Pokret za Promjene

Na Cetinju se 7. februara održava još jedna izborna predstava. Njeno bliže žanrovsko određenje je teatar apsurda. Svi izborni procesi od devedesete imaju za cilj očuvanje vlasti, pri čemu režim u pogledu održavanja izbora koristi naslijeđeno iskustvo iz jednopartijskog sistema i neprestano ga usavršava. Postoji još uvijek Opštinski komitet, štabovi i povjerenici po mjesnim zajednicama. Dvadeset godina izbori se organizuju na isti način, mi to znamo, a oni još bolje znaju kako je gorak ukus njihovih pobjeda, ali i dalje pristajemo na nametnuta pravila igre. Svima je jasno da će i ove izbore, kao i brojne prethodne, obilježiti pritisci, ucjene, zloupotrebe i krađe glasova. Kod glasača i apstinenata djeluje otužno post festum jadikovanje opozicionih političkih aktera.  Zato želimo da poručimo "DOSTA JE BILO".

Vlast je uplašena bojkotom pa stalno ponavljaju frazu da je opoziciju strah od učešća na izborima. Posljednjih dana se i ostali učesnici pridružuju borbi protiv bojkota. Koga je strah najbolje se vidi na osnovu toga što su morali prolongirati izbore. Prije svega iz razloga što u momentu raspisivanja izbora nijesu imali kompletnu glumačku raspodjelu. Preciznije rečeno znao se glavni glumac, ali su problem bile epizodne uloge i statisti.

Vjerovatno da ni stanje "na terenu" nije bilo povoljno pa je ostavljena mogućnost poništenja odluke o raspisivanju izbora. Na prethodno održanim parlamentarnim izborima 2009. godine vladajuća DPS/SDP koalicija je koristeći se svim nelegalnim mehanizmima uspjela da obezbijedi povjerenje svega 32,68% ukupnog biračkog tijela na Cetinju i ima pad u odnosu na prethodne izbore od gotovo 700 glasova. Oni to znaju.

Međutim, postoje i razlike. Neposredno uoči ovih izbora nemamo obećanja realizacije velikih projekata u perspektivi, otvaranja novih razvojnih šansi i pronalaženja strateških partnera. Nepunih neđelju dana prije izbora nemamo ni najava izbornih konvencija. Takođe, kao što je bio slučaj do sada ni završavanja davno započetih "infrastrukturnih projekata". Valjda smatraju da je dovoljno što sa državnog vrha stižu najave da će se u ovoj izbornoj godini na Cetinju intenzivno uređivati kulise.

U te svrhe u Budžetu Crne Gore za ovu godinu predviđena je stavka od 5.000.000 €, ali za koju se sredstva imaju obezbijediti na osnovu kreditnog zaduženja. Ministarstvo kulture prelazi na Cetinje još od 1992. godine, čak je Vlada svojevremeno donijela i odluku o tome. Ne sumnjamo kada se to i desi da će biti predstavljeno kao veliki uspjeh. O strukturalnim promjenama koje bi počele vraćati život u grad niko i ne razmišlja. Ali, ima žala za uništenom cetinjskom privredom i to da apsurd bude veći od strane agitpropa onih čija je to "zasluga".

Lokalni funkcioneri DPS se ne oglašavaju, možda u čudu što najjače opozicione partije ne žele da učestvuju u ovome, kao i što njihov vjerni koalicioni partner neće solidarno sa njima da ponese breme odgovornosti za obećano, a neučinjeno. Novost je i što je unaprijed definisana postizborna koalicija.

