Kapitalne investicije - Pokret za Promjene

Jucerašnja odluka Savjeta za izgradnju autoputeva da hrvatskom konzorcijumu prolongira termin dostavljanja finansijskih garancija za još 60 dana i da se istovremeno pocne sa pregovorima sa drugorangiranim ponudacem oko izgradnje autoputa Bar-Boljare, na najdirektniji nacin je potvrdilo stavove Pokreta za promjene, koji vec duže vremena iznosimo oko brojnih apsurdnosti »posla stoljeca«. Ni ugovorena cijena za cijelu milijardu eura viša od realne, ocito kao kompezacija zagrebackog procesa i zadovoljenje licnih interesa, nije podigla poljuljani poslovni rejting ovog tajkunskog gradevinskog konzorcijuma. Sudski procesi zbog malvezacija, veliko otpuštanje zaposlenih, finansijski problemi, otkazivanje ugovorenih poslova su sadašnja dešavanja u i oko ovih naših »strateških partnera«.

Takode, ta prenaduvana cijena nije motivisala kreditnu zainteresovanost komercijalnih banaka da finansijski podrže na ovaj nacin jedan neodrživ projekat. Ocito, da u ovom slucaju za sada, Crna Gora ima mnogo više srece u odnosu na pamet ove vlasti. No, najavu da ce graditi ovaj neodrživ »slijepi autoput« za nevjerovatnih 3,92 milijardi eura, izaziva krajnju zabrinutost. Da li oni znaju što cine, koliko je to novca, u kakvom je stanju Crna Gora, kolika je to kreditna zaduženost. Ne uvažavaju ni cinjenice da ovakav autoput nije podržan ni od Evropske Unije i njenih fondova, da on nije uvršten u TNT mrežu medunarodnih koridora, da ne može dobiti nikakvu finansijsku podršku, da oni forsiraju Luku Ploce i infrastrukturu Bosne i Hercegovine.

Pitam se da li su upoznati sa cinjenicom da Srbija takode nije definisala svoju strategiju izgradnje putne infrastrukture prema Crnoj Gori ili prema Bosni i Hercegovini. Da li ova vlast putuje saobracajnom infrastrukturom Crne Gore ili možda iz svojih automobila sa zatamnjenim staklima ne vidi u kakvom je ona stanju, ili, što je vjerovatnije, ne mogu je vidjeti iz helihoptera. Da li znaju koje su mogucnosti Univerziteta Crne Gore u projektovanju autoputeva i mostova, u kavom stanju se nalazi domaca gradevinska operativa i koje mogucnosti postoje kroz valorizaciju domacih resursa i multiplikacione da se produkuje jedna održiva izgradnja infrastrukture i autoputa. Ništa ne znaju cim najavljuju takvu izgradnju.

Da podsjetim gradane Crne Gore, Pokret za promjenu je prije skoro godinu dana, poslao na najvažnije politicke i strucne adrese Inicijativu igradnje održivog autoputa i ukupne saobracajne infrastrukture.

Po nama, potrebno je formirati crnogrski konzorcijum niskogradnje, koji bi bio sposoban da projektuje, finansira i izgraduje velike infrastrukturne objekate, kao što su autoputevi i hidrocentrale. Univerzitet Crne Gore, Gradevinski fakultet i domaci strucnjaci trebaju da izrade tehnicku dokumentaciju visoke detaljnosti za cijelu trasu autoputa Bar-Boljare, na osnovu koje bi se sa velikom sigurnošcu precizirali posebnosti i cijena izgradnje autoputa. Posebno danas, u ovoj finansijskoj i poslovnoj situaciji. Domaci bankarski strucnjaci treba da sacine finansijski model izgradnje a privrednici i gradevinska operativa ucešce u samoj izgradnji.

Takode je neophodno da se autoput realizuje zajedno ili uz punu koordinaciju sa Srbijom i institucijama EU, kao i sa Italijom i Madarskom. To je uslov da autoputevi budu finansirani iz fondova Evropske Unije.

Na indentican nacin, uz punu saradnju sa vladama Hrvatske i Albanije, treba razmotriti i definisati igradnju Jadransko-jonskog autoputa ili brze saobracajnice.

Kada je u pitanju postojeca infrastruktura i njeno unapredenje na mnogo frekventniji i sigurnosniji nivo tada crnogorski konzorcijum niskogradnje treba da bude glavni nosioc svih tih aktivnosti. Na ovaj nacin bi išli postepeno, promišljeno, održivo i preduprijedili bi mnogo toga poput kolapsa naše gradevinske operative. Ocito da je preduslov svemu ovome jedna strucna i odgovorna vlast koja danas ne stanuje u Crnoj Gori.

