| „Ostrvo komunizma” 20 godina kasnije |
|
|
|
| 16.12.2009 | |
|
Piše: Nebojša Medojević Njegova vizija o Crnoj Gori kao “ostrvu komunizma”, izolovanoj destinaciji koja se odupire globalnom talasu promjena i demokratizacije, skoro da je vrlo blizu ostvarenja. Crnogorsko društvo je u proteklih 20 godina nastavilo da funkcioniše, kao i u prethodnom poretku, pod potpunim uticajem političke moći. Upravljanje svim važnim društvenim i ekonomskim procesima isključivo putem političkog uticaja, skoncetrisalo je društvenu moć u relativno uskom krugu pojedinaca. Naravno, oni su tu moć iskoristili kako bi u istom krugu ljudi akumilirali i dohodak i bogatstvo.Kao i svaki autokrata, Đukanović je ispravno ocijenio da bi ove refrome mogle da smanje njegov uticaj i moć, jer bi se demontirali mehanizmi neposredne kontrole i uticaja nad ljudima, pa samim tim i ugrozila sopstvena vlast i bogatstvo. Prilagodivši se promjenama u tehnologiji vladanja, ali bez suštinskih promjena u mehanizmima vlasti i prinicpima na kojima oni počivaju, oligarhija na vlasti očuvala je isti monopol političke moći. Konstituisan je režim koji u svojim temeljima ima otpor reformama, jer postojeći poredak za njih donosi ogromne lične koristi i bogatstva, a promjenama mogu doći u poziciju da izgube sve. U međuvremenu je već postojeći mentalitet vezivanja i zavisnosti od vlasti doveden do savršenstva, pa je došlo do formiranja neformalne, ali čvrste i efikasne koalicije režima i njihove biračke baze. Osiromašeni birači glasaju za režim, a ovaj im zauzvrat obezbjeđuje nekakvo zaposlenje i izvor zarade, tj. privid socijalne sigurnosti. Birači su, u neku ruku, potkupljeni i drže se u stalnom strahu da bi moglo da bude još gore. Ovaj pakt održava postojeću vlast, ne vodeći računa o dugoročnim posljedicama i troškovima ove perverzne veze. Niko od njih nije ni pomišljao da takav sistem ne može dugo da traje i da će cijena morati biti plaćena kasnije. U socijalizmu, ekonomski rast se bazirao na masovnoj mobilizaciji resursa i na zaduživanju. Slično tome, na “ostrvu komunizma” ekonomski rast se zasnivao na rasprodaji i redistribuciji društvenog bogatstva i imovine. U oba slučaja došlo je do privremenog ekonomskog rasta, porasta potrošnje i životnog standarda, ali i do naknadnog suočavanja sa teškim i dugorčnim posljedicama pogrešne politike. Dugoročno održiv ekonomski rast mora biti zasnovan na efikasnosti i produktivnosti, a ne na redistribuciji resursa. Rast crnogorske privrede u posljednjih nekoliko godina nije generisan povećanjem efikasnosti privrede, proizvodnjom, izvozom i nije posljedica značajnih investicija u proširenje proizvodnih kapaciteta i povećanje njihove produktivnosti i konkuretnosti. Pogrešna alokacija sredstava od strane novih privatnih tajkunskih kompanija, uglavnom u sektore nekretnina, dovela je do naduvavanja balona cijena i do zarobljavanja ogromnih sredstava u neprofitabilne i nerentabilne projekte. Kako je najveći dio investicija finansiran iz kredita poslovnih banaka, a tržište nekretnina mrtvo, bez šansi za ozbiljniji oporavak u naredne dvije-tri godine, nelikvidnost se iz realnog sektora vratila u banke i došlo je do zaustavljanja kreditnih aktivnosti. Hronična nelikvidnost, koja prerasta u finansijaku nedisciplinu i pravni haos, počinje da prerasta u neizlječivu nesolventnost i dovodi većinu preduzeća, ali i privredu u cjelini, u položaj da ne može da obnovi sljedeći reprodukcioni ciklus jer nema novca za nabavku sirovina, plaćanje radnika i otplatu kredita. Talas nelikvidnosti širi se na privredu, stanovništvo i na budžet, smanjuje se domaća tražnja i dolazi do pada ekonomskih aktivnosti. I evo nas opet na početku