Pokret za Promjene

pročitavši tekst objavljen u La Repubblica.it, koji potpisuje gospodin Paulo Berisi, a kojeg su prenijeli ND »Vijesti«, o kolonizaciji Crne Gore od strane Italije, našao sam za shodno da Vam se obratim na ovaj način. To ne činim sa  razlogom traženja prava na autorstvo, jer mnogi stavovi, paralele i istorijske činjenice, koje se navode u tekstu, su u potpunosti indentične sa mojim stavovima koje sam kroz brojne medijske nastupe u kontinuitetu iznosio i iznosim, kao što je treća kolonizacije Crne Gore od strane Italije, koja nije uspjela admiralu Vitoriju Molu 1918. a djelimično generalu Pirciu Biroliju 1941., potrebama za električnom energijom, veza Đukanović-Berluskoni, nezakoniti poslovi i Prva banka, ugovor sa A2A, nove investicije, već da bi Vam dao dodatna pojašnjenja a neke navode i isparavio.

Prvo je činjenica da će se stepen državnosti ubuduće sve više oređivati energetskom samodovoljnošću. To potvrđuju i poslednje prognoze Međunarodne agencije za energetiku i Svjetskog energetskog vijeća i zaključci dvije hiljade energetičara iz cijelog svijeta na skupu u Parizu, da će se svijet  već poslije 2012. godine suočiti s velikim nedostatkom svih oblika energije, rastućim troškovima istraživanja i eksploatacije, dok će globalna tražnja u idućih 20-ak godina za električnom energijom biti udvostručena. 

Kako bi se odgovorilo toj tražnji, ukupna ulaganja u energetici do 2030. će dostići ogromnih 17.000 milijardi $, a u nauku i istraživanje u ovoj oblasti oko 100 milijardi $ godišnje. Zato se uložilo 16 milijardi $ u neizvjestan projekat fuzijskog reaktora, pokreće se projekat u vrijednosti od 400 milijardi € u iskorišćenje solarne energije u Sahari za potrebe Evrope, nuklearna energija doživljava renesansu i pored “živog“ sjećanja na Černobil, problem čuvanja i razgradnje radioaktivnog otpada je problem ili činjenica da preostale rezerve urana su samo za sljedećih 40-60 godina. Naprasna zainteresovanost EU za članstvo Turske i Islanda “potkrijepljeno” je gasovodom Nabucco i zalihama energenata ispod Sjevernog pola.

Crnogorski elektro-energetski sektor i potencijal u ovakvim globalnim kretanjima  je pravi dragulj. Od sadašnje godišnje prozvodnje  od oko 3.000 GWh se za 4-5 godina, valorizacijom dijela hidro i termo potencijala, može dostići proizvodnja od  preko 6.000 GWh. To je godišnji profit, pri sadašnjim proizvodnim i tržišnim cijenama, uz otplatu kredita, cca 200 miliona €. Kroz 4-5 godina sigurno i mnogo više.

Berluskoni je dobro “namirisao” crnogorsku energetsku “zlatnu koku”. No, nije mu trebala velika pamet da to uoči jer se i sada jug Italije susreće sa ogromnim deficitom električe energije. Još kada su ga informisali za Aneks B  Kjoto protokola, kojim se zemlje u tranziciji ne obavezuju da smanjuju emisiju gasova efekat “staklene bašte”, tada osim hidroelektrana i nova termoelektrana u Pljevljima i valorizacija 200 miliona tona uglja, kao i energana u Baru, koja  bi koristila gas ili otpad  iz Italije, postaju vrlo interesantne. Sigurno da Berluskoniju nije trebalo mnogo “truda” da ubijedi Đukanovića na “kooperativnost”, kako zbog zajedničkih “prijatelja”,  indentičnog “shvatanja” biznisa i “praktičnosti” oko epiloga sudskog procesa u Bariju.