______________________________________________________

Ponovni zahtjev za dostavljanje dokumentacije oko auto-puta Bar-Boljare

Prof. dr Branko Radulovic, potpredsjednik PzP 02.11.2009

Pokret za promjene je ponovo danas i u obliku ove forme uputio zahtjev Ministru saobracaja, pomorstva i telekomunikacija, Andriji Lomparu, da nam se dostavi Ugovor o koncesiji za izgradnju auto-puta Bar-Boljare i potrebnu dokumentaciju vezanu za procjenu zivotne sredine. Upozoravamo ministra Lompara da za to imamo ustavno, zakonsko i poslovnicko pravo, što je jasno definisano ustavnim nadležnostima Skupštine Crne Gore, Zakonom o slobodnom pristupu informacijama i clanom 50 Poslovnika Skupštine Crne Gore.

Ocito da Ministar ima velike probleme cim pokazuje toliku dozu drskosti u kršenju najvecih pravnih akata Crne Gore i neuvazavanja utemeljenog zahtjeva jedne parlamentarne parije. Sigurni smo da razlog za to su odredbe u tom Ugovoru i dokumentima koje su na štetu Crne Gore.

Isto kao i u slucaju Fizibiliti studije izvodljivosti, koju je Ministar sakrivao i manipulisao natacnim informacijama a u kojoj jasno piše da sada ne postoji nikakvi uslovi za izgadnju auto-puta i da on moze kostati oko 1,9 milijari eura. Velika je to razlika Ministre do 2,8 milijardi eura pa bio i u pitanju i sam Premijer Ðukanovic ili neki ministar-gradevinar.

Ono što je takode šokantno su informacije koje smo dobili prilikom posjete parlamentaraca EP prije neki dan, kada su saopštili da je za EU prioritet Luka Ploce i infrastruktura koja se naslanja na nju, a ne Luka Bar i auto-put Bar-Beograd. Na naše insistitanje u zajednicke zakljucke, kao prioritet je ušla i izgradnja putne infrastrukture kroz Crnu Goru. No taj zakljucak ce vrlo malo uticati na vec formiranu interesnu i geo-politicku odluku celnika EU oko prioriteta izgradnje auto-puteva na Zapadnom Balkanu.

Ministre Lompar, ovako se ne pocinje izgradnja najvažnije crnogorske saobracajnice i posla stoljeca. Ona se kosi sa osnovnom logikom, interesima Crne Gore, inžinjerskim postulatima i Krivicnim zakonom.

_____________________________________________

Zakup Luštice - velika nepoznanica 25.10.2009

Prof. dr Branko Radulović, potpredsjednik PzP

Ugovor o dugogodišnjem zakupu tivatskog dijela poluostrva Luštice, koji je potpisan izmedu Vlade Crne Gore i egipatske kompanije Oraskom, sadrži mnoge nepoznanice. Prije svega, na osnovu medijskih saopštenja, radi se o zakupu na 99 godina, što je i protivustavno i protivzakonito. Naime, po Ustavu Crne Gore u dijelu kojim se ureduje vlast, Skupština oducuje o raspolaganju državnom imovinom iznad vrijednosti odredene zakonom. A u Zakonu o koncesijama jasno je odredeno, rok na koji se daje koncesija ne može biti duži od 30 godina kada odluku o davanju koncesije donosi Vlada i opština, dok rok ne može biti duži od 60 godina kada odluku o davanju koncesije donosi Skupština. Takode rok trajanja koncesije može se produžiti nakon isteka prvobitno ugovorenog roka i to najduže za polovinu roka koji je propisan ugovorom o koncesiji.

Na osnovu prethodnog Vlada je mogla potpisati ugovor samo na 30 godina i prije njegovog isteka, tamo negdje kroz 29 godina, u slucaju velikih javnih benfita, produžiti za još 15 godina. Isto tako Skupština može donijeti odluku za davanje zakupa na 60 godina, pa pri kraju isteka tok roka, na osnovu postignutih i ocekivanih pozitivnih efekata po društvo, produžiti ga još za 30 godina. Dug je period od 30 a ne 60 i posebno 90 godina.

U pitanju je nekoliko efektivnih ljudskih života, pa se dovodi u pitanje i smisao samog zakupa i njegovo izjednacavanje sa trajnim vlasništvom. Za taj se period može ukupna investicija desetostruko vratiti. Zato u Zakonu uzalud i piše da rok na koji se daje koncesija odreduje se u zavisnosti od javnog interesa, predmeta koncesije, vremena potrebnog za povrat investicije i ostvarivanja primjerene dobiti po osnovu koncesione djelatnosti.

Što je sa godišnjom koncesionom nadoknadom u ovom slucaju. Svi su izgledi da je cak i manja u odnosu na minimalni zakup hercegnovskog dijela poluostrva Luštice dato podgorickoj firmi Northstar i islandskoj Equest, a koja iznosi 0,77 €/m2. Za uporedbu koncesiona nadoknada u okruženji iznosi desetine eura. Normalno je pitanje ko ce izgraditi u ovom dijelu Luštica potrebnu infrastrukturu, opština Tivat ili Oraskom.

Da li ce to biti kao u slucaju zakupa hercegnovskog dijela Luštica, gdje mora da to ucini opština Herceg Novi, pa ce biti »skuplja dara nego maslo«. Osnovno je moralno i ljudsko pitanje sa kojim pravom, na osnovu cega i pod kojim uslovima ova vlast daje u dugogodišnji zakup zemljište koje nije državno vec privatno. Ocito po »aršimu i pravdi« starih komunista koji su je i »podržavili«. Sve ovo i mnogo toga što se može zakljuciti na osnovu dosadašnjeg cinjenja i karaktera ove vlast u pitanju je vec videnom.