priče Đukanovića o “ostrvu komunizma”. Isto kao nekada, veliki društveni “gubitaši” koji su se našli pred ovim istim strukturnim problemima krajem 80-ih godina prošlog vijeka (nelikvidnost, pad proizvodnje, pad zarada, prezaduženost, nesolventnost…), sada pred vratima države i budžeta stoje “privatni gubitaši”, do juče pobjednici tranzicije, sa zahtjevima da im se parama poreskih obveznika pokriju njihovi (privatni) gubici. Predložene mjere Vlade za narednu godinu, ukazuju na realnu mogućnost da se to i desi. Nastavak recesije, slom industrijske prozvodnje, smanjenje prosječnih zarada (posebno onih zaposlenih u javnom sektoru), nove subvencije za vlasnike KAP-a i Željezare, formiranje posebnog državnog fonda za podršku bankrotranim tajkunima, dovođenje lojalnog čovjeka na čelo Centralne banke, dodatno zaduživanje u inostranstvu), znaci su panične reakcije kapetana broda. Ponašanje ovakvih režima u uslovima teške ekonomske i finansijske krize, uz dodatne pritiske zbog veza sa mafijom, može biti nekontrolisano, panično i gurnuti zemlju u još dublju i težu krizu i nestabilnost. Zato je pitanje smjene ove vlasti prethodno pitanje koje je potrebno riješiti da bi se otpočeo dijalog o postizanju najšireg nacionalnog konsenzusa o strategiji ekonomskog, društvenog i moralnog oporavka zemlje, te očuvanju ustavnog poretka, građanskog mira i stabilnosti. Jer svi smo na istom brodu. A samo neki mogu sa njega odletjeti sa džakovima novca, helikopterom sa gornje palube. Autor je predsjednik Pokreta za promjene Komentari (9)
 ...
napisao Blažo, децембар 18, 2009
pa slažem se s tobom Vlado da PZP- jedino samostalnim izlascima (nikako bojkotom) moze profilisati autenticnu politiku i pribliziti se glasacima –. Ne treba vezivati svoju političku sudbinu za bilo koju drugu partiju pogotovo ne za olinjali i preračunati SNP, pa makar imali 35 poslanika, 8 ministarstava i dva podpredsjednika Vlade.
Građanski koncept je jedini pravac prema kojem PZP treba jedriti. Započet je 2006, pa onda napušten (preuzeo snp) i mislim da je upravo taj pravac jedini ispravan. Niko ga ne promoviše da valja (PZP je pokazao da zna i može) i krajnje je vrijeme da se PZP vrati ili nastavi đe je stao. E sad, da li je strategija stranke postepeno jačanje i ne brza smjena vlasti ( objedinjiti 20% birača -građana) ili je u pitanju poziv na sveopšti juriš (zajedno sa pomenutim retrogradnim avetima) – to najbolje znaju Nebojša, Branko i ostali. Mislim da je ova prva opcija bolji način da PZP opstane i vremenom ojača. Smjene vlasti nema bez promjene svijesti ove stoke što većinski glasa DPS, a ona se može promijeniti samo kad Gazde ostanu bez para iliti hrane za stoku. Kako sada stoje stvari načekaćemo se još nekoliko izbornih procesa. Stoga, postepeno neka PZP akumulira najsvjesnije i najkuražnije, neka animira što više apstinenata i neka prekine sa nadom u Milića ili Mandića. Oni nisu dostojni bilo kakvog zajedničkog političkog djelovanja. A bojkot se trebao promovisati makar deceniju ranije. Sad je kasno jer je obesmišljen takav vid političke akcije. Razlog je očit – bojkot bez jedinstva opozicije nema smisla. Vidimo da se Milić ježi bojkota jer im je sitan interes u programu pod 1. Stoga, više pametnih poteza , a manje istrčavanja. ”Use i u svoje kljuse”- kaže stara poslovica ...
napisao sasa, децембар 18, 2009
B O J K O T sto se stalo sa tom pricom ,ajmo krenimo sto prije to bolje ko nece neka nastavi da glumi opoziciju 100godina.Pozvao bi sve koji misle da BOJKOT nije dobar neka daju resenje da se drugacije moze natjerati ova vlast da postuje izborne ,ali fer uslove ,ajde pametni ljudi da vas cujem dajte predloge ili se prikljucite BOJKOTU
...
