Politika prema porodici
01.07.2009
_____________________________________________________________________________
 
Potcjenjujemo li velikodušnost?        14.10.2009  

Piše: dr Dušanka Džakula-Tušup

Podgorica -Vijesti – Forum - U skupštinskoj proceduri je Predlog zakona o uzimanju i presadivanju djelova ljudskog tijela u svrhu lijecenja, prošao skupštinske odbore i razmatrace se na plenarnoj sjednici 14. 10. 2009. Znamo da je uzimanje organa i tkiva moguce sa živog ili umrlog davaoca; u cijelom svijetu tendencija je da što više donacija bude sa umrlog davaoca, a vrlo mali procenat sa živog, zbog rizika po zdravlje donatora (najcešce - bubreg, dio jetre) ili zato što je uzimanje nekih organa (srce, pluca) nemoguce sa živog donatora iz razumljivih razloga.Tu se pojavljuje problem u našem Predlogu zakona i cini ga najkonzervativnijim zakonom u EU i drugim državama Evrope (koliko sam uspjela da istražim).  

Naime, u EU, Srbiji i Hrvatskoj rješenja o uzimanju organa od umrlog davaoca, pored saglasnosti date za života, uvode i pojam “precutne saglasnosti” osoba koje za života nisu dale izjavu o donaciji, ali se tom postupku nisu ni protivile, cime postaju potencijalni donatori organa poslije smrti. Naravno, sve navedene zemlje, na razne nacine, štite prava umrle osobe, kroz prethodno traženje saglasnosti od bliskih srodnika i provjere registra uskracenih saglasnosti, prije zapocinjanja bilo kakve dalje procedure.

Naš zakon dozvoljava uzimanje djelova tijela od umrle osobe iskljucivo u slucaju kad je ona za života dala pisanu saglasnost za to.

Cinjenica je da, iz raznih razloga, veliki broj gradana nece “pohrliti” da odradi tu administrativnu proceduru (cekanje u redu, nerazmišljanje o tom problemu dok smo zdravi i dr.), mada vjerovatno vecina (pogotovo mladi, informisani, obrazovani), nemaju ništa protiv toga.

Kad su na Odboru za zdravstvo i Odboru za zakonodavstvo Skupstine razmatrani moji amandmani na ovaj zakon (amandmani djeluju u smislu povecanja broja potencijalnih donatora – umrlih lica, ako se za života nisu protivili toj proceduri – uvodenjem izjave o zabrani uzimanja djelova tijela poslije smrti; amandmani takode uvode pisani informisani pristanak najbližih srodnika bez kojeg je nemoguce uzimanje organa u svrhu lijecenja), argumenti predstavnika Ministarstva zdravlja su se uglavnom kretali u podrucju tradicije, obicajnog prava, poštovanja umrle osobe i sl., što moji amandmani nisu ni na koji nacin povredivali. Donaciji organa umrle osobe (u amandmanima) prethodila bi prethodna saglasnost te osobe, ili njenih najbližih srodnika, koji sigurno poznaju njene zaživotne stavove. Ni na koji nacin se ne bi povrijedilo dostojanstvo i integritet osobe, vec bi se promovisala humanost, solidarnost i briga za drugog.

Ministarstvo je, poštujuci propise, provelo javnu raspravu, uz mali broj ucesnika (po pravilu), nije provelo kvalitetno ispitivanje javnog mnjenja (za koje sam ubijedena da je neprepoznato) prije donošenja ovako važnog zakona, koji zadire u sve “pore” društva, ali je, ipak, navedenim argumentima zastupalo stavove crnogorskih gradana.Ni mediji, koji su bili prisutni na sjednicama skupštinskih odbora, nisu prepoznali važnost i nedostatke Predloga zakona (ne vjerujem da je ovo tabu tema u Crnoj Gori), mnogo više pišuci o Predlogu zakona o lijecenju neplodnosti postupcima ART-a koji je istovremeno dat u proceduru.