Naime, problem je u tome što se najave nijesu ispunile i što se nijesu obistinila data obećanja. Treba li podsjećati da su i na lokalnom nivou mnoge ideje ukrali od LSCG. Podsjetila bih samo na neke bitnije stavke iz njihovog Izbornog programa 2005. godine, kao i obećanja izrečenih u medijima, a koja nijesu realizovana u pauzi između činova i to zbog šire javnosti, a ne Cetinjana koji znaju i pamte. To su:

Rješavanje problema vodosnabdijevanja;

Hitna revizija prostorno-planske dokumentacije, posebno zone Istorijskog jezgra;

Razvoj kongresnog turizma;

Razvoj religijskog turizma;

Otvaranje škole za hotelijerstvo i turizam;

Rad Hotela "Grand" tokom čitave godine;

Izgradnja Autobuske stanice;

Izgradnja Vatrogasnog doma;

Izgradnja nove pjace;

Izgradnja nove sportske dvorane;

Izgradnja dvije zgrade solidarnosti, jedna započeta, ali nikako da bude spremna za useljenje;

Rekonstrukcija Stadiona …

Za one koji više vjeruju na riječ državnom rukovodstvu podsjetila bih da je na završnoj konvenciji DPS/SDP koalicije Predsjednik Parlamenta obećao da će u "dogledno vrijeme biti preseljen Parlament u Prijestonicu", a tadašnji i sadašnji Premijer "da Cetinje zaslužuje da bude sjedište ambasada većine stranih zemalja". Ozbiljnost ove vlasti i njena iskrena namjera da Cetinje zaista dobije značaj koji zaslužuje, i to ne u fasadnom, već suštinskom značenju, najbolje se mjeri kroz grubo kršenje rokova zacrtanih u Zakonu o Prijestonici. Interesantno je napomenuti da neki predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti na Cetinju tek sada glasno govore o tome.

Međutim, ono što najviše unižava građane Cetinja su egzistencijani problemi sa kojima se većina njih već predugo suočava i bori. Jedino mjesto gdje još uvijek ima mjesta za zapošljavanje, ali koje ne garantuje i redovnu platu je lokalna samouprava. Početkom prošle godine kada je konačno poslije dvadeset godina ozvaničen početak ekonomske krize donesena je Odluka da se u Prijestonici hitno sprovedu mjere štednje.

Odluka sadrži i sljedeću moglo bi se reći naredbu: »Zaustavlja se svako zapošljavanje u organima i javnim ustanovama Prijestonice Cetinje, izuzimajući visokostručne specijalističke kadrove, koji nedostaju Prijestonici". Za nepunih mjesec dana od dana donošenja pomenute odluke organi Prijestonice čak u četiri navrata u martu, ili konkretno prije parlamentarnih izbora oglašavaju potrebu za novim radnim mjestima.

Praksa se i dalje nastavlja. Time, osim što ne poštuju pomenutu odluku dokazuju i da ne slijede preporuke svih meritornih međunarodnih organizacija o racionalizaciji broja uposlenih na nivou lokalne uprave. Mjereno evropskim standardima, popunjenost administrativnih kapaciteta na nivou organa uprave Prijestonice je preko 300%. Ovo ukazuje da poštovanje evropskih standarda u svim segmentima društva za ovu vlast nikada neće biti imperativ.

U trenutku kada je PzP formiran kao partija, naivno smo vjerovali da su se stekli uslovi za ravnopravno učestvovanje svih političkih subjekata u izbornoj trci. Od tada ništa se u Crnoj Gori na polju demokratizacije nije promijenilo. Osim što je sistem upravljanja i odlučivanja u državi skliznuo iz partitokratije u otvorenu autokratiju. Nadam se da je građanima jasno da nijesmo na političkoj sceni zbog ličnih privilegija, već radi stvaranja demokratske i pravno uređene države. Tokom više od tri godine postojanja Pokret je dokazao da politika i etika nijesu neminovno suprotstavljene kategorije.

Na ovaj vid, potpuno legitimne političke borbe OO PzP Cetinje se odlučio krajem ljeta, nakon čega su organi stranke verifikovali našu odluku. Bojkot nije sam sebi cilj, već sredstvo da se stvore uslovi za održavanje prvih slobodnih i demokratskih izbora. U trenutku kada se politički tokovi u Crnoj Gori ponovo ubrzavaju, bojkot predstavlja prvu fazu ka destabilizovanju režima, time što će im oduzeti jedini adut koji imaju za dalje vršenje vlasti, a to je demokratski legitimitet na koji se stalno, a posebno pred međunarodnim institucijama pozivaju.

