 Zbilja grada pod Trebjesom
Nikšić grad piva i čelika, danas nakon dvije decenije vlasti vladajuće partitokrature oličene u DPS-u i SDP-u je primjer propadanja i nedomaćinskoga odnosa kako prema gradu, tako i prema građanima.
Danas je Nikšić grad rupa. Ogledalo vlasti su Staro pozorište, zelena pijaca, Planinarski dom, bioskop, Dom revolucije, Dom vojske... Rupa do rupe... Grad piva i čelika, polako postaje mjesto koje dobija atribute varoši. Mladi ljudi odlaze u jednom smjeru. Postavlja se pitanje zašto?
Odgovor je prost. Iz razloga što mladi ljudi nemaju pravo na šansu. Viza za srećniju budućnost nije znanje, već partijska knjižica i agitovanje za one koji su doveli da grad pod Trebjesom stagnira i ide hodom unazad.
Arsenije Lalatović, član Glavnog odbora Pokreta za promjene
Sistem vrijednosti...
Čovjek ako ekonomski nije nezavisan onda i nije slobodan čovjek. Poremećeni sistem vrijednosti, prihvatanje da je par desetina ili stotina eura dovoljna svota za biološki opstanak, kao i permanentno ugnjetavanje, putem medija i uz pomoć drugih nedemokratskih mehanizama, doprinijelo je da sistem vrijednosti bude u potpunosti urušen. Napravljen je sistem u kojem rad i red su usputne vrijednosti, dok su partijska pripadnost, poltronizam i "kupovina " sitnim privilegijama konstanta kojom vladajuća većina čuva benefite i privilegije.
Strategija, pardon tra......
Ono što je očito jeste činjenica da Nikšić svoju razvojnu strategiju u prethodnom periodu bazirao na industriji. Postavlja se pitanje da li industrija uopšte u Nikšiću postoji? Nekada prepoznatljivi simbol Nikšića, Željezara koja je dala značajan doprinos ne samo Nikšiću već i Crnoj Gori nažalost podsjeća na iscijeđeni ubrus, koji je na pragu uništenja, zahvaljujući neodgovornom odnosu postojeće vlasti, kako prema njoj tako i prema građanima. Danas kada je Željezara "iscijeđena", uništena neodgovornim odnosom i suludim privatizacijama, imamo fakat da od Željezare najmanje koristi ima Nikšić. Proizvod višedecenijske pogubne vlasti najbolje osjećaju nikšićani. Željezara, nekada zamajac razvoja ne samo Nikšića, već i Crne Gore danas je u poziciji da zahvaljujući trulim odlukama vlasti kao i priv(f)atizacijama ima neizvjesnu i sumornu budućnost. Nažalost današnja Željezara podsjeća na Đeknu. Neizvjesnost. Radnici skoro svaki mjesec , kroz štrajkove i negodovanja, pokušavaju doći do zarada. Međutim i laiku je jasno da bez proizvodnje nema realnoga osnova za funkcionisanje i prosperitet kako Željezare tako i Nikšića. Slična situacija je i sa Tehnostilom, Radventom, Livnicom i drugim pogonima...
Društvo bez strategije je društvo bez ideje kako dalje. Današnja vlast u Nikšiću nema strategiju kako zaustaviti postojeće posrtanje i kako ohrabriti mlade ljude da ostanu i bitišu u svojoj sredini. Dobar domaćin tražio bi mehanizam da riješi određeni probleme. Međutim u Nikšiću DPS-ovski Metuzalemi vjerovatno od dioptrije ne vide proizvod njihovog neznanja. Umjesto da dovode investitore, otvaraju nova radna mjesta i stave se u službu građana, ovi istrošeni iluzionisti vođeni ličnim interesima isključivo vode kampanju uoči izbora a sve sa ciljem da očuvaju golu vlast kao i lik i djelo njihovog vođe. Najstrašnije od svega je što građani vjeruju i daju povjerenje onima koji od njih prave socijalne slučajeve i ljude sa neizvjesnom sjutrašnjicom. Očito strah od promjena, kao i strah od gubitka određenih privilegija su razlozi što Nikšić a i Crna Gora ima ovakvu vlast.
U kontinuitetu...
Dakle, kontinuitet propadanja je elemenat koji se naslanja na kontinuitet vladanja postojeće vlasti u Nikšiću. Od novoga Premijera teško je očekivati da napravi otklon od prethodnika, pa i on sam je najavio kontinuitet prethodne Vlade, pa samim tim i njegova posjeta Nikšiću, mnogo ne obećava... Problemi postoje da bi se rješavali. Dok ne dođe do promjene svijesti kod građana a samim tim i promjene postojeće nesposobne vlasti Nikšić ostaje grad rupa...
|