Iza velikih brojeva i vizija, koje se plasiraju javnosti, stoje licni interesi, legalizacija prljavog novca ili iznudeni potezi. Vrijeme, kao uvijek do sada, ce to nažalost sve potvrditi. Pokret za promjene, bez ubedenjem da može nešto i izmijeniti, poziva presjednika Skupštine Crne Gore, Ranka Krivokapica, da oba ugovora o zakupu Luštica stavi na dnevni red plenarne sjednice. Prvi, tivatski, nije bio ni na Odboru za budžet i ekonomiju a drugi, hercegnovski, samo na njemu, dok nije uvršcen na planarnu sjednicu. Tolika je bahatost Ðukanovica i toliko cijeni i Parlament i Krivokapica u ime kojih je vec potpisao oba ugovora.

_______________________________________________

Pozvali Vladu da raskine ugovor sa Konstruktorom

Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Pokret za promjene (PzP) pozvao je danas crnogorsku Vladu da raskine Ugovor o koncesiji za izgradnju autoputa Bar – Boljare sa hrvatskim konzorcijumom, koji predvodi splitski Konstruktor, zbog najava kaznenih prijava protiv predsjednika uprave kompanije, Željka Žderica.

Potpredsjednik PzP-a, Branko Radulovic, podsjetio je da su hrvatski mediji objavili da je protiv Konstruktora i Žderica pokrenuta kaznena prijava za nove malverzacije, kao i da ce državno tužilaštvo procesuirati onu koja se odnosi na privatizaciju te kompanije.“Radi se o partneru, koji nije samo hrvatski nacionalista, nego ima i atribute onoga što znaci protivzakonito i kriminogeno”, rekao je Radulovic.

On je dodao da su se ostvarila predvidanja PzP-a kada je u pitanju Konstruktor, kao i da se kroz taj primjer vidi zašto je ugovor trebalo da iznosi 1,7 milijardi EUR, umjesto skoro tri milijarde.Crnogorska Vlada u junu je potpisala 2,77 milijardi EUR vrijedan Ugovor o gradnji autoputa Bar – Boljare sa Konstruktorom, kojim su opredijeljeni svi elementi koji se odnose na projektovanje, finansiranje, izgradnju, upravljanje i održavanje autoputa.

Hrvati su za kompletan autoput ponudili 2,77 milijardi EUR, od cega bi ucešce države bilo 1,74 milijarde EUR. Konzorcijum, koji cine Konstruktor, Hrvatski gradevinski institut i Tehnika, za glavnu dionicu buduceg autoputa od Podgorice do Mateševa ponudio je cijenu od 910 miliona EUR, uz ucešce države od 603 miliona EUR.

To znaci da ce država u narednih 30 godina, odnosno, nakon završetka te dionice za cetiri godine, godišnje placati po oko 20 miliona EUR za nju.

__________________________________________________________________

Koliko je milijardu € ? 10.09.2009

Ivan Keković, diplomirani gradevinski inžinjer

Podgorica - ND Vijesti – Forum - Potaknut dilemama uvaženog prof. Branka Radulovica (“Ljudi, jesam li ja pri pameti”, “Vijesti”, 4. septembar 2009.) pokušacu da sa nekim konkretnim uporednim pokazateljima odgovorim samo na jedno od postavljenih pitanja: Koliko je stvarno velika milijarda €? Obaviješteni smo da je vrijednost koncesionog aranžmana za izgradnju autoputa Bar-Boljare 2.7 milijardi €, od cega država Crna Gora ucestvuje sa 1,7 milijardi!? Da se razumijemo - sve da država posjeduje te milijarde, pri ovakvom stanju u crnogorskoj privredi sigurno je da bi se ta sredstva mogla iskoristiti znatno pametnije. Ali eto, uzmimo kao pretpostavku da Vlada posjeduje tih 1,7 milijardi € koje kani uložiti u putnu infrastrukturu.

Slušajuci zvanicnike kako operišu sa milijardama, sve sam više sklon uvjerenju da oni (a nažalost i veci dio javnosti koji to bespogovorno upija) i ne znaju koliko nula sa sobom milijarda nosi.

U javnosti se, pak, cuju mišljenja kako put Podgorica-Cetinje-Budva nakon izgradnje novih 5,75 km trecih traka postaje primjer kako treba da izgledaju svi putevi u Crnoj Gori. Istina je da je skoro 30% (20 km) ovog puta pokriveno trecim trakama, što bi uz intervencije na još 2-3 kriticne dionice ucinilo da ovaj put zadovoljava sve potrebe korisnika za duži vremenski period.Neka zato on posluži kao obrazac da se uporednom analizom crnogorskoj javnosti pokaže koliko je stvarno velika milijarda eura.

Ako se analiziraju svi dosad izvršeni radovi na putu PG-CT-BD, može se konstatovati da je do sada u njega (u periodu 2002-2009) uloženo oko 11 miliona eura.

