| Big Bang za Balkan |
|
|
|
| 02.12.2009 | |
|
Mustafa Canka www.monitor.co.me Balkan – centar!: Ako imate region s tri karakteristike - geopolitičkom tampon zonom, geokulturnom interakcijom i geoekonomskom interakcijom - imate dvije moguće sudbine u istoriji. Jedna je da budete u centru svjetske istorije, a druga je da budete žrtva svjetskog nadmetanja i bićete teritorija druge sile”, kaže turski šef diplomatije Ahmet Davutoglu.Označavajući Balkan centrom Afro-Evro-Azije, ovaj ugledni profesor ističe: “Mi želimo novi balkanski region, utemeljen na političkim vrijednostima, ekonomskoj međuzavisnosti i saradnji i kulturnoj harmoniji.” U razgovoru sa američkom državnom sekretaricom Hilari Klinton Davetoglu je rekao da je “BiH unutrašnje pitanje Turske”. Uticaj Ankare, poslovni i politički, narasta i u Albaniji, na Kosovu, Makedoniji i u Sandžaku. Istovremeno je Rusija posjetom predsjednika Dmitrija Medvedeva poslala snažnu poruku svijetu o strateškom partnerstvu sa tom zemljom. Srbija postaje regionalni energetski centar i što je važnije, Beograd podržava inicijativu Moskve o novoj evropskoj bezbjednosti. Za to je nagrađen sa milijardu dolara, a zauzvrat bi trebao odobriti postavljanje ruskih raketa na svojoj teritoriji. I Crna Gora ima svoje mjesto u “novoj evropskoj bezbjednosti”, odnosno na južnom kraku pravoslavne vertikale, smatraju ruski zvaničnici. Zato je ovdje tih dana boravio, inače česti gost, ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu. Ovonedjeljna posjeta generalnog sekretara NATO-a Andersa fog Rasmusena odgovor je na šargarepu Moskve upućenu Podgorici. Konceptualna konfuzija EU: Preokret u stavu EU direktno je, dakle, motivisan širenjem uticaja Rusije i Turske na Balkan koji ugrožavaju njen interesni prostor i njen uticaj. Evropska strategija bila je stvaranje “četvrte Jugoslavije” (minus Slovenija, plus Albanija), nekakvog “zapadnog Balkana”, koji bi na priključenje EU morao da čeka ne godinama, već decenijama. Jer, to je, govorili su evrotehnokrate, postkonfliktno, a ne razvojno područje. Ono treba omeđiti i zatvoriti kako bi se sam sobom konstituisao kao uspješna priča. I koji će se na uzdi držati uslovljavajućom pomoći i uspavljujućim bajkama o skorom priključenju “zajednici uspješnih”. Samo je u tom kontekstu moguće razumjeti osam godina dugu podršku Brisela notornom srpskom nacionalisti Vojislavu Koštunici ili crnogorskom autokrati Milu Đukanoviću. (Zato ne iznenađuje što i on svoje političke protivnike naziva “Balkancima”.) Ta kratkovida, kvazi-imperjalna politika, to ponašanje, ti dvostruki standardi, oličeni u dosadašnjem visokom predstavniku za spoljnu politiku i bezbjednost Havijeru Solani i komesaru za proširenje Oli Renu, pokazala je svu slabost, jalovost i dvoličnost u sređivanju prilika na Balkanu. Ona je davala loše primjere, obeshrabrivala proevropske snage, generirala evroskepticizam i pogodovala nacionalizmima. Stanje u BiH i na Kosovu, njenim protektoratima, najbolji su dokaz da evropska politika nije položila ispit na Balkanu i da je potrebna nova i strategija i taktika. Nova mapa puta: Američka agencija Stratfor procjenjuje da je EU konačno spremna da plati cijenu, koja će biti prilično visoka, ako se uzme u obzir ekonomsko i socijalno stanje država u regionu, kako bi Balkan stavila pod svoju kontrolu i preduprijedila ruske i turske pokušaje za upliv u to područje. Konstatujući da je tokom vremena Balkan nestao sa evropskih radara i da se njime upravljalo tehnoktratski i bez prepoznatljive političke i strateške vizije, njemački nedjeljnik “Di Cajt” je upozorio da će, ukoliko se to ne promijeni, u okviru EU nastati opasna crna rupa, opasnija od Avganistana! “Zato je potreban nov pregovarački okvir i novi cilj”, ističe se u komentaru tog lista i dodaje: “U posljednje vrijeme jedne zamisao sve više uzima maha. Do prvog avgusta 2014. godine sve balkanske zemlje trebale bi postati članice EU. To bi bio istorijski datum, jer se radi o stogodišnjici od početka Prvog svjetskog rata, koji bi na učlanjenju u EU stavio simboličnu tačku. Datum je, dakle, određen. To znači da je pet godina preostalo EU da sprovede ono što je istorijski, geografski i politički nezaustavljivo: debalkanizacija Balkana i njegov konačni povratak u Evropu!” I prvi predsjednik EU Herman van Rompuj je u svojoj prvoj izjavi rekao da je postignut konsenzus da se Balkan što prije pridruži EU. To je stav i nove američke administracije, koja je, iako zaglibljena u ratove u Iraku i Avganistanu, i dalje dovoljno moćna da odredi glavne smjernice Zapada na području bivše Jugoslavije.Iza “nove mape puta”, koju je predložila zvanična Atina, stoje upravo SAD. U Vašingtonu je procjenjeno da je pravoslavna Grčka, članica NATO-a i EU, najpogodnija za lansiranje jedne takve inicijative. Bio bi to zaista odličan podsticaj za suštinske reforme i promjene na izmučenom Balkanu. Preduslov za to je svakako odlazak korumpiranih lidera i odlučna borba protiv organizovanog kriminala. Uostalom, proširenje Unije koje se događalo u posljednjih deset godina nekad se nije moglo ni naslutiti. Stvarnost je prestigla retoriku. Zašto se nešto slično ne bi desilo i sa “zapadnim Balkanom”? Bitka za kontrolu Srbije “Onaj ko ima jaku kontrolu nad infrastrukturom Srbije ima kontrolu nad jednim od najvažnijih koridora za evropsku trgovinu i transport“, kaže ekspert za Rusiju u Niksonovom centru u Vašingtonu Nikolas Gvozdev. Jer, kako dodaje, uspije li Rusija u potpunosti ovladati energetskom imovinom Srbije to bi moglo ugroziti projekat “Nabuko”, kojim bi se plin transportovao iz kaspijskog regiona preko Turske i Balkana prema Evropi, zaobilazeći Rusiju. “Očito je da Rusija želi naprije ekonomski ovladati Evropom, a onda i politički”, dodaje Gvozdev.Tek nakon toga Evropska investiciona banka i Evropska banka za obnovu i razvoj odobravaju kredite za “Koridor 10” i stiže podrška od 100 miliona eura budžetu Srbije. Pitanje je samo da li je EU ovaj zaokret izvela suviše kasno. Komentari (1)
![]() Napišite komentar
|
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|
mustafa se vratio pokretu?