 Jedan inostrani diplomata izjavi da ovdje lustraciju trebazaboraviti i da treba rješavati ekonomske probleme. Interesantan načinrazmišljanja. Međutim, prenebregava se činjenica, da je zahvaljujući vladajućojgarnituri srednji sloj za najveći broj građana misaona imenica i prošlovrijeme. Postavlja se pitanje zaštoje lustracija nemoguć proces u Crnoj Gori? Odgovor je jednostavan, zato štovladajuća elita bi došla u bezizlaznu situaciju i najveći broj njih bio biad-aktiran. Praksa je pokazala da vladajuća većina nije dio rješenja, već dioproblema. Njihovi rezultati su "vidljiva konstanta" na svakomkoraku... Arsenije Lalatović, član Glavnoga odbora Pokreta za Promjene
Da vladajućapartija poistovjećuje se sa državom najbolje pokazuje i Kongres. Činjenica da je na Dan državnosti potvrđujedijalektiku njihove vladavine. Kult ekspremijera najbolje pokazuju ovacije iushićenje publike, koja u ekstazi pokazuje naklon prema moći Luja od DPS-a.Konačno i razumljivo on je i njihov tvorac. Inače diskutabilno je da li biimali privilegiju da Crnom Gorom upravljaju na ovako "veličanstven"način. Da je Javniservis režimski portparol pokazuje i odnos prema novinaru Marku Milačiću.Očito, nepoistovjećivanje sa stavovima Vlasti, kao i realno sagledavanjecrnogorske zbilje najvjerovatnije gospodina Milačića ostaviće bez prava na rada tim i na egzistenciju. Priča o isteku ugovora o radu je priča za malu djecu. Postavlja se pitanje da li bi gospodinMilačić bio šikaniran i progonjen da ne iznosi stavove koje iznosi? Dali je Javni servis ogledalo građana? Smije li se na javnom servisu razmišljatisvojom glavom? U čijoj je službi? Odgovor je jednostavan. Ne! Onim pojedincimakoji imaju "alter-ego", šalje se "jasna" poruka. A servisje nažalost produžena ruka vladajuće "demokratije", koja već više oddvadeset godina širi "blagostanje", "med i mlijeko". Zarnije isti ovaj Javni servis učestvovao devedesetih kao pogonsko gorivo onemašinerije koja je donosila ratove za mir, inflacije, deportacije i druge "tekovine"... Stav Pokreta, NOVE, kao i Partija koje zastupaju manjinskenarode bio je jasan. Predloženi tekst izbornoga zakonodavstva nije dobar ipredstavnici ovih Partija su napuštili radno tijelo, tj. Kolegijum Skupštine.Koji su razlozi uslovili SNP da odustane od radne verzije koja je proslijeđenaVenecijanskoj Komisiji? Kakvo se čudo desilo, pa tekst izbornoga zakonodavstvanije dobio dvotrećinsku, pardon tročetvrtinsku većinu nije jednostavnoodgonetnuti? Međunarodnoj zajednici poslata je loša poruka. Iako prijenekoliko dana je bilo sasvim izvjesno da će predloženi akt postati zakonskanorma, do toga nije došlo. Zašto? Da li je u pitanju strah od birača, ili neštodrugo pokazaće vrijeme. Čudi da SNP kao najača opoziciona partija i kao partijaod riječi nije ispratila šefa poslaničkog kluba i njegov paraf ako je SDP višeputa ponovila da će prihvatiti verziju,koju su potpisali predstavnici vladajuće garniture i SNP-a. Od ovakvih igara,odlaganja, kao i zamajavanja najmanje će koristi imati građani. Majstorije, zarne? Činjenica da neko može proglasiti crnogorce i srbemanjinskim narodima i da nečiji mandat vrijedi i do tri puta manje za PZP je odstarta neprihvatljiva. Interesantnoje da SNP-u u radnoj verziji ovaj pristup nije smetao. Uostalom o tome govori injihov potpis. Međutim, zašto je došlo do "promjena" u razmišljanju ido nesaglasja u stavovima prepuštam čitaocima ovih redova da procijene sami. Podgoričkemimikrije su najbolji dokaz da je pravo vladavine iznad vladavine prava. Izborsekretara Skupštine je pokazatelj suštine upravljanja, ne samo u Podgorici, veći u državi. Iako bi bilo elementarno korektno da SDP "principijalno"raskine koaliciju, obzirom da se definišu kao legalisti i poštovaoci Zakona,nažalost svjedoci smo da je i njima važnije pravo vladavine u odnosu navladavinu prava. Uostalom, "razumljivo je" što su im privilegijeiznad prava. U svemu ovomezanimljivo je da ministri iz SDP-a, kao veliki legalisti po Sveto Stefanskommodelu, u ime poštovanja Zakona na napuštaju sjednice Vlade. Čudo su"principi", zar ne? Odnospredstavnika NS najbolje potvrđuje tezu ekspredsjednika o načinu nastanka istete Partije. Ove gore navedeneigre i mimikrije pokazuju da smo kao društvo nespremni da rješavamo probleme.Očigledno, bez promjene svijesti i realnoga sagledavanja stvarnosti nema promjena a time ni istinskih integracija.Ovakav pristup pokazuje formu bez sadržine. Međutim, promjena načina razmišljanjadovela bi i do promjene Vlasti. A do promjena mimikrije i dalje ostaju... |