Ako uzmemo kao reper ovih 5,75 km uradenih nedavno za 4.6 miliona €, dolazimo do prosjecne cijene izgradnje “trece trake” od 800.000 €/km.

U Crnoj Gori ima oko 900 km magistralnih puteva na kojima (na dionicama sa podužnim nagibom vecim od 5%) postoji potreba za izgradnjom trecih traka na 20-30% (oko 250 km).

- za izradu „trecih“ traka na 250 km potrebno je 200.000.000 €

- za presvlacenje asfaltom svih preostalih dionica 90.000.000 €

- za sanaciju nestabilnih kosina 15.000.000 €

- za sanaciju mostova 40.000.000 €

- za rekonstrukciju tunela 20.000.000 €

- za sanaciju potpornih zidova i propusta 15.000.000 €

- za izradu zaštitnih ograda i opremu puta 20.000.000 €

Sve ove cijene su svjesno predimenzionirane, ali recimo da je za dovodenje na nivo puta PG-CT-BD za sve magistralne puteve u Crnoj Gori potrebno oko 400 miliona €.

Još smo daleko od 1,7 milijardi...

Uzmimo, dalje, kao reper izgradnju obilaznice Golubovci koja je ugovorena za 39 miliona €

Sposobnost nadležnih da daju procjene o vrijednosti investicija najbolje se vidi iz dokumenta „Strategija razvoja saobracaja u Crnoj Gori“, gde je ova zaobilaznica procijenjena na 10 miliona €. Ili obilaznica Bijelo Polje, koja je procijenjena na 12 miliona €, a kasnije ugovorena za 25 miliona.

U dokumentu resornog ministarstva „Prijedlog mjera za rješavanje uskih grla 2007-2009.“ imamo procjene o vrijednostima potrebnim za izgradnju obilaznica: Budva 20 miliona €, Tivat 25 miliona €, Kotor 18 miliona € (uzgred, sve to je po istom dokumentu trebalo biti i završeno do kraja tekuce godine). Pouceni iskustvom da su procjene strucnjaka koji rade na izradi strateških dokumenata u Crnoj Gori i po 100% manje od stvarnih, uzmimo da je ta cijena 40 miliona po obilaznici. Ne zaboravimo da raspolažemo milijardama, pa stoga budimo galantni.

Dakle, realizacija obilaznica Bijelo Polje, Budva, Kotor, Tivat, Bar i Nikšic iznosila bi još nekih 240 miliona €

Ajde još da se završi konacno put Risan-Nikšic-Žabljak, da se projektna dokumentacija za autoput B-B dovede makar do nivoa idejnog projekta, i eto tih 0,7 od milijarde.

Da li je uopšte potrebno u ovoj komparaciji pominjati:

- Period realizacije, znajuci koliko ce vremena (a i novca) trebati samo za pristupne puteve za izgradnju autoputa, dok se svi poslovi na rekonstrukciji izvode direktno sa postojeceg kolovoza (5,75km na putu PG-CT-BD uradeni su za 4 mjeseca).

- Da bi sve poslove na projektovanju i izvodenju mogle vršiti domace firme (tako da sav novac ostane tu).

- Ravnomjeran regionalni razvoj tako da bi iste uslove u saobracaju imali u relativno kratkom periodu i gradani Plava, Bijelog Polja, Budve, Podgorice, Rožaja Pljevalja...

I šta sad raditi sa još jednom milijardom od predvidenih 1,7?

Tom milijardom bi se, recimo, mogao izgraditi polu-autoput od Podgorice do Mateševa (cijena Konstruktora za puni profil autoputa je 900 miliona €) i time izbjegle Platije, a za ostatak izdignuti na znatno veci nivo sve regionalne i lokalne puteve u Crnoj Gori.

Ili, možda da se ta milijarda raspodijeli gradanima Crne Gore. Svakom po 2.000 €! Time bi svaka porodica mogla obnoviti svoj vozni park sa još jednim vozilom, pa bi se tako možda mogli primaci cifri koja opravdava ulaganje u autoput. No, šalu na stranu...

Odgovori na sva pitanja koja ste otvorili, poštovani profesore, zahtijevaju mnogo širu elaboraciju, ali se nadam da ce sad, kad su konacno pokrenuta, uciniti da i oni najodgovorniji konacno postave sebi ono pitanje iz naslova Vašeg teksta.

____________________________________________________

Neargumentovane izjave direktora “Konstruktora” 29.08.2009

Prof. dr Branko Radulovic

U današnjem intervjuu datom ND “Vijestima”, Direktor “Konstruktora”, gospodin Žderic, je iznio mnoge dezinformacije, pokušajuci pri tome da diskredituje opomente ovakvog nacina izgradnje autoputa Bar-Boljari. Kako se radi o poslu stoljeca, fakticki “životu i smrti” Crne Gore, Pokret za promjene kao protivnik ovakvog suludog nacina izgradnje, barem kada su u pitanju interesi gradana Crne Gore, reaguje i danas. Notorna je neistina, koju je iznio gospodin Žderic, da fizibiliti studije pokazuju na isplativost ovakvog nacina izgradnje autoputa Bar-Boljari. Naopritiv, sve analize pokazuju suprotno.

