možda, neko njen „pobijediti“ na nekom unosnom tenderu (poznata „šema“, zar ne).

Kao što svaku zlu i totalitarnu vlast istorija najbolje pamti po nekoj „epigramskoj“ rečenici nekog od njenih aktera , ubijeđen sam da će ova agonijska, pogubna vremena koja živimo, neki budući analitičari, istoričari... najdeskriptivnije približiti, tadašnjim generacijama, kroz citat vrhovnog državnog tužitelja: „Znate, kriminalci imaju svoj moral i ciijene ono što radim“.