napisao vlado, децембар 18, 2009 razumna i iskrena koalicija nije moguca, zato sto pzp trenutno u njoj vidi jedinu sansu svog opstanka na sceni, a za snp je to ustupanje prizemlja u zgradi u koju poklonoprimac nije unio nijednu ciglu. uostalom: takve koalicije nisu padale na pamet pzp u danima kad se cinilo da moze samostalno prema izbornoj polovini ili makar trecini. nije to naravno zdrava politicka projekcija, jer pzp moze opstati sam, uz nesto vecu ili manju cijenu, i sto je mnogo vaznije: jedino samostalnim izlascima (nikako bojkotom) moze profilisati autenticnu politiku i pribliziti se glasacima. ako pzp bude bojkotovao predstojece lokalne izbore, sleduje mu gubitak parlamentarnog statusa sa ili bez ucestvovanja na republickim izborima. onda se vec namece pitanje: cemu sve ovo do sada? jer ako jedna parlamentarna politicka grupa razmislja da samu sebe lisi takve pozicije i uticaj na politiku potpuno preorjentise ka vanparlamentarnim sredstvima dostupnim bilo kome od nas - onda je njena/njihova neuracunljivost ociledna. dakle, i pzp i snp trenutno sprovode krajne licnu politiku : pzp pokusava nametnuti mogucim partnerima strategiju licnog opstanka na tudjoj grbaci, a snp nije blesav nego koristi priliku da ojaca svoju firmu pa, ako buducnost donese neku sansu za ozbiljnu destabilizaciju sistema - u sta rukovodstvo snp vjerovatno malo vjeruje - njihova je racunica da se ukljuce kao najbrojniji i vodeci. ultimativni bojkot zagovaraju oni koji ne postoje: slavko, misko i nvo bratija, a nadaju se postojanju i glasovima preko ledja i unistenja pzp: njihovo nametanje strategije bojkota prema pzp, meni je jednako neukusno koliko i pzp-ovo forsiranje da druge partije prihvate sadasnji interes pzp kao vlastiti. jednostavno, da bi se dvoje dogovorilo – mora postojati zajednicki interes, a da bi postojao takav interes - partneri moraju prethodno obezbjediti ravnopravne pozicije. uzgred, ne kapiram sve cesce ponavljanu tezu od potrebi vracanja pzp na gradjanski koncept? da li to znaci da je pzp trenutno nacionalna stranka? pa upravo je te 2006. pzp iz diskretno crnogorske otvorio vrata koketiranja sa srpskom nacionalnom opcijom i danas, nakon ocigledne promasenosti oba koncepta, pzp ima sansu da pronadje svoj realni politicki prostor. ...
napisao Blažo, децембар 18, 2009
Razumna i iskrena koalicija sa SNP nije moguća jer su pokazali da im smjena režima nije prioritet već broj poslaničkih mandata. Zašto zaboravljamo aprilske parlamantarne izbore i izdaju Milića, a sve je govorilo da bi ujedinjena opozicija omela DPS?! zašto zaboravljamo mojkovačke i ct izbore kada je razbio bojkot. Treba li još koja godina (ciklus) da se gradi u nadi da će Milić pokazati opozicioni otpor vlast? Ne, treba ih jednom za vazda od..bati! Zaslužili su to.I sto tako nije PZP kao relativno novoj građanskoj partiji mjesto u društvu sa SNP i SL. Radi se o dvije potpuno retrogradne skupine, sa vrlo malo razumnihn pojedinaca. PZP treba da iskoristi ogromno znanje Medojevića i ostalih, a ne da čeka, kalkuliše ili se prisajedinjava sa izlizanim strankama čija je vizija da napune svoje džepove i ništa više! Građani žele normalnu, pametnu i poštenu građansku stranku, a ne nikakvu zakrpu izlizanih vizija ili bilo šta drugo.
...
napisao vlado, децембар 18, 2009
ja mislim pa pezepe ne kalkuliše, nego nema sa kime. nijedna stranka iz licnih razloga ne prihvata njihovu ponudu, a nevladin sektor nije alternativa jer su muk, ćaloviceva ili zeković sto puta gori alter od andrije mandova npr: sa dps sarađuju nesto pliće od njega, ali mnogo kvalitetnije. što se građana ili tzv časnih i uglednih pojedinaca tiče, evo: neka napokon neko istakne pet imena vrijednih nekog ozbiljnog povjerenja.
dps može srušiti jedino razumna i iskrena koalicija pzp i snp, pojačana strankom penzionera, nezavisnim sindikatima, udruženjima tipa: radnici propalih preduzeća, bivši vlasnici nacionalizovane imovine, manjinski vlasnici ovog ili onog...naravno, trebalo bi da pzp i snp naprave prethodno iskren i zdrav dogovor iz kojeg bi nastala neka platforma oko koje bi se integrisale te neke društvene grupe koje iskreno i interesno žele promjenu. ...