U Crnoj Gori se još neko vrijeme nece raditi transplantacije, zbog cijene i visokih tehnoloških zahtjeva ovog postupka, pa ce naši bolesnici biti upuceni na zemlje u okruženju ili zemlje EU. Zahvaljujuci ovakvom zakonu, nece biti veceg broja donatora organa iz Crne Gore i time ni reciprociteta u donacijama. (Eurotransplant i druge slicne organizacije u Evropi posreduju u ovom procesu izmedu zdravstvenih ustanova gdje se vrše donacije i transplantacije organa).

Preostaje nam, na kraju, da u skoro vrijeme pokrenemo izmjene i dopune ovog zakona, što je pomenuo i predlagac, a to je postala i praksa u našem zakonodavstvu. Sjetimo se samo Zakona o kretanju lica sa invaliditetom uz pomoc psa vodica, koji je donesen prošle godine; Ombudsman je dao Predlog izmjena zakona u decembru iste godine, a sad je u proceduri potpuno novi zakon, na predlog Vlade. I sajt Skupštine je pun zakona o izmjenama i dopunama zakona koji su ne tako davno doneseni, kad smo vec bili upoznati za EU zakonodavstvom, kao i našim opredjeljenjem za pristupanje EU.


Trošenje vremena i energije je izgleda prihvatljivo, a pravovremeno osavremenjavanje predloženih zakonskih akata, na putu prema EU, nije.

Autorka je poslanica PzP-a u Skupštini Crne Gore

______________________________________________________________________


Komentar Predloga zakona o uzimanju i presadivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu lijecenja                                                                                           05.10.2009  

dr Dušanka Džakula Tušup, poslanica PzP-a

Crna Gora tek ovih dana po prvi put razmatra donošenje ovog zakona (prošao je Vladu, u skupštinskoj je proceduri). U Srbiji je nedavno donešen ovakav  zakon (prethodni - 2005.), u Hrvatskoj 2004., u Sloveniji 2000. godine. Datumi su važni zbog rješenja i nacela na kojima pocivaju navedeni zakoni. Treba napomenuti da svih 27 zemalja EU ima slicna ili liberalnija rješenja od država u našem okruženju. Crnogorski Zakon dozvoljava uzimanje tkiva i organa od živih i umrlih davalaca, naravno uz prethodnu saglasnost živih, a kod umrlih davalaca zaživotnu izjavu o davanju saglasnosti za ove postupke.  

Ova rješenja postoje i u zakonima u okruženju, medutim, svi oni dozvoljavaju i uzimanje dijelova tijela poslije smrti, ako se umrla osoba tome za života nije protivila, i naravno, uz saglasnost bliskih srodnika umrle osobe. Rješenja u crnogorskom zakonu bitno smanjuju broj potencijalnih davalaca organa i tkiva, pošto ce za života vrlo mali broj ljudi dati takvu izjavu (najvjerovatnije, ne zato sto se protive davanju organa vec iz banalnih razloga – ne razmišljaju o tome, ne žele da gube vrijeme cekajuci na administrativne procedure, ne razmišljaju o smrti, itd.).  
Na drugoj strani, oboljeli iz Crne Gore, kojima je neophodna transplantacija organa da bi preživjeli, odlaze u inostranstvo jer u Crnoj Gori još ne postoji mogucnost obavljanja ovakvih operativnih zahvata. U Evropi postoji nekoliko organizacija za razmjenu organa koji ce biti transplantirani (Eurotransplant, Scandiatransplant kao i brojne nacionalne organizacije) i pristup njima bi bio benefit za crnogorske bolesnike.

Medutim, da biste dobili organ ovim putem, mora postojati reciprocitet u smislu širih mogucnosti doniranja organa od strane naših gradana, što se onemogucava postojecim zakonskim rješenjima. U skupštinsku proceduru dala sam više amandmana (dr Dušanka Džakula-Tušup – 7), a najavljeni su amandmani još nekih poslanika. Intencija mojih amandmana je proširenje liste potencijalnih donatora (umrla lica), uz striktno poštovanje njihove volje i imperativnu saglasnost bliskih srodnika.