Između ostalog tražimo:

Hitno donošenje i sprovođenje Zakona o lustraciji;

Poštovanje Zakona o finansiranju političkih partija:

Sprovođenje Zakona o državnoj imovini;

Oporezivanje ekstraprofita;

Tražimo nepristrasno ponašanje medija, policije i sudstva tokom izbornog procesa, gdje bi se svaki propust sankcionisao, kao i strogo definisana medijska pravila;

Sankcionisanje zloupotrebe državnog aparata i resursa u predizbornoj kampanji;

Zabranu korišćenja državnih funkcija radi uključenja u predizbornu kampanju;

Tražimo da vlast podnese objektivne račune što je učinila u periodu vršenja vlasti;

Ne želimo više da tolerišimo neregularnosti u izbornom procesu i tokom izbornog dana, a hoćemo da stvorimo uslove da na sljedećim izborima jedino snaga argumenata i profesionalni kapacitet i moralni kredibilitet kandidata sa Izborne liste budu presudni faktori pridobijanja glasova birača, kao što je to praksa u svim demokratskim zemljama.

Na prvim fer i demokratskim izborima Pokret ne želi da se bori unutar opozicije, već protiv režima i uspostavljenog sistema vrijednosti.

Vodeći pogrešnu politiku sa nepromijenjenim akterima na državnom nivou vlast intenzivno više od dvadeset godina bojkotuje i to veoma uspješno Cetinje.

Kritički stav građani Cetinja izrazili su nekom vrstom tihog bojkota i na prethodnim izborima kada je izašlo svega nešto više od 50 % glasača, dok je nevažećih glasačkih listića bilo čak 5%. Dakle, svjesni smo da se na ovaj način pridružujemo većini Cetinjanki i Cetinjana koji ne žele da učestvuju u izbornoj farsi i daju legitimitet unaprijed projektovanim izborima. Hoćemo da ovog puta bojkot bude što glasniji i snažniji kako bi Cetinje poslalo jasnu poruku građanske neposlušnosti i nemirenja sa dosadašnjom praksom režimu. Iz tog razloga ovim putem pozivamo naše dosadašnje glasače i ostale slobodne i samosvjesne građane da 7. februara samo poslušaju svoj zdrav razum. To je ujedno nešto što nam nijesu mogli oduzeti.

Izbori na Cetinju su uvijek u simboličnom smislu prevazilazili značaj ostalih lokalnih izbora, pa Vas gospodo novinari pozivamo da u neđelju posmatramo kako teče izborni dan na Cetinju i kako "zadovoljni" glasači obavljaju svoju dužnost.

__________________________________________

 Cetinje čeka da mu vrate sjaj   ND Vijesti 3. II 2010.

I UOČI IZBORA U PRIJESTONICI 7. FEBRUARA IZ VLASTI PONAVLJAJU STARA I NIKAD ISPUNJENA OBEĆANJA

Latinska krilatica “Ponavljanje je majka znanja“ izgleda da je zvijezda vodilja Demokratske partije socijalista na Cetinju. Ista predizborna obećanja, data uoči prošlih izbora, ponavljaju se pred lokalne izbore 7. februara. Preseljenje državnih institucija, izgradnja autobuske stanice, vatrogasnog doma, izgradnja postrojenja za tretman otpadnih voda, normalno snabdijevanje grada vodom, povećanje zaposlenosti, samo su neki od projekata koje je DPS vlast na Cetinju obećala pred izbore prije četiri godine.
U decembru 2005. DPS je na osnovu tih poruka osvojio apsolutnu vlast na Cetinju, a četiri godine kasnije najavljuje isto.

“Rekonstrukcija Trga kralja Nikole, izgradnja postrojenja za tretman otpadnih voda, novog Vatrogasnog doma, samo su dio kapitalnih investicija koje će biti realizovane u naredne četiri godine. Biće stvoreni i uslovi za izgradnju nove autobuske stanice. Nažalost, ovaj projekat nijesmo uspjeli, kako smo bili obećali, da realizujemo u prethodnom periodu iz objektivnih okolnost”, kazao je prije par dana nosilac liste DPS Dragan Vušurović.

