Pokret za Promjene

        Zbrda, zdola izokola... Nakon X peripetija, puno potrošenoga vremena, kao rijetko kada, bolje reći nikada, došlo je do izglasavanja Izbornoga zakonodavstva glasovima vlasti i opozicije. U igri, u kojoj nema pobjednika i pobijeđenih, zapravo svi su pobjednici. Pobijedila je svijest da građani žele istinske  integracije, koje će omogućiti bolji život, a ne dekorativne, koje su standardna šarena laža, kojom u ringe-ringe raja stilu određeni faktori zamagljuju suštinu i obmanjuju javnost.

 

Arsenije Lalatović, član Glavnoga odbora Pokreta za promjene 

 

Hepiend na crnogorski način je pokazao da je "razgovor" i " dogovor" jedini način da se dođe do rješenja, koja su prihvatljiva za najveći broj građana. Međutim ostaje nedoumica da li je dogovor, proizvod iskrenog ili iznuđenoga kompromisa? Zbog budućeg vremena i obaveza koje slijede bilo bi poželjno, šta više dobro, da je u pitanju ovo prvo. Ali, kako praksa nezvanična  pokazuje u pitanju je ovo drugo. Neko će reći strah, neko odgovornost, a neko... 

Premijer je pokazao da je u prvom redu dosledan vojnik sopstvene partije što je i razumljivo. Inače, ne bi bio premijer. Još jednom je potvrdio tezu da po mišljenje obavezno konsultuje partijske strukture, zapravo eks premijera. A i koga bi drugo. Zna se ko je gazda. Odluka na opoziv potpisa oko jezika govori o njegovoj autonomiji. Ostaje za razmišljanje da li je premijer prvi čovjek Izvršne vlasti svijh građana ili samo onih koji podržavaju vlast. Izgleda, po potrebi. Formalno i jedno i drugo a suštinski ovo drugo.

Ovoga puta opozicija je pokazala da zajednički nastup može da bude koristan i plodotvoran kako za nju samu, tako i za sve građane. Nažalost, ovakav pristup je put kojim se rjeđe ide. A zašto? Odgovor na ovo pitanje, najbolje znaju oni koji su "Bolju Crnu Goru" ad actirali. Možda i ovoga puta ne bi bilo "zajedništva", da pojedine strukture nijesu se izborile  u sopstvenim redovima, da opoziciona priča ima šansu u odnosu na ono što nudi vladajuća većina.   

Činjenica je da je Izborni zakon jedan od prvih uslova od sedam briselskih štrikova. Ovaj zajednički zadatak je riješen. A što je sa drugim štrikovima? Vladavina prava, sloboda medija, depolitizacijom  sudstva, borbom protiv korupcije, organizovanim kriminalom...

Svaki čovjek koji želi da naša država napreduje podržaće predlog da Crna Gora dobije početak pregovora...  Međutim, postavlja se pitanje ukoliko se dobije početak pregovora tj. datum, da li je takva odluka proizvod ispunjavanja preduslova ili politička odluka čiji je cilj da našu državu, obzirom na veličinu, integriše u svoje strukture. Bilo bi sjajno kada bi rezultat bio ova prva opservacija... 

Međutim, de facto je činjenica, makar ovdje nama koji bitišemo u Crnoj Gori da rezultati  na ovim poljima su i suviše skromni, a u nekim slučajevima  veoma loši. I laiku je jasno da je vladavina prava odavno izgubila bitku sa pravom vladavine. U prilog ovakvoj tezi je i činjenica da poslednji ogranak komunizma u Evropi, formalno mijenjajući ime, a zadržavajući suštinu, kormilari Crnom Gorom. I još kako? Uz hipoteke devedesetih, ratove za mir, Dubrovnik, deportacije, inflacije, sive tokove, naslanjanje na onu politiku, koju je moderna evropa oslikala kao jednu od najvećih diktatura... i  slične tekovine.

Da li je nepotizam strana riječ u Crnoj Gori? Da li su rođačko kumovske veze dominanta pri zapošljavanju u državne strukture? Da li je članska karta vladajuće partitokratije osnovni preduslov da se individua integriše u "sistem". Odgovor je prost. Nažalost... DA, DA,DA...

Što je sa slobodom medija? Povremeni kontinuirani pritisci su konstanta tek da oni koji pišu "drugačije" moraju "razmišljati". A zna se kako! Inače... Novinar Marko Milačić bi i danas bio siguran "šaraf". Međutim ko misli "svojom glavom", zna se nastavak...

"Izolovano", automobili medija koji ne razmišljaju na "pravi način" pretvaraju se u buktinju iako je Prvi maj već  odavno prošao. Očito nepoznati faktor  X šalje jasnu poruku. Danas automobili a sjutra... Koliko je strašna ovakva pojava još  je strašnije da počinioci još nijesu pronađeni, a kada će ne znamo... O nalagodavcima suvišno je i razmišljati. 

Priča o korupciji i organizovanom kriminalu je priča za sebe. Pobornici vladajuće elite, reći će da ovih devijacija ima koliko i u okruženju. Mada zaboravljaju da u našoj državi od "krupnih riba" nema ni pomena. Izgleda "krupnih riba" ima samo u morskim dubinama Jadrana. Interesantno, zar ne? Očito je korupcija odlično ispletena mreža, pa naša vladajuća elita  misli da zvanični Brisel ne vidi ono što većina vidi a "mudro" ništa ne govori. Nerasvijetljena ubitstva? Ništa strašno, biće dana... Parodija, ili... Najbolji pokazatelj su optužnice i procesuirani predmeti. 

Sića. Devedeset miliona... Ovih dana "slučajni partner" MNSS prijeti kako reče činovnik Vlade praznom puškom. A ako arbitraža pokaže da puška nije prazna, ko će biti odgovoran? U ovom postojećem sistemu niko, a ko će plaćati, zna se. Kao i uvijek, građani. 

Ministar za pozajmljivanje hvali se kreditnim aranžmanom i dodatnim nametom na grbače građana Crne Gore. Razumljivo, vjerovatno kada dođe vrijeme da se dug vraća on i neće sjediti u sadašnju fotelju, pa će većina i zaboraviti ko je i bio na funkciji. Međutim računi će dolaziti a sa ovakvom razvojnom filozofijom, postavlja se pitanje kako će građani izmirivati obaveze?

Vrijeme je majstorsko rešeto i ono će dati odgovore. Ono što je sasvim jasno je da postojeća vlast može u kontinuitetu samo da donosi odluke koje su za većinu građana katastrofalne. Na koncu, vladajuća elita i ne umije bolje iz razloga što je ona suštinski u službi faktora X, a formalno u službi sviju građana. Ko čita ove redove zna šta je rješenje. Promjena svijesti, promjena vlasti... Promjene...