Bogata je simbolika ovce, jagnjeta. U Starom Zavjetu Avramu bog šalje jagnje, koje žrtvuje umjesto sina Isaka. U propovijedima Isus one koje sjede na desnoj strani njegovog “Oca nebeskog”, upoređuje sa ovcama.
Oni će biti spaseni, za razliku od grešnih, na lijevoj strani, kojima daje jareći lik. Isus simbolično biva žrtvovan kao Jagnje Božije. Ovca simbolizuje krotkost i podređenost, pa Isus kaže “blago krotkima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko”.
Zarija Pejović, poslanik PzP
Era ovna po zodijaku, dolazi poslije ere bika, dakle od 2000. godine stare ere, pa do početka nove. U tom periodu se razvija civilzacija, u čijim okvirima čovjek biva omeđen, ukroćen.
Dok era bika, pak, simbolizuje raspusnu, erotsku snagu nesvjesnog dijela psihe koju civilizacija kroti, pa zato božanski Mitra biva predstavljen kako ubija bika.
Nekada je u Crnoj Gori broj ovaca bio mjera bogatstva domaćinstva. Kastradina, sušena bravetina, nezaobilazna je stavka menija tradicionalne kuhinje. Znala su crnogorska plemena međusobno i zaratiti zbog stada ovaca.
Već daleke 1989. godine, jedan od epiteta kojim su demonstranti kvalifikovali tadašnje državno i partijsko rukovodstvo Socijalistističke Republike Crne Gore bio je jagnjofukci, ili jagnjeće brigade. Licitiralo se koliko je ko od tadašnjih funkcionera na duši imao ovih četvoronožnih biljojeda. Par godina poslije toga plata je iznosila neke 2-3 njemačke marke.
Skeptici u odnosu na rezultate izbora, sklonost korupciji birača izražavaju uvredljivom dosjetkom “jedna ovca, četiri Crnogorca”.
Nedavno je nevladina organizacija MANS dovela upravo ovcu ispred parlamenta. Sa namjerom da tu bude ošišana od strane poslanika, aludirajući time na odluku da zarade u Skupštini budu uvećane.
Ovaj duhoviti perfomans MANS-a nije i jedina manifestacija nezadovoljstva. Sindikati su zaprijetili štrajkom. Razumijevajući da jedno povećanje zarada, lančano dovodi do povećanja zahtjeva za potrošnjom, ipak mi je interesantno da ovakvih zahtjeva nije bilo ranije.
Tačnije sindikatima, studentima, javnosti, kao da je normalno to što su Milo, Aco, Brano, Vesko, i ostali, redistribuirali milijardu nacionalnog bogatstva u svoje torine, što je firma koja upravlja Željezarom uzela 25 miliona eura, koje je Vlada platila kroz aktiviranu garanciju, što je državna televizija potpuno zaludno progutala 45 miliona eura za 4 godine, što se pregovara o garanciji Vektri od 110 miliona eura.
Što su u krajnjem ministri posegli za kasom bez odobrenja parlamenta i isplaćivali samima sebi bonuse. Ali, pomenuti to mogu. Oni su moćni. Skupština ne može. Skupština i poslanici nisu moćni. “Većina njih radi kako im se kaže, oni su nemoćni kao i mi. Pa ako se njima povećaju zarade, onda mogu i nama ostalim nemoćnicima”, glasi logika. Ljudi su u pravu.
Ali sindikati moraju uraditi nešto više. Neka dođu ispred Skupštine i traže povišice. Neka traže raspuštanje Skupštine. Neka zahtijevaju drugačiju svijest javnih djelatnika i politike u opštedruštvenom interesu. Dođite da tražimo zajedno! “Jer, ko traži, daće mu se”, kaza Nazarećanin, Agnus Dei. Samo nemojte da zapalite Skupštinu. Nećete time napraviti veliku materijalnu štetu.
Ali simboličku hoćete. Narode koji su palili svoje skupštine, potom bi poveli vukovi. Naravno, nemojte da se zadovoljite mrvicama sa stola, a potom odete kući i glasate DPS i Đukanovića kao što ste do sada radili.
Javnog djelatnika treba platiti. On mora biti izabran među najboljima. Javnog djelatnika sankcionišite ako ne ostvaruje predizborna obećanja. Izvedite ga pred sud ako mu je imovina veća od prihoda. Ali i kada bi četiri puta uvećali zarade, prihodi ne bi objasnili ni 10 odsto imovine nekih sadašnjih i bivših funkcionera. Zbog toga se treba buniti.
P.S. Lukšić i Vujanović nabaviše po “audija”. Ukupno 157 hiljada eura. Kamo njima brav, pa makar i bradati jarac? Pitam se da li je motor na neutrinski pogon, pa da predsjednik i premijer, preteknu svjetlost i vrijeme.
Da se vrate recimo u '91. i zaustave vojnu na Konavle i Dubrovnik. Ko se danas sjeća porodica 165 poginulih vojnika, mobilisanih mahom u Crnoj Gori. Njihove djece, supruga, majki, sestri… Brine li društvo o njima? Koliko studenata danas zna da je Crna Gora izgubila uzalud te ljude? Da je susjedna Hrvatska pretpjela žrtve? Kratka li je naša svijest. Taman kao Miški.
|