Pored Izjave o davanju saglasnosti za uzimanje dijelova tijela u slucaju smrti, uvodi se i Izjava o zabrani uzimanja dijelova tijela u slucaju smrti i oba Registra se vode u Ministarstvu zdravlja. Ako osoba za života nije dala nijednu od ovih izjava, dolazi u obzir obracanje bliskim srodnicima (koji su precizirani u amandmanima) da eventualno (ako znaju da se pokojnik za života nije protivio ovom postupku) daju saglasnost. Ako se i jedan clan porodice protivi ovom postupku, odustaje se od njega.  

Sigurna sam da se ovakvim rješenjima poštuje volja i dostojanstvo osobe i njene porodice, a ujedno stvara mogucnost za veci broj donacija, koje su neophodne da bi se spasili životi i unaprijedilo zdravlje naših sugradana. Uz tradicionalno poštovanje i uvažavanje volje naših umrlih srodnika, mislim da ima mjesta za sirokogrudost i humanost u odnosu na zive, cega nikada u Crnoj Gori nije nedostajalo. Propust  je, da prije donošenja ovako važnog zakona, koji zadire u sva nacela i pore našeg društva, nije napravljeno kvalitetno ispitivanje javnog mnjenja Crne Gore.

Postojala je formalna javna rasprava u kojoj je ucestvovao minoran broj gradana (manje od stotinu) i ona nije mogla dati zadovoljavajuce povratne informacije. Predstavnik predlagaca (Ministarstva) se negativno izjasnio o amandmanima, pozivajuci se na crnogorsku tradiciju i obicaje, bez drugih argumenata. Poslanici na maticnom Odboru za zdravstvo su bili  podijeljenih misljenja.  

Poštujuci i tradiciju i obicaje, mislim da naši gradani, pogotovo mlade generacije, imaju dovoljno širine, humanosti i savremenosti, da se slože sa predloženim izmjenama predloga ovog zakona. Pozivam ih da istupe sa svojim mišljenjima i stavovima u javnost.
_________________________________________________________________
 
Vlada podstice abortus, umjesto natalitet       05.07.2009

Podgorica – Dan - Predlogom propisa o prekidu trudnoce, kome ne prethodi ozbiljna kampanja i zakon o stimulisanju porasta nataliteta, samo se doprinosi daljem padu prirodnog priraštaja, smatra Džakula-Tušup. Iako se Crna Gora Ustavom odredila da ce podsticati radanje djece, u skupštinskoj proceduri nalazi se Vladin Predlog zakona o uslovima i postupku za prekid trudnoce, umjesto propisa kojim bi se stimulisao natalitet.

Predlog zakona o postupku i uslovima za prekid trudnoce nalazi se u skupštinskoj proceduri i ocekuje se da ga Skupština ubrzo usvoji. Clan Odbora za zdravstvo, poslanik Pokreta za promjene (PzP) dr Dušanka Džakula-Tušup podsjetila je da se posljednjih godina u kontinuitetu od strane izvršne vlasti govori o drasticnom starenju populacije, izraženom padu nataliteta i problemima koji ce proisteci iz toga u skoroj buducnosti.

- Predlogom zakona o uslovima i postupku za prekid trudnoce, kome ne prethodi ozbiljna kampanja i zakon o stimulisanju porasta nataliteta, samo se doprinosi daljem padu prirodnog priraštaja, uz veliku pomoc ekonomske krize kod nas za cije rješavanje, takode, u velikom dijelu, odgovornost je na izvršnoj vlasti. U programu PzP-a detaljno smo obrazložili sve aspekte socijalne politike, pogotovo u stimulisanju nataliteta, posebno zaštite buducih majki, mladih parova i djece, ali to je, nažalost, samo naša želja i preporuka - istakla je Džakula-Tušup.

Ona je upozorila da su neka rješenja iz Predloga zakon o prekidu trudnoce nejasna i moguce ih je široko tumaciti, navodeci da se to odnosi na odredbu kojom je predvideno da se prekid trudnoce može obaviti od 10. do 20. nedjelje od dana zaceca, "ako bi žena u toku trudnoce ili nakon poradaja mogla doci u teške licne, porodicne i materijalne prilike".

- Ovdje država ide direktno protiv svoje deklarisane "kvalitetne" socijalne politike. Socijalnim mjerama država bi morala pomoci u materijalnim poteškocama svoje trudne gradanke i buduce majke, a ne da joj široko omogucava relativno kasan prekid trudnoce - kazala je Džakula-Tušup, naglašavajuci da je pozitivna strana Predloga što se abortus može izvršiti samo u bolnicama i Klinickom centru Crne Gore
 

 

Država zapostavila porodicu
 
- Uvođenjem jedinstvene evidencije, odnosno socijalnog kartona, došlo bi se do pouzdanih podataka o socijalnom statusu građana te vrsti i obimu mjera socijalne politike. Neophodno je definisati minimalnu zaradu, ili tzv. donju granicu siromaštva na nivou 50 odsto prosječne zarade u državi, ispod koje se nijedan pojedinac ne smije naći, a država bi garantovala taj egzistencijalni minimum.
-
Sva socijala davanja treba vezati procentualno za prosječnu zaradu na nivou države, tako da njihov porast automatski prati porast prosječne zarade. Zbog porasta broja građana u zoni apsolutnog siromaštva, neophodno je u svim opštinskim centrima, postojećim objektima socijalnih ustanova, uključujući i objekte Crvenog krsta, otvoriti narodne kuhinje.
 
- Potrebno je smanjiti poreze za neke od osnovnih životnih namirnica, sniziti cijenu potrošačke korpe, a porez na dodatnu vrijednost po stopi od nula odsto treba proširiti na odjeću i obuću predškolske djece, kao i na dječiju hranu i higijenske potrepštine.
-
PZP uočava izostanak sistemske politike prema porodici od strane države. Zbog toga je zaposlenje oba roditelja uz kvalitetnu i sveobuhvatnu brigu za djecu predškolskog i školskog uzrasta, prioritet PZP-a. Pronatalitetna politika jedan je od ciljeva koji se neće sprovoditi deklarativno već kroz veće nadoknade za novorođenčad (jedna prosječna plata), dječiji dodatak u prvoj godini života u visini od 10 odsto prosječne zarade, besplatne školske knjige za prvake, financiranje medicinski potpomognute oplodnje, osnivanje alimentacijskog fonda i jačanje pravnih mehanizama za redovno plaćanje izdržavanja djece iz razvedenih brakova.
- Nasilje u porodici je problem koji je još uvijek nedovoljno prepoznat, a o čemu najviše govori neuspjela inicijativa poslanica PZP-a u crnogorskom parlamentu, decembra 2008. godine, kada su predložile usvajanje Deklaracije protiv nasilja u porodici, koja je bila odbijena.
Potpredsjednik PzP-a Dušanka Džakula-Tušup
DAN – 10. mart 2009.
 
  Neophodna veća briga o porodici
 
- Porodica je temelj društva, ali o njoj se u Crnoj Gori ne brine dovoljno. Finansijsko stanje je preduslov da porodica uspješno funkcioniše, zato PzP predlaže da se donese zakon o minimalnoj zaradi koja bi trebalo da bude 50 odsto prosječne zarade za tekuću godinu. Treba insistirati na zaposlenosti oba roditelja, obezbijediti mjesta u vrtićima za svu djecu, a za školsku cjelodnevni boravak i pohađanje nastave u jutarnjoj smjeni. Poreskim olakšicama za poslodavce treba olakšati zapošljavanje roditelja. Osnivanje alimentacijskog fonda bilo bi prelazno rješenje za pomoć samohranim roditeljima, dok bi istovremeno, preko posebne komisije, Centra za socijalni rad procijeniti realno imovno stanje roditelja i alimentaciju.
Potpredsjednik PzP-a Dušanka Džakula Tušup
Predizborna tribina PzP-a – Herceg Novi
Pobjeda – 14. mart 2009.
 
- Mi nudimo alternativu ovome što se dešava, jer smatramo da je socijalna slika u Crnoj Gori jako loša, iako se velika sredstva izdvajaju za socijalne potrebe. Neophodno je napraviti socijalni karton svake porodice da bi se znalo kome treba dati socijalnu pomoć koja je sada i neredovna i jako mala. Smatramo da socijalna pomoć ne smije da bude manja od 200 eura. Neophodno je uvesti i tzv. socijalne penzije od minimalno 200 eura za staračka domaćinstva koja su bez ikakvih prihoda.
- Takođe, imamo veliki problem sa natalitetom jer, prema nekim podacima, da bi Crna Gore udvostručila stanovništvo, trebalo bi joj više od 400 godina, dok je Albaniji za to potrebno 15-ak godina. Zbog toga svako novorođeno dijete treba da dobije 500 eura, besplatne knjige za prvake, a potom i za đake ostalih razreda, da država plaća tri pokušaja za potpomognutu trudnoću bračnim parovima koji nemaju djecu i da se izgradi 5.000 socijalnih stanova koji bi se dali u zakup mladim bračnim parovima i penzionerima koji nijesu obezbijedili dom
Član Predsjedništva PzP-a Branka Bošnjak
Predizborna tribina PzP-a – Herceg Novi
Pobjeda – 14. mart 2009.
 
- Naša porodica je jako ugrožena. Moramo stvoriti zdravu porodicu jer samo iz zdrave porodice mogu izaći zdrava djeca, a od zdrave djece stvoriće se jaki odrasli ljudi. Iz bolesnih porodica i porodica koje su pritisnute bijedom, nemaštinom i drogom ne možemo očekivati ništa normalno. Ljudima na sjeveru, gdje zima traje šest mjeseci moramo da omogućimo da budu zdravi. Ne smijemo samo prepustiti Svevišnjem da nam da jači imunitet i da se na to oslanjamo.
Potpredsjednik PzP-a dr Zoran Marsenić
Predizborna tribina PzP-a
Mojkovac - 18. mart. 2009.
   
Fond zdravstva glavni monopolista
 
- U crnogorskom zdravstvenom sistemu ne sprovode se evropski standardi i on funkcioniše sa nizom manjkavosti. Crnogorsko zdravstvo ne ispunjava evropske standarde, ni u kadrovskom, ni u pogledu smještajnih kapaciteta, kako u bolnicama regionalnog tipa, tako i u Kliničkom centru.
- Sistem izabranog ljekara, koji je jedan od najskupljih vidova liječenja, dodatno je zakomplikovao liječenje pacijenata, jer se uput ne može dobiti bez izabranog doktora. Ordinacije izabranih ljekara nijesu opremljene ni osnovnim medicinskim aparatima, pa se pacijenti upućuju kod specijaliste, gdje se takođe čeka na pregled, nakon čega se za recept ponovo upućuju kod izabranog doktora. Ne postoji institucija autopsije i kliničke obdukcije i to uglavnom funkcioniše na zahtjev suda.
- Fond zdravstvenog osiguranja ima monopol što otvara prostor za korupciju i razne nezakonske radnje. Nekim ljudima je omogućeno da se liječe u nekim drugim državama, a ogroman broj bolesnih ne može da dođe ni do Podgorice.
 
- Direktori svih bolnica i domova zdravlja u Crnoj Gori postavljaju se na osnovu stranačke pripadnosti, a ta praksa je dala negativne rezultate.
- Da bi sistem zdravstva bio održiv i adekvatan, moraju biti ispunjena tri osnovna elementa: da ta oblast postane društveni prioritet, te da je za nju obezbijeđen novac i stručan i osposobljen kadar. U Beranama ili nekoj drugoj opštini na sjeveru treba otvoriti Centar za obradu urgentnih kardiovaskularnih bolesnika, na način što bi devet opština sa crnogorskog sjevera izdvojile po 100.000 eura. Svaka lokalna bolnica mora da ima patologa čime bi zaživjela institucija autopsije. Neophodno je pokrenuti problem transplantacije organa, kojim se u državi niko ne bavi, kao i vantjelesne oplodnje, kome se posvećuje malo pažnje.
Potpredsjednik PzP-a dr Zoran Marsenić
Vijesti – 26. februar 2009.
 

 

 
Joomla SEF URLs by Artio