Do danas nijedna državna institucija nije preseljena na Cetinje. Za Ministarstvo kulture se više od 15 godina traži adekvatna lokacija, a o najavama za preseljenje Ustavnog suda više se i ne govori, kao ni o ambasadama. Izgradnja autobuske stanice na zavisi isključivo od lokalne vlasti, jer se stara stanica nalazi u privatnom vlasništvu. Sa rekonstrukcijom Trga kralja Nikole se takođe odavno kasni. Još 2008. je trebalo da bude zvaršen međunarodni tender za izbor idejnog rješenja, a lokalna vlast je tada početak radova najavila za 2009.

Iako nijesu sproveli što su najavili, u DPS-u ne sumnjaju da će im Cetinjani i Cetinjanke i u nedjelju vjerovati na riječ. Međutim, neki građani Cetinja ne dijele njihov optimizam. Među njima je i ekonomista Vlado Vrbica.
“Ne želim da se bavim politkom i da dajem bilo kakve političke ocjene. Jedino što mogu da kažem, da sam potpuno razočaran svime što je DPS proteklih 20 godina radio na Cetinju”, kaže Vrbica.

Ipak, Vušurović svoja uvjerenje crpi iz činjenice “da građani Cetinja znaju da im DPS garantuju nastavak intenzivnijeg razvoja i punu profilaciju Cetinja u modernu evropsku prijestonicu”.
“DPS je potvrdio da ima hrabre i sposobne ljude spremne da se uhvate u koštac sa brojnim problemima, stvarajući uslove da građani Cetinja svoju egzistenciju obezbjeđuju u svom gradu, poštenim i odgovornim radom”, bile su njegove riječi.

Na Cetinju je trenutno zaposleno tek nekoliko stotina ljudi, a sve više je onih koji rade van Prijestonice. U lokalnom DPS kao jedan od svojih kapitalnih projekata pominju i izgradnju žičare Kotor-Lovćen-Cetinje, ali to nije projekat DPS već predsjednika Filipa Vujanovića i njegovog prvog saradnika Aleksandra Bogdanovića.

Obećanje kojeg Cetinjani posebno vole da se sjete, je izgradnja puta Cetinje–Čevo-Nikšić, koja je počela 1992. Ovaj “put” je bio mamac pred izbore 1998, 2002. i 2005. Od predviđenih 60-ak kilometara, u proteklih skoro dvadeset godina probijeno je, ne i asfaltirano - četiri. Gradončelnik Janković je pred izbore 2005. govorio “da izgradnja puta Cetinje-Čevo–Nikšić predstavlja dio kapitalnih investicija Vlade, da se nalazi u njenim strateškim planovima koji se odnose na putnu infrastrukturu i da će njegova realizacija biti nastavljena”.

Sudbinu obećanja za put do Nikšića dijele i najave preseljenja crnogorskog parlamenta, izgradnje 100 stanova solidarnosti u saradnji sa sindikatom (broj stanova je u međuvremenu prepolovljen), otvaranje gerontološkog centra sa aprtmanima i muzeja zdravstva u nekadašnjoj zgradi stare bolnice Danilo I...

Autobuska stanica za leteće tanjire

O Cetinju prije četiri godine i danas, iz svog ugla govori član cetinjske organizacije The Books of Knjige Goran Vujović, koji kaže “da je razlike između ovih i izbora prije četiri godine, baš u te četri godine”.
“Sama ta konstatacija što su se prije četiri godine desili izbori, u tom smislu je ta velika i drastična razlika... Davno sam prestao da slušam i konstatujem obećanja. Jer uz sve poštovanje, ne vjerujem obećanjima. Još od kada su mi obećavali da će mi kupiti čokoladu, ako dobijem peticu u školi, pa su me par puta prevarili. Tu gubim strašnu vjeru u obećanja”, kaže Vujović.

Jedan od Buksovaca, ipak, ne gubi nadu.“Kada je riječ o perspektivi Cetinja, tu sam pun optimizma. Recimo, ta žičara, ako bi se otvorila, to bi bila strašna šansa za Cetinjane da se zaposle. To bi bilo sigurno 2-3 hiljade radnih mjesta. Treba te žice držat kad snijeg padne. Onda, ako bi se vratilo ministarstvo kulture, tu računam do hiljadu–hiljadu i po novih radnih mjesta”, prognozira Vujović.
On posebnu nadu polaže u izgradnju autobuske stanice: “O autobuskoj stanici u Cetinju se priča, kao da će to biti autobuska stanica za leteće tanjire. Ali i tu bi sigurno bilo mjesta za jedno hiljadu i po do dvije radnika. Tako da sam pun optimizma što se Cetinja tiče”.

Muke Obodove

Uoči lokalnih izbora decembra 2005. Cetinje je bio izuzetno važan grad za aktuelnu državnu vlast. Tada je premijer Milo Đjukanović izjavio da lokalni izbori u tom gradu, prevazilaze okvire lokalnih izbora i predstavljaju uvod u nezavisnost Crne Gore.

Sa završne konvencije DPS-SDP poručeno je tada će se referendumom “konačno razvedriti nad Cetinjem i Crnom Gorom\".Te godine Cetinju je još jednom obećano da “će mu vratiti stari sjaj”. Uoči ovih izbora cetinjski DPS nije javno predstavio svoje kandidate za odbornike, niti je održao ijednu tribinu.

Sada Vušurović još najavljuje izgradnju objekata za smještaj akademija umjetnosti na lokalitetu Stari Obod, ali ne pominje da još nije riješeno pitanje vlasništva tog lokaliteta i da radnici Oboda tvrde da polažu pravo nad njim.Ta fabrika je posebna priča. Rješavanje situacije u nekadašnjoj okosnici cetinjske privrede bilo je predmet višegodišnjih obećanja DPS. Počev od premijera Mila Đukanovića, do gradonačelnika Milovana Jankovića. Janković je neposredno pred izbore 2005. kazao “da vjeruje da će Vlada iznaći mehanizme da stvori uslove da se Obodovi proizvodni pogoni stave u punu funkciju”. Skoro svi radnici Oboda u međuvremenu su uzeli otpremnine, od proizvodnje nema ništa, a u direktorovoj kancelariji trenutno je samohrana majka sa troje djece.

Premijera čuli samo u Gvineji

Đukanović je uoči lokalnih izbora 2005. obećao da će Cetinje opet biti diplomatski centar Crne Gore. U prijestonici je samo ambasada Republike Gvineje. U međuvremenu su Cetinjani dobili objašnjenje “da to gdje će se nalaziti diplomatsko sjedište neke zemlje, odlučuje ona sama”, a premijer tu „sitnicu“ nije pominjao kada se obraćao biračima.

Konstantno ponavljanje ovog obećanja i njegovo neispunjenje najviše iritira profesora Aleskandra Čilikova.“O tome se godinama priča i obećava, a nema ništa. Cetinje je jedna zapuštena opština, a to ne zaslužuje. Mislim da mora konačno dobiti status koji zaslužuje, a to je državni status, jer ono i jeste simbol državnosti”, ističe Čilikov.

Prema njegovom mišljenju, u protekle četiri godine, na Cetinju se ponešto uradilo, ali ima više onoga što nije.“Naša vlast, kao i svaka druga ima i mane i vrline. Ali mislim da mnogo veću odgovornost ima država. Ako je Cetinje Prijestonica, onda bi tako trebalo prema njoj i da se ponašamo. O Prijestonici bi valjda trebalo da brine država i zato mislim da Cetinje ne dobija ni izbliza onoliko finansijskih sredstava koliko zaslužuje, kao istorijski i kulturni centar Crne Gore”, kaže Čilikov.

Budno oko Mugošino

Kako u centrali DPS-a imaju po jednog čovjeka zaduženog za određeni grad pred izbore, Cetinje već godinama “zapada” gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša.

Cetinjani su i njega i njegove partijske kolege, posljednji put čuli pred izbore 2005. Tada je Mugoša pozvao predsjednika Filipa Vujanovića i premijera Mila Đukanovića, da kad naredni put budu razgovarali sa visokim predstavnikom EU Havijerom Solanom “da ga kao obrazovanog čovjeka malo provedu kroz Cetinje i njegove institucije, da mu više nikada ne bi pričali o budućnosti Crne Gore”.

Danijela JOVIĆEVIĆ