Studija izvodljivosti, koju se izradio Luise Bargersas pocetkom 2008, a koju smo platili 1,3 miliona €, jasno i nedvosmiseno pokazuje, na osnovu sprovedene ekonomske analize za šest posebnih dionioca, da je:

a) izgradnja poluautoputa (2 trake) u vrijednosti od 1,17 milijardi €;

b) izgradnja punog profila (4-trake) autoputa u vrijednosti od 1,95 milijardi eura.

Rezultati, koje su dobili, pokazuju da puni profil autoputa, o kojem se govori, je opravdan ukoliko pocetak njegove izgradnje bude izmedu 2015. god. i 2020. godine, sa obimom saobracaja izmedu 13 500 i 18 000 vozila dnevno.

Ono što je takode važno je da su u ove cijene obuhvaceni i ostali troškovi, sa cim se cesto manipuliše, zatim da je ovaj rast projektivan pri godišnjem rastu BDP od 5%, a on je sada minus. Takode su cijene gradevinskih radova, prije pocetka globalne krize, bile mnogo veca nego danas, negdje oko 30-40 %.

Odakle sada cijena za izgradnju autoputa 3 milijarde €. Zašto nemožemo da dobijemo Ugovor o koncesijama. Jasno je sve.

Ovo nije posao stoleca, vec pokušaj malvezacije stoleca.Takode je jasna „zaboravnost“ gospodina Žderica u vezi izjave hrvatskog ministra Klameta da se ne isplati graditi autoput sada, kao što je valjda „zaboravan“ na pisanje hrvatskih medija za mahinacije „Konstruktora“ i „IGH“ oko otkupa zemljišta na Pelješcu, da je zatvaran u Kataru zbog izdatog ceka bez pokrica u višemilionskom iznosu, da je „Konstruktor“-ABCDA pljacke iz privatizacione ere, da Županijski sud u Splitu vodi višegodišnju istragu protiv njega.Jasne su sve ove jasnoce i nejasnoce gospodina Žderica i ovog režima i njihovih gradevinskih tajkuna.

Pokret za promjene ce na svaki naci pokušati da zaustavi izgradnju autoputa na ovaj nacin, pod ovim uslovima i sa ovo cijenom, koji bi još više usložili veoma tešku finasijko-socijalnu zbilju Crne Gore. Umjesto samoodrživog autoputa i brojne multiplikacione efekte, dobili bi eventualno samo jednu njenu dionicu i velike dugove i obaveze.

________________________________________________________

Skupa Namještaljka 06.08.2009

Nebojša Medojević, predsjednik PzP

Tender za prodaju akcija EP CG i dokapitalizaciju nije bio pripremljen ni realizovan po uobicajenim profesionalnim standardima. Od samog pocetka je bilo mnogo improvizacije i nejasnoca, što je odmah otvorilo sumnju da se tender organizuje za unaprijed poznatog kupca. Vlada nije uradila neophodne pripremne radnje koje bi omogucile jasan i transprentan proces pripreme i ocjene ponuda i na taj nacin ostavila ogroman prostor za diskreciono odlucivanje na bazi licne ili grupne procjene ili tumacenja. Smisao tendera je da se jasno definiše predmet prodaje i pravila ocjenjivanja ponuda, kako bi se stvorila maksimalna konkurencija i tako dobili najbolji moguci uslovi.

Vlada je morala prije raspisivanja tendera da formira paket akcija koji se prodaje i da sa Investicionim fondovima i manjinskim akcinarima sklopi Ugovor o konzorcijumu sa jasnim meduosbnim realcijama i mehanizmima odlucivanja. Tako bi se formirao veliki paket akcija i sacuvala bi se zakonom garantovana jednakost akcionara u istoj transakciji. Ovako su Investicioni fondovi u toku samog tendera prodali akcije A2A i tako kod konkurencije stekli status favorizovanog kupca, pa samim tim smanjili atrktivnost tendera, konkurenciju i cijenu akcija.

Kod ovako složenih transkaciija bilo je potrebno napraviti predkvalifikacioni tender na kome bi se pojasnila sva eventulana sporna pitanja i izvršila kvalifikacija ucesnika za drugi krug u kome bi se vrednovala samo cijena akcija i visina garantovanih investicija. Na osnovu dobijenih ponuda primjenom sistema bodovanja, lako bi se izbodovale ponude i napravila rang lista na osnovu koje bi se otvorili i pregovori sa prvorangiranim. Odluka Vlade da odbije daleko bolju ponudu nije adekvatno obrazložena.