Energetsko “osvajanje” Crne Gore i pokušaj treće kolonizacije počeo je mnogo ranije od 18. januara 2009., kako se navodi u tekstu. Političke, finansijske i kriminogene strukture sa jedne i druge strane Jadrana su svoje dogovore formalizovale počev od 19. 12. 2007.  do danas kroz brojne, većinom tajne, izjave, memorandume, ugovore o saradnji, ulaganja u nove izvore elekto-energije u visini od cca 5 milijardi  €, izgradnju podvodnog kabla, posjete i zajedničko slikanje Berluskonija, Đukanovića i ministara, privrednika i tajkuna. Tajni i štetni ugovor po Crnu Goru o prodaji 43% akcija EPCG komunalno-energetskoj kompaniji A2A ili Sporazum o izgradnji podvodnog kabla, kojeg su 6. 2. 2010. u Rimu potpiasali ministri Claudio Scajola i Branko Vujović a čija se potvrda čeka u  Skupštini Crne Gore, su neke od realizovanih zamisli. Sigurno da je u “paketu” i hitna, procesno nezakonita, ekološko-kulturološki protivna, tehnološki problematična izgradnja četiri hodrocentrale na Morači. Nihova niskoprofitnost će se “peglati” učešćem Crne Gore u igradnji od cca 160 miliona €, malom koncesionom nadoknadom i poreskim olakšicama.

Ono što moraju da znaju građani Italije je činjenica da je sva opozicija i dominanta stručna javnost Crne Gore protiv ovakve kolonizacije Crne Gore i valorizacije elektro-energetskog sektora. Niko nije protiv saradnje sa Italijom na principijelnim, tržišnim i obostrano uvažavajućim odnosima, protiv saradnje sa uistinu strateškim investitorima i postavljanju podvodnog kabla ali suština je u sledećem – čija struja će prolaziti kroz kabal i kome će ostajati profit od 200 miliona € i više. Da li će kroz taj kabal prolaziti italijanska struja i sa njom profit iz italijanskih hidrocentrala u Crnoj Gori ili će se iz Crne Gore izvoziti viškovi elelktrične energije iz crnoigorskih hidrocentrala i profit ostajati u Crnoj Gori.

Takođe svaka izgradnja novog izvora električne energije bilo da je on hidro ili termo, mora biti posledica stručnog i političkog konsenzusa. Mora biti u saglasju sa ekološkim zahtjevima i održivim razvojem i ti izvori moraju biti u većinskom vlasništvu Crne Gore. Tamo gdje ne budemo imali dovoljno tehno-ekonomskog i stručnog potencijala, tražićemo ga na transparentan način uistinu kod strateških investitora i međunarodnih finansijskih institucija.

Italijanski građani, takođe moraju da znaju da se sva crnogorska opozicija objedinila na lokalnim izborima, da ćemo svoje zajedničko djelovanje sve intenzivnije nastaviti do smjene Đukanovićevog korumpiranog režima. Jedna od prvih aktivnosti će nam biti preispitivanje kolonijalnih ugovora sa Đukanovićevim poslovnim partnerima i bjelosvetskim hohštaplerima bilo da dolaze sa Istoka ili sa Zapada. Sigurno da ćemo učiniti ugovor sa A2A javnim i preispitati njegovu opravdanost. Takođe bi i zaustavili suludu izgradnju hidrocentrala na Morači, u ovakvom stanju, a valorizovali mnogo veće i nesporne hidro i termo potencijale u Crnoj Gori. A kada je u pitanju Đukanovićeva umiješanost u kriminogene radnje, to ćemo prepustiti i italijanskim i domaćim sudovima, koji će tada biti profesionalni i nezavisni.

Poštovani uredniče, prepuštam Vama formu u kojoj ćete prenijeti moje stavove i stavove političke partije Pokret za promjene, čij sam potpredsjednik, kao i ukupne opozicije.

Vjerodostojnost ovoga možete da provjeriti na našrem sajtu www.promjene.org ( tekstovi od 25.07.2009. strana 81, od 31.07.2009. strana 80, od 04.08.2009. strana 79, od 12.08.2009. strana 77, od 05.09.2009. strana 73 itd. ) kao i kroz press clipping  štampanih medija u kojima sam to iznosio.

S poštovanjem,prof. dr Branko Radulović
Potpredsjednik Pokreta za promjene i poslanik u Skupštini Crne Gore