Svi građani koji
nepristrasno ,savjesno i bistre
glave sagledavaju današnju Crnu
Goru svjedoci su velikog pustošenja i degradacije . Uprkos svim silnim ulaganjima ,
građevinama i nekoliko novih puteva ,
naša zemlja je danas mnogo siromašnija i na tanjim je granama nego prije
trideset godina.
Lako je dokazati takvo stanje. Sve što smo nekad
imali bilo je crnogorsko , naše . Sve je funkcionisalo ,imali smo radnike
,imali smo prosvetu , zdravstvo , kulturu , vojsku koja je imala vrijednu
imovinu....
A sad
nam izmišljaju priče kojima treba da se dičimo. Sad kad je sve
rasprodato , kad su radnici „bivši“ , kad je
zdravstvno osiguranje „bivše“ i
kad imovina za koju su
generacije naših sugrađana odvajale
sredstva pripada strancima ili
nekome ko je „bivši“ –nekome koga nema.
Veljko Vasiljević, predsjednik OO
PzP Nk
Takav je i „bivši „ Dom Vojske ili Dom Armije u
Nikšiću i gotovo sva ,nekada vrijedna i dobro održavana , imovina naše vojske . Dakle NAŠA.
Toliko se odomaćio izraz „bivši „ Dom Vojske u
Nikšiću , toliko nam ga predstavljaju
normalnim da razmišljam da li se
piše sa velikim slovom „B“ na
početku.
Nikakvog normalnog razloga nije bilo da se
dozvoli da reprezentativni višenamjenski objekat u centru Nikšića propadne do te mjere da se razmišlja i o opravdanosti rušenja . Ili
bi možda nekome odgovaralo da na tom
mjestu podigne stambenu zgradu „veće spratnosti“?
Koji bi to drugi razlog mogao
postojati ,osim golog materijalnog interesa
spregnute mafije i vlasti , da se godinama odlaže rješavanje pitanja Doma Vojske . Pogotovo kad
se zna da se time možda rješava i pitanje pozorišta , sportskih aktivnosti ,
šahovskog kluba , kluba avijacije , kuglane , restorana i još nekih sadržaja koji odavno nedostaju
našem ugašenom gradu. A dobrim rešenjem i prenamjenom „bivšeg“Doma
Vojske u objekat javne funkcije mogao se i prekinuti sadašnji imidž Nikšića – grada ruševina i
grada koji se sabija u kasabu i nestaje
.
Od nekadašnje
potrebne lakše sanacije Doma Vojske došlo se do problema teške rekonstrukcije i
velikih ulaganja .
Nijesam upoznat sa
sadašnjom situacijom oko projekta rekonstrukcije ,mislim da taj projekat ako
uopšte postoji nije javno prezentovan . Situacija da se bez pravog projekta i
makar idejnog rešenja govori o milionskim ciframa ,pri čemu se bježi od problema , jasno govori
da se o rekonstrukciji u cilju javnog
interesa više i ne razmišlja .
Na kraju će objekat biti prodat budzašto , kao i mnogi drugi . Uz neko izmišljeno
obrazloženje ta prodaja će biti predstavljena kao domaćinski potez dobre i čestite vlasti : potez koji je opštinsku kasu napunio za par stotina hiljada eura . Ostalo će se
završiti iza kulisa .
Činjenica je da naši građani u velikoj
većini tako lako nasijedaju na besmislena opravdanja i izmišljotine , a to
je fenomen koji zaslužuje psihološka istraživanja .
|