Svi navodni argumenti koje je saopštio Potrdsjednik Vlade Lazovic nijesu materijalne prirode i uobicajena je praksa da se pismenim putem zatraži od ponudaca dodatna pojašnjenja oko eventulano spornih ili nejasnih elemenata ponude. To, medutim, ne može biti razlog da se ponuda Grckog konzorcijuma ne boduje i da se ne napravi rang lista . Ekspresna odluka Tenderske komsiije da odbije ponudu Grka bez mogucnosti da se razjasne neke pozicije , nije u skladu sa profesionalnim standradima. Posebno cudi od Vlade Crne Gore, koja je je u mnogim drugim slucajevima cak pretjerano cekala odgovore ucsnika na tenderu ( Hotela Avala, Institut Simo Miloševic, KAP, Telekom, Jugopterol...) ili im izlazila u susret cak i poslije potisivanje Ugovora ( KAP, Željezara...) .

Kao profesionalac ne mogu se otrgnuti utisku, da se nekome u Tenderskoj komisiji nevjerovatno žurilo da odbiju bolju ponudu i da posao završe sa vec odranije favorizovanom firmom. Šta ce se desiti ako Vlada krene u pregovore sa firmom A2A, a onda u toku pregovora o Ugovoru Vlada prihvati neke naknadne zahtjeve od italijanske firme, zbog kojih je ranije suspendovala ponudu Grka. Zbog svih ovih propusta, otvara se nepotrebno, prostor za pokretanje arbitraže od strane Grka što može Crnu Goru skupo koštati.

S druge strane ovakva neprofesionalna i neodgovrna odluka Tenderske komisije otvara prostor i za naknadni dila Italijana i Grka koji mogu naknadno formirati konzorcijum i dogovoriti se o podjeli vlasništva. Kao što je to bio slucaj prilikom privatizacije srpskog telekoma 1996. godine upravo Italijanima i Grcima. U svakom slucaju, ovako vodenje tendera, otvara pitanje njegove zakonitosti, šteta po državu i manjinske akcionare i Državni tužilac bi po službenoj dužnosti morao da reaguje i pokrene istragu u vezi okolnosti koje su dovele do ovakvih ttragikomicnih odluka Vlade, koje mogu skupo da kostaju gradane i državu.

Da ne govorim o ogromnom korupcionskom potencijalu transkacije u kojoj se odluke donose sa neprihvatljivo velikim stepenom diskrecionih procjena i tumacenja propisa, a u ociglednu korist jednog od ucesnika. Ovakve usluge se nikad ne rade za džabe.

___________________________________________________________________

Odluka Savjeta za privatizaciju krajnje antidržavna 04.08.2009

Prof.dr Branko Radulovic, potpredsjednik PzP

Današnja nazovi odluka Savjeta za privatizaciju da potvrdi, takode nazovi, odluku Tenderske komisije za sprovodenje dokapitalizaciju EPCG je obicna farsa i prestavlja samo pokušaj zadovoljenja puke forme. Istinska odluka je donijeta van institucija sistema Crne Gore, tajno po obicaju kao uvijek do sada, još prošle godine, da se elektro-energetski sektor prepusti Italijanima. Zato je bio i onako bahat odgovor premijera Ðukanovica pri prestavljanju programa Vlade, na moju molbu da uvaži mišljenje profesora Elektro fakulteta kada je u pitanju buducnost EPCG, da ga njihovo mišljenje ne interesuje.

Kuku državi u kojoj premijer ne uvažava konsenzusno mišljenje univerzitetskih profesora a još vece kuku je da ti isti profesori cute.

Ovo što cini Ðukanovic i ova valast sa EPCG je krajnje antidržavno, bez ikakvih kratkorocnih, srednjerocnih ili dugorocnih pozitivnih efekata, bilo da se u pitanju gradani Crne Gore, zaposleni u EPCG ili njeni akcionari.

Pokret za promjene upozorava svu javnost na ovo bezumlje i poziva posebno te profesore da se oglase a SDP i gospodina Krivokapica pita što ce uciniti da zaustavi poslednju fazu razdržavljenja Crne Gore. Normalno, pozivati Vrhovnog državnog tužioca da poništi tender jer je došlo do kršenje tenderske procedure je, poslije dosadašnje nezainteresovanosti da se bavi svojim poslom, nepotrebno.

_________________________________________________________________

Tender o dokapitalizaciji EPCG – poslednja faza razdržavljenja Crne Gore

Prof. dr Branko Radulović, potpredsjednik Pokreta za promjene 31.07.2009

Jucerašnja odluka Tenderske komisije za sprovodenje postupka dokapitalizacije EPCG direktno je pokazala, da osim što je ukupan proces protiv dugorocnih inetersa Crne Gore, da je i protiv kratkorocnih interesa, bilo da je u pitanju visina sredstava kojima ce se djelimicno pokriti ogroman deficit budžeta, koji sada iznosi 582 miliona €, bilo da su u pitanju interesi manjinskih akcionara. Naime, postaje jasno da je EPCG i ukupni neiskorišceni elektro-energetski potencijal u stvari kompenzacija za prošlost i slobodu Ðukanovica i njegovih drugova oko njihovog ucešca u švercu cigareta...Neko je ovih dana dobro zakljucio, „bolje da mi italijanima gledamo kroz prste, nego oni nas da gledaju kroz rešetke“, odslikavajuci odnos Ðukanovica i Berluskonija.

Prof. dr Branko Radulovic potpredsjednik Pokreta za promjene

U tom cilju su bile i neprimjerna posjeta italijanskog premijera Berluskonija tokom predizborne kampanje i izjave italijanskog ambasadora Barbantija da je tender za EPCG presudan za dalje strateško parnestvo dvije zemlje. Odluka o Memorandumu o saradnji i Ugovor o postavljanju podvodnog energetskog kabla izmedu Italije i Crne Gore potpisan 13. oktobra 2008. godine, ciji kapacitet iznosi 1.000 MW, cijena investicija oko 700 miliona € za period od cetiri godine, nažalost su u istom cilju. Isto to je i najava ulaganja italijanskih investitora u nove energetske izvore u visini cca. 5 milijardi €. Koliko je to novih hidrocentrala i termoelektrana, ili neka nuklearka, radi se o novim kapacitetima cija bi se godišnja proizvodnja kretala oko 6.000-7.000 GWh, što je duplo više od ukupnih postojecih kapaciteta, a ciji bi vlasnik bila Italija, a ne država Crna Gora.

Pokret za Promjene je za punu ekonomsku saradnju sa Italijom, ali ne nikako na uštrb interesa Crne Gore i razdržavljenja. Ðukanovic i njegovi partneri u švercu duvana moraju proci objektivni sudski proces u kome bi se utvrdila njihova odgovornost, i to je jasno. Takode je jasno da EPCG i ukupni energetski sektor moraju ostati u vlasništvu države Crne Gore, kao najznacajniji ekonomski i privredni resurs. Kroz najavljeni kabal ce se na tržišnim osnovama izvoziti elektricna energija iz Crne Gore i tako sanirati deficit elektricne energije na jugu Italije i to iz postojecih i buducih hidrocentrala i termoelektrana, ciji vecinski vlasnik ce biti država Crna Gora i cija kapitalna vrijednost i vrijednost akcija ce permanentno rasti.

Nijesmo za to da kroz taj kabal prolazi italijanska elektricna energija proizvedena u Crnoj Gori, tako isisavajuci naše najznacajnije resurse i naš racun ostvarujuci enorman profit. Neko je ovih dana dobro zakljucio, „bolje da mi italijanima gledamo kroz prste, nego oni nas da gledaju kroz rešetke“, odslikavajuci odnos Ðukanovica i Berluskonija. Pokret za Promjene ponovo insistira da se tender poništi i da se uvaži Akcioni plan za razvoj energetike i strucno mišljenje crnogorske javnosti. Takode, kao clan Komisije za pracenje procesa privatizacije Skupštine Crne Gore podržavam inicijativu predsjednika Komisije g-dina Mandica o hitnom sazivanju sastanka u vezi ovog pogubnog tendera.

___________________________________________________________

U poslu s Konstruktorom Crna Gora je izgubila 1,5 milijarda eura

Split – Slobodna Dalmacija, 30. jun 2009. Nad projektom izgradnje autoceste Bar - Boljari, vrijednim tri milijarde eura, koji je nedavno potpisan izmedu splitskog “Konstruktor-inženjeringa” i vlade Crne Gore, nadvila se sjena politickog skandala. Clan crnogorskog parlamenta i potpredsjednik Pokreta za promjene prof. dr. Branko Radulovic je, zajedno s predsjednikom stranke Nebojšom Medojevicem, uputio javni apel crnogorskoj javnosti, te celnicima vlade i parlamenta Crne Gore zbog, kako kaže, pogubnosti potpisanog ugovora.

Prema Radulovicu, ugovorom je Crna Gora oštecena za citavih milijardu i pol eura. - Sve analize potvrduju da se ta 170 kilometara duga autocesta može izgraditi za sedam do osam godina, a njezina ukupna cijena iznosi oko 1,8 milijardi eura. Ta je procjena bila iznesena prije dvije godine, kad je cijena gradevinskih radova bila iznimno visoka. U meduvremenu se dogodila ekonomska kriza. Gradevinska operativa nema posla, a cijene su pale, tako da vrijednost ukupnog posla realno ne premašuje iznos od 1,5 milijardi. Zašto je projekt u tim okolnostima sada jednu i po milijardu skuplji, doista ne znam – kaže Radulovic u razgovoru za “Slobodnu Dalmaciju”, najavljujuci osnivanje “monitoring grupe” na razini Parlamenta Crne Gore za pracenje cijelog slucaja.

Ta autocesta, nastavlja Radulovic, nije predvidena mrežom autocesta EU-a, nije predvideno spajanje na europski koridor broj 10 prema Madarskoj, a MMF izricito naglašava da Crna Gora, kaže taj ugledni politicar, gradi autocestu koja nije financijski opravdana. - Studija izvodljivosti jednog francuskog instituta koja je radena 2008.godine kaže da bi za financijsku opravdanost te autoceste samo dnevni promet trebao biti izmedu 13.500 i 18.000 vozila, iako je realno da bi promet bio na razini od samo pet tisuca vozila dnevno. Ni lokalno stanovništvo, zbog visoke cestarine, ne bi se koristilo novom autocestom.

- Slicno je i s hrvatskom Dalmatinom. Cijena projekta od tri milijarde nije utvrdena prometnom studijom ni snimanjem prometne frekventnosti. Ne postoji ni analiza troškova i koristi, studija opravdanosti, stupanj povrata novca i koncesijski period u slucaju izgradnje pojedinih dionica Bar - Podgorica - Mateševo - Boljari, te dalje prema Beogradu i madarskom Horgošu – objašnjava ovaj clan parlamenta Crne Gore.

Buduci da izrada idejnih i detaljnih projekata ima presudan utjecaj na cijenu autoceste, nejasno je iz kojih je razloga prednost pri daljnjoj izradi tehnicke dokumentacije dana “Institutu gradevinarstva Hrvatske” u odnosu na crnogorske strucnjake, posebice Gradevinski fakultet, pita se Radulovic. - Treba imati u vidu da je naš Gradevinski fakultet projektirao najsloženije infrastrukturne objekte, te je izgradio idejni projekt pojedine dionice s visokom detaljnošcu i Studiju koridora autocesta. Zašto, pogotovo u vrijeme sadašnje recesije, nije razmatrana mogucnost sudjelovanja konzorcija crnogorske gradevinske niskogradnje u izgradnji autoceste? Na osnovi kojeg rejtinga i pod kojim ce uvjetima baš Zagrebacka banka aranžirati financijski model, posebice kad su financijske institucije i fondovi u EU-u odredili golema sredstva za izgradnju infrastrukturnih objekata?

- Sigurno je da bi to mogao obavljati neki subjekt crnogorskog bankarskog sustava, cime bi se povecao kredibilitet, likvidnost i bilance poslovanja uz obvezno državno jamstvo i kontrolu. - Kakvo je poslovno i likvidno stanje “Konstruktora” i je li do sada bio u ulozi koncesionara? Zašto se uporno ignorira mišljenje MMF-a da ce ovakav nacin izgradnje autoceste imati negativne posljedice za Crnu Goru? – zakljucio je niz pitanja crnogorski parlamentarac.

_____________________________________________________________

Možemo do modernog, profitabilnog i konkurentnog Kombinata Aluminijuma 01.07.2009

Radnicima i Sindikatu KAP-a, izvršnoj i sudskoj vlasti,strucnoj, politickoj i ostaloj javnosti

Nebojša Medojevic, predsjednik PzP, Branko Radulovic, potpredsjednik PzP

I. OSNOVNE ODREDNICE

Buducnost Kombinat aluminijuma se mora posmatrati u kontekstu crnogorskih komparativnih prednosti, održivog razvoja, postojece i moguce konkurentnosti i samoodrživosti. Isto tako, tehno-ekoloških performansi, finansijskih opterecenja, statusnih pozicija i globalnih kretanja. Nažalost, postojanje Kombinata, prije svega, zavisi od postojanja tj. nepostojanja pravne države i odgovorne vlasti.

Kada su u pitanju komparativne prednosti, održivi razvoj i regionalno i šire medunarodno iskustvo, tada aktivnom industrijskom politikom se najbrže izlazi iz krize i zaostalosti, dok su multiplikacioni efekti postignuti na bazi proizvodnje i prerade aluminijuma izuzetno brojni i visoki. 100.000 tona preradenog aluminijuma može direkno ili indirektno angažovati više od 60.000 ljudi, inicirati osnivanje više od 1.500 malih i srednjih preduzeca, sa prometom vecim od 1,5 milijardi €. Kombinat aluminimuja je do ’89. i u onom politicko-ekonomskom sistemu i u onom tehnološkom stanju, po mnogo cemu, to potvrdio.

Godina 1989. koja je „pocela januarom“ bila je presudna za dalju sudbinu Kombinata aluminijuma, koju su u velikoj mjeri odredili i njegovi radnici ucešcem u „antibirikratskoj revoluciji“, kojom su ovi preuzeli vlast i svojim cinjenjem doveli Kombinat i njegove radnike u ovo stanje. Naime, od ’89. do danas, Kombinat aluminijuma nije „dobio šansu“ da postane, uistinu „lokomotiva razvoja“ Crne Gore. Naprotiv, Kombinat je umjesto restrukturiranja, modernizacije, usvajanja novih visokoprofitnih proizvoda i postizanja multiplikacionih efekata, kroz osnivanje brojnih malih i srednjih preduzeca, koja bi se bavila preradom aluminijuma, doživio retrogradan proces. Postao je jedinstven u Evropi i svijetu po nivou tehnološke i ekološke zaostalosti i sa ingotom, kao jedinim proizvodom.

Jedan za dugim, „gašen“ je pojedini tehnološki proces i asortiman proizvodnje i na taj nacin direktno dovedena u pitanje rentabilnost poslovanja. Proizvodnja ingota ne obezbjeduje rentabilno poslovanje, osim u rijetkim vremenskim intervalima kada je cijena Al na berzi iznad troškova proizvodnje, i uz znacajne subvencije cijene elektricne enregije. Istovremeno su u ovom periodu poslovanje