napisao Blažo, децембар 18, 2009
Smjena ove vlasti, kao početak spašavanje države, nemoguća je u konstantnom forsiranju ideje zajedničke opozicije. Razlozi su jasni: SNP je drugo lice DPS-a, a SL je nedostojna poziva za ujedinjeno djelovanje. Retrogradni su i očito ih sitno piljarenje sa režimom najviše interesuje. I ako bi ušli u zajednički front budite sigurni da bi izdali kad bude najbitnije. Mandić je igrač Udbe. (Zašto niko nikad iz ove stranke nije demantovao pisanje Dobrila Dedeića? Sve da je to pisala higijeničarka, a ne dojučerašnji portparol stranke, oglasili bi se.) U takvoj situaciiji ostaju PZP, nevladin sektor, građani…kao jedina alternativa.
Ukoliko vrlo brzo ne počnete konkretno djelovati na formiranju Ujedinjenog Demokratskog Fronta ili nečeg sličnog nego nastavite sa neshvatljivom pričom o zajedničkom opozicionom djelovanju, ubijeđen sam da ćete samo dublje i dublje tonuti. Crnoj Gori i njenim građanima potrebna je jaka građanska partija, potreban je onaj PZP iz 2006, PZP koji okuplja kuražne i inteligentnije. Ne treba nam PZP koji se klacka i kalkuliše. Treba li Milić još koji put da vas predribla pa da shvatite neke stvari. Brzo, povratak na izvorne ideale iz 2006-te inače…vidimo se van parlamenta, na maloj pijaci. ...
napisao stanko, децембар 18, 2009
Odlicna analiza,dodao bih da se radio o posebnom sistemu koji i nije bas toliko tipican da bi se mogao podvesti pod neki ustaljeni tip ekonomije...Mislim da je najveca greska koja je pocinjena i koja ce ostaviti dugorocan trag na ekonomiju ove drzave ,rasprodaja prirodnog bogatstva drzave,pogotovo energetskih resursa.Prosto neshvatljivo...
... napisao vlado, децембар 16, 2009
bez kameleonstva izgleda nema ličnog napretka. zoran đinđić počeo kao anarho sindikalista i praxis marksista, postao demokrata centra a zavrsio kao kvazi socijaldemokrata, hvalio karadzica kao heroja - da je prezivio uhapsio bi ga. mesic krenuo kao nacionalni proljećar, nastavio medju ustasama a evo ga danas: antiklerik i antifasista kakvog hrvtska radjala nije.
jbg medo, jedino ti ostade na istim stavovima sve ove decenije:o) sta da ti kazem, ili trpi ili kreni u tranziciju karaktera. mislim da je bolje ovo prvo, mnogo su gadni ovi likovi sa uspjesnom tranzicijom. Napišite komentar
|
Podgorica – ND Vijesti
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|
Slika dana
|
||
 |
MP3 dana
|
||
mislim da pokret mnogo više efektno ukazuje na probleme, nego što prezentuje jasno rješenje. i ovdje na sajtu smo često u prilici da pročitamo njihove različite predloge za isti problem svakih mjesec ili dva, a kad se ispolji takvo meandriranje uzaludno je što su dobri dijagnostičari situacije.
mislim da ljudi u pokretu napokon moraju formulisati krajnju ponudu građanima, kratku, jasnu i oštru, te da od nje ne smiju odstupati. takođe, u rješenjima pokret insistira na popravci zatečenog stanja, izbjegavajući da definiše i najavi konačni obračun sa ovim svemirom u kojem živimo.
moje mišljenje je da se cijela priča mora završiti nacionalizacijom nelegalno privatizovanog i vjerovatno njenom novom privatizacijom. sto se pojedinačnih sudbina tiče: ko je krao izbore za cijelu državu i time obesmišljavao našu volju i naše postojanje, ili ko je pomislio da ima pravo da ubija odnosno odlučuje da li je nečiji zivot u neskladu sa njegovim privatnim interesom - za takve ne samo da ne može biti abolicionizma, već u crnoj gori treba vratiti egzekucionizam u krivični zakon. naravno, integrišemo se u humani svijet pa ne možemo biti nenormalni, ali prinudni rad u uslovima doživotne robije po glavi takvih je potpuno razuman. slično važi i za poslanike koji su glasali za zakone koji su nanijeli štetu građanima, o članovima vlade koji su takve akte vršili direktnim umišljajem da i ne govorim. sve što je u crnoj gori bolesno - mora se posjeći, jer je to jedini način da uklonimo ovo višedecenijsko krivo srastanje i društvu obezbjedimo pretpostavku da se razvija.