Pokret za Promjene

ND Vijesti:  - Šta se zaista dešava u Andrijevici?

   U Andrijevici je po srijedi klasična politička korupcija. Naš bivši kolega je dobio novac da pređe u DPS, znamo o kolikom se iznosu radi, imamo svjedoka, i jedino pitanje jeste – da li će institucije države reagovati na našu prijavu. 

    Politička korupcija se toliko odomaćila da je javnost prestala da je prepoznaje kao kriminal. Kupovina odbornika se odavno prihvata kao legitimni dio crnogorske političke igre. Gradonačelnik Podgorice je, recimo, svima znani majstor tog zanata. Više je on kupio opozicionara nego što NS danas ima glasača.

 Koča PAVLOVIĆ, član Predsjedništva PzP

                                  i poslanik u Skupštini CG

   Nekažnjena politička korupcija je, istovremeno, i majka svekolike korupcije u Crnoj Gori. Jer na kupovinu odbornika i poslanika treba gledati kao na kriminalnu investiciju. A kao i svaka druga investicija, i ova se pravi sa namjerom da se uložene pare višestruko vrate. A taj se povraćaj može ostvariti samo na kriminalan način. Zato je politička korupcija zamajac cjelokupne korupcije i kriminala u državi.

- Pošto se takvo djelovanje (prelazak u drugu ili izlazak iz dotadašnje stranke) ne kosi sa zakonima, kako se partije mogu zaštititi od eventualnih preletača?

    Najefikasniji način da se partije zaštite od političke korupcije jeste da tužilaštvo, policija i sudovi konačno počnu da rade svoj posao. Čim procesuiraju prvi slučaj političke korupcije i čim prve aktere smjeste iza rešetaka - sve će biti drugačije! Pa pogledajte Budvu – samo jedno hapšenje, i tamo već svi lovci u mutnom rade sa ogromnom dozom opreza i straha. A zamislite kako bi tek bilo da se u decembru, u grupi uhapšenih, našao i glavni budvanski kapo?!

- Je li sistem zatvorenih lista, prema Vašem mišljenju, optimalno rješenje za Crnu Goru?

    Apsolutno ne. Pa svaki će vam domaćin reći da se od vukova i lisica domaće blago ne čuva bunkerom nego puškom. Ja se zalažem za otvaranje lova na vukove i lisice-kradljivice. Ja sam za to da partijske kriminalce, koji parama iz crnih fondova kupuju odbornike i poslanike, smjestimo u zatvor. A nijesam za sistem zatvorenih lista kojim bi, umjesto kriminalaca, sve predstavnike naroda smjestili iza partijskih rešetaka - kako bi tamo bili na sigurnom!?

- Da li građani, između ostalog, i zbog toga ( tih preletača i trgovina – KP) gube vjeru u demokratiju kao politički poredak i povjerenje u političare i partije?

    Preletači, poput ovih u Andrijevici i Podgorici, od političke scene prave politički brlog. A u brlogu su svi ukaljani, i oni koji se u njega uneređuju, i mi koji pokušavamo da ga očistimo. To je stanje koje trenutno imamo – čitava nam politička scena smrdi, i svaki građanin vidi da nam je potrebno temeljno provjetravanje.

    Sa druge strane, SNP je protraćila ideju Bolje Crne Gore, koju su mnogi vidjeli kao poslednju političku nadu. Namjesto da, u susret Đukanovićevom odlasku, zajedno dograđujemo tu jedinstvenu alternativu - opozicione kolege su krenule u traženje prečica za osvajanje vlasti, kroz očijukanje sa ideološki bliskim dijelovima DPS-SDP-a. Ideja kolaboracije sa režimom je tako pobijedila ideju njegove smjene, a rezultat je ovo što trenutno imamo – jedinstveni režim i delegitimisanu opoziciju.

    Opozicioni krug i SNP kao njegov trenutni lider, pokazali su da ne posjeduju kapacitet da proizvedu održivu alternativu, i mislim da su zato građani duboko razočarani sa svima nama. Sada je prijeko potrebno okupiti sve reformske kapacitete, koji su zaista značajni, a koji trenutno leže rasuti u partijskom i vanpartijskom prostoru. Taj novi reformski tim ne smije biti još jedno akcionarsko društvo beskrajnih različitosti, koje povezuje samo zajednički cilj - osvajanje vlasti. Politika tog novog tima mora biti jasno oslonjen na obje strateške noge, na Evropu i na NATO, a ta „vlada u sjenci“ mora biti sastavljena po profesionalnom kvalitetu kao jedinom kriterijumu. To bi donekle vratilo nadu građanima a crnogorske reformske snage bi postavilo u aktivnu poziciju pred ključna dešavanja koja će uslijediti krajem ove godine.

    Evropske institucije bi mogle odigrati ključnu ulogu, i pomoći da se, već krajem godine, proces reformi konačno postavi na pravi kolosjek. Pošteno govoreći, Zapad je dužan da konačno pomogne istinske reformske snage u Crnoj Gori, jer je odgovornost Evrope i SAD za aktuelno stanje u našoj državi nesporno velika.

DVOJICA u Vladi čekaju da se Lukšić „potroši“

    Dvojica u Vladi čekaju da se Lukšić „potroši“. A ta su dvojica po svemu jednaki – samo su im strategije različite.

    Prvi pokušava da u svemu nastavi tamo gdje je Đukanović stao, i da na sebe preuzme ulogu eksponenta vaninstitucionalnih centara moći i čuvenih strateških investitora – Subotića i Miškovića, Deripaske i Šojgua, Manka i Kjubus Luks-a.

    Strategija drugoga je nova - on se infiltrirao u civilni sektor, i toliko zajahao evropsku retoriku da ga je teško prepoznati. Prosto da se čovjek zapita – kako je takav demokrata i humanista mogao, sve ove godine, izdržati na onako prljavom poslu u DB i ANB?!

    I dok prvoga diskvalifikuje njegova „ruska prošlosti“, drugi se mudro nada da će mu mimikrija uspjeti, i da će mu pohvale od strane lidera NVO-a otvoriti briselska vrata.

     Zato je jako potrebno da projekat okupljana crnogorskih reformskih snaga što prije počne, jer bi se moglo desiti da i civilni sektor ponovi istu grešku koju je već napravila opozicija, i da protraći naraslo povjerenje koje njemu, a ne opoziciji, danas poklanja crnogorska javnost.

    Već krajem godine, nakon što dobijemo ocjenu i odgovor EC, fejsbuk-premijer će morati da bira između Mila i Brisela. I pokazaće se tada da je saživot sa antievropskim snagama na evropskom putu jedna nemoguća misija, jer korumpirane i kriminalizovane strukture odavno tretiraju Brisel kao svoga neprijatelja. Ne znam hoće li Lukšić i pokušati da riješi ovaj Gordijev čvor, ali sam siguran da ako on ne “očisti” njih, oni će zasigurno očistiti njega. Ako crnogorski reformisti do tada ne izađu sa jedinstvenom ponudom, građani će ponovo biti prepušteni na milost i nemilost projektu “DPS bez alternative”.

    Večeras (petak, 11.mart 2011), dok mi razgovaramo, g.Marković vjerovatno čita operative izvještaje o tome kako ga lideri NVO-a predstavljaju stranim diplomatama, a g.Roćen vjerovatno u „Grandu“ obavlja konsultacije oko nekog tendera. A naš fejsbuk-premijer , za to vrijeme, promoviše novu zbirku poezije – Knjigu smijeha! Ako se ovako nastavi, ne znam ko će se zadnji smijati.