Pokret za Promjene

Zato svako mora znati gdje smo i zbog čega smo tu, gdje možemo biti i kada, kako bi Crna Gora imala optimalnu i dugoročnu korist. Lako je odgovoriti na prvo, režim i naša nemoć da ih smijenimo, svako na svoj način, su  proizveli ovu zatočenu, hendikepiranu i limitiranu Crnu Goru. Teže je odgovoriti na drugo pitanje, od ovog stanja gdje možemo i za koje vrijeme dospjeti. Tri su mogućnosti, prva je nigdje,  dovijeka sa trajnim siromaštvom i neslobodom, druga su varijacije oko polovičnosti i treća puna sloboda i socijalno i ekonomsko blagostanje i progres i to za 4-5 godina. Prve dvije  sa ovim režimom u ovom ili djelimično izmijenjenom sastavu a treća sa pravom alternativom.

Prof. dr Branko Radulović, potpredsjednik PzP-a 

Đukanovićev poslednji intervju i izjave su već viđeno. Neistine, aboliranje sebe za krvavu prošlost i ovakvu sadašnjost, negiranje veza sa kriminalcima i ubicama, potenciranje vještačkih podjela, njemu svojstveno tumačenje afera, lamentiranje nad crnogorskim indentitetom, budući angažman i primitivni animozitet prema neistomišljenicima samo su odraz straha od istine, odgovornosti i onih koje će je donijeti.

Jasno je da Đukanović gradi novu arhitekturu vladanja i liniju  odbrane za sebe i svoju porodicu primjerene stanju i vremenu koje dolazi. Gradi paralelne organizacije u  tkz „meko-tvrdoj“ formi. Tu su i partijski organi, i politički sateliti, i kriminogene strukture, i nosioci pravosudnih i drugih institucija, i nazovi neki mediji, NVO i analitičari, pojedini dobro stimulisani lobisti-evropljani,  kao i plaćeni  umjetnici, sportisti i klovnovi, svi zajedno, svako na svojoj poziciji i misiji, do sledećih izbora i obmana. Ta arhiktetura retorički i organizaciono može stvoriti prividni otlkon od dosadašnje prakse, može „kupiti vrijeme“, proizvesti nedoumice  kod lakomislenih, može biti argument instruiranima, može biti i prihvatljiva u određenom periodu i domaćem i spoljašnjem „uhu“, no ona u svojoj biti će biti i dalje i rigidna i kriminogena i nazadna i limitirana i antievropska i anticrnogorska. Čak što više, opasnija po Crnu Goru od ogoljenje prethodne, jer je u mogućnosti da  sa većom vjerovatnoćom  trajno ugradi u crnogorsko društvo anomalije i devijacije, legalizuje neregularno stečene pozicije i imetak i nekvalitetno potroši preostale mogućnosti. Imenitelj ovog zajedništva  nije ideologija, nije ni Crna Gora, već interes, strah i slabosti. To su mnogo jače sile koje ih drže u orbiti od međusobnih animoziteta, liderskih ambicija ili samosvjesnih ili dirigovanih reformskih pokušaja.

Slućaj Marović je „crnje od crnjeg“, pokazuje ko je on, jado, Vujanović je samo prosječan glumac, kada je bio izvršitelj bio je britva kao Britva, Krivokapić je „kamen-stamen“ i ključar zatočene Skupštine, Šturanović najodaniji vojnik Đukanovićovog depeesa, dok je Lukšić  slabašan da se oslobodi od dvije ličnosti, jedna je Đukanović a druga sam Lukšić ili stari Lukšić ili učesnik Lukšić ili saučesnik Lukšić ili limitirani Lukšić ili konformista Lukšić. Bez obzira koliko ga neki dizali i šminkali i davali mu podršku, on očito može biti samo deklarativno na evropskom putu a suštinski i poziciono čak i poslednja linija Đukanovićeve odbrane i kandidat za «vučju jazbinu». Rokade i skorašnji događaji to potvrđuju, dolaze još povjerljivi, prethodni dobijaju još veću apanažu, a sve će se to pokušati kao argument iskoristiti EU.

Čak, hipotetički, da se u DPS-u počne stvarati neka antiđukanovićeva i proreformska energija, već na početku bi bila «sasječena» a nosioci bi bili «likvidirani». Zna dobro Đukanović kada ga ne budu zvali šefe, biće «mrtav», prozivaće ga ti isti, tvdeći da je on krao a ne oni. Svi koji  igraju na rascep u DPS-u ili koaliciji u ovom trenutku igraju na deklarativne promjene, suštinski na Đukanovića. Kada to bude to se neće zvati rascjep već bježanija i otvaranje «Pandorine kutije» i «septičke jame».

Opozicija je ključ budućnosti Crne Gore, kreator alternative, stožer i animator okupljanja svih slobodomislećih. Ne ovakva opozicija, no konsolidovana, sinhronizovana, umna, vizionarska i odvažna. Jasno je napokon svima da je glavni krivac što nije takva opozicija  Milić. Već  dokazani razbijač jedinstva, sitni manipulant, sada se potvrdio i kao kukavica. Kuka za svojom porodicom, boji se drugorazrednog Roćana ili prvorazrednog Mićunovića,   ne pita se što je sa drugom  djecom  koja su njihovi zatočenici. Taj ne zaslužuje da bude u opozicionom bloku a ne da nosi njen barjak.

Kada će Đukanović raspisati izbore, da li na proljeće, u jesen ili sledećeg proljeća zavisi od izdržljivosti socio-ekonomskog balona i ujednačenog stava EU oko Crne Gore. Ukoliko se  aktiviraju garancije oko KAP-a i balon pukne ili File bude manje dvoznačan i javno progovori što govori iza zatvorenih vrata ili kao Njemci i Francuzi, bilo da je u pitanju kriminal ili kapaciteti, tada će izbori biti već ovog proljeća. U kojem svojstvu će Đukanović biti na njima zavisi od kondicije njegove političke skalamerije, snage alternative, principijelnosti međunarodne zajednice i stanja u regionu. Igraće na najaču kartu u datim okolnostima koja mu obezbjeđuje veću sigurnost, jer je to faktički za njega borba na „život ili smrt“.

Mi u PzP smo ubijeđeni da će ova godina i sledeći izbori biti po mogo čemu sudnji po Crnu Goru. Rješavaće se o sudbini preostalh resursa i pravcu i inezitetu razvoja. Samo smjenom ovog režima i reviziji stvaraju se predpostavke za prosperitet. Kome to nije jasno ima problem. Mi ćemo igrati na najaču kartu, one zbog kojih će Crna Gora i dalje biti zatočena ili samo polovično iskoristiti mogućnosti, javno ćemo žigosati. Bićemo dio institucionalne i vaninstitućionalne energije koja se mora stvoriti. Ni ulica nam neće biti strana. Naprotiv.