 Da stare ljubavi zaborava nemaju, najbolje pokazuje podrška predlogu izbornog zakonodavstva od strane SNP-a vladajućoj garnituri. Najava po kojoj bi u Crnoj Gori zaživio bipolarni politički sistem, u kojem bi dvije partije smjenjivale se na vlasti, na određen način dobijaju obrise jedne takve ideje. Ova "bipolarna koalicija" pokazuje svu sadržajnost u prvom redu i činjenicom da postojećem predlogu podršku nijesu dale ni Partije koje predstavljaju manjinske narode. Samim tim ovakva "bipolarna većina", donosi odluke koje imaju određenu dozu "bipolarnoga poremećaja". Arsenije Lalatović, član Glavnog odbora Pokreta za Promjene
Da li postojeći predlog izbornog zakonodavstva je demokratski iskorak za razvoj Crne Gore ili hod unazad? Bilo bi dobro da objasne u najmanju ruku kako to da crnogorci i srbi mogu biti manjinski narodi, alijas nacionalne manjine i kako mogu objasniti ko se bori za interese određenih naroda, po kojima nečiji mandat vrijedi i do tri puta manje u odnosu na druge Partije.
Kontinuitet "principijelnog" bipolarizma pokazuje se i izboru instruktora i popisivača. Umjesto da se poštuju Zakonom predviđene norme, članovi izbornih komisija po političkom ključu birali su instruktore i popisivače. I u ovom slučaju vidljiva je "fina" ruka prirodnih saveznika.
Ipak, ne smije se zaboraviti da su u pitanju iste ideološke matrice, koje su se duboko naslanjale na onu politiku, koju je svijet okarakterisao kao jednu od dvadeset najvećih diktatura. Kao što je poznato, u pitanje je praktično isto stablo, iz kojega su se razvile dvije grane. Njihova konstanta jeste vlast i da donose odluke, koje su često, nažalost građana uglavnom loše. I jedni i drugi vršili su vlast i na saveznom i na republičkom nivou. Htjeli priznati ili ne, od hipoteka prošlosti ne može se pobjeći. Očito lakše je usaglašavati izborno zakonodavstvo sa vladajućom većinom nego sačuvati opoziciono jedinstvo. Ko čita između redova može doći do odgovora na pitanje zašto "Bolja Crna Gora" nije odgovarala određenim (o)pozicionim strukturama.
Veoma interesantna je igra oko hrama na Svetom Stefanu. Da SDP napuštanjem sjednice Vlade propagira novi način izvršenja donesenih zakonskih normi, ukazuje na činjenicu da će i "ubuduće" napuštati sjednice Vlade a sve u cilju implementacije donešenih odluka. Ovom logikom ili će se Zakoni sprovoditi ili SDP "principijelno" neće prisustvovati sjednicama Vlade i na taj način izvršna vlast na čelu sa premijerom Lukšićem moraće da poštuje i izvršava donešene odluke. Iako je za premijera napuštanje Vlade tehničko pitanje i laiku je jasno da se nešto krupno iza brda valja.
Ovdje se samo postavlja pitanje zašto SDP nije dosledan na ovaj način bio do sada, iz razloga što smo svjedoci, da je naša država zahvaljujući trulim kompromisima vladajuće većine danas društvo u kojem zvanični Brisel kao zadatke daje priču o korupciji, kriminalu, sudstvu i drugim štrikovima...
Sva ova lelujanja i zamajavanja nažalost su bježanja od realnih problema i skretanje sa egzistencijalnih tema. Priča o Željezari, KAP-u, Boksitima i drugim "mudrim" uspjelim privatizacijama ide u drugi u plan a građani mogu da se slobodno zanimaju igrama velikih igrača.
Ovdje se postavlja pitanje da li je Crna Gora prešla iz socijalizma u kapitalizam? Kakav je zapravo kapitalistički sistem u Crnoj Gori? Da li je preduzetnički ili oligarhijski? Šta je dobila Crna Gora od privatizacija velikih Sistema? Ko je stvarni vlasnik? Kakva je struktura investitora? Da li je dobila strateške partnere i investitore od kojih korist imaju građani i sveukupno društvo?
Nažalost, ne! Šta danas imamo kao rezultat njihovog "mukotrpnoga" rada i "uspješnog" kontinuiteta. Odgovor je prost. Imamo štrajkove, neizvjesnost kao i sumornu budućnost... A ko plaća račune ovih genijalnih tranzicija?- naravno, pardon nažalost, građani.
Ko se još ne sjeća Gornjih Mrka, tog živopisnog predjela i istorijskog otvaranja početka radova na trasi auto-puta Bar - Boljare. Kako zaboraviti da tri premijera presijecaju svečanu vrpcu najavljujući posao vijeka. A od tada do danas... Od Konstruktora, Aktora, Kineza i drugih ostale su samo lijepe želje... I umjesto da snose konsekvence i ponude ostavke danas i dalje, manje više isti likovi samo kod premijera kontinuiteta nastavljaju da obavljaju nesmetano glavne uloge...
Da suštinskih promjena odlaskom eks premijera nema, najbolje pokazuje i rad premijera. Forma je donekle promijenjena a suština je ista. Očuvati vlast po svaku cijenu. Na koncu postojećoj većini uvijek je važnije i bilo pravo vladavine u odnosu na vladavinu prava. Da nije tako, vladajuća većina i ne bi već dvadeset godina bila većina.
Bipolarizam je čudan magnet. Ko čita ove redove razumjeće, zar ne? |
