Potpredsjednik PzP-a Branko Radulović kazao je da ne bi imao obraza da prima nekoliko puta veću platu u odnosu na zaradu njegove kćerke, specijaliste neurologije i njenih kolega.
Objašnjavajući zašto je PzP blokirao odluku da se plate poslanika povećaju za dvije prosječne zarade, odnosno 970 eura, te da se umjesto tolikog iznosa svedu na polovinu od toga, on je “Vijestima” rekao da ne može da dozvoli da ima “deset puta veću platu nego što je penzija njegovih roditelja”.
Radulović tvrdi da je PzP prethodnih godina dokazao da je partija koja u politici nije radi uhljebljenja, već zbog ideje.
“Ovo danas je, mogu reći, vučja jazbina. Crna Gora danas ne baštini ono što je moralna tekovina. Danas vlada navika otimačine, a za večeru se prodaje budućnost. Razumijem mnoge koji se nalaze u teškoj socijalnoj situaciji, više ili manje, ali ne mogu da shvatim neke koji su elita crnogorskog društva, bilo da su to profesori sa Univerziteta, ljekari, političari ili Vlada, koji prije struke stavljaju interes”, kazao je Radulović.
Skupština nije protočni bojler
Napominjući da Crnoj Gori treba redefinicija socijalne politike, on je rekao da bi pod hitno trebalo uvesti socijalne imovinske kartone.
“Posebno to treba da bude transparentno kod nas političara. Dolaskom na funkciju mi moramo da pokažemo što smo imali, a odlaskom sa funkcije šta smo stekli i na koji način. Mi imamo krilaticu da smo u narodu i među narodom i ne želimo da budemo mimo naroda. Ali zato tražimo nešto drugo, a to je da se do kraja promijene uslovi rada u parlamentu”, istakao je Radulović.
Dodao je i da Skupština više ne može biti protočni bojler, te da se moraju obezbijediti minimalni uslovi rada: “Bilo da je riječ o fizičkim uslovima ili logističkoj podršci. Protiv tolikog povećanja poslaničkih plata glasali smo zbog našeg moralnog ubjeđenja. Tako smo glasali i uvijek ćemo tako glasti. To smo učinili i zbog našeg obraza”.
On nije želio da komentariše ponašanje ostalih partija: “Svakoga razumijem i mislim da su to u najvećoj mjeri pošteni i predani ljudi”.
Obrazlažući zbog čega insistira na imovinskim kartonima, on je kazao da bi se tako vidjelo “imaju li poslanici na svoje majke, očeve, sinove i kćerke stanove”: “Koji su dobijeni iz budžeta, koji su onako ili ovako zarađeni, a gdje pojedini imaju jahte i avione, kafiće, bespovratne kredite. Tražimo, dakle, da se za nas i naše porodice uvedu imovinski kartoni. Vjerujući sam čovjek, koji voli više da da, a manje da uzme. I možda sam jedini profesor Univrziteta koji nikada nije tražio stan, kredit, čak ni krečenje svoga stana, jer mislim da bi to sa moje tačke gledišta bilo nemoralno”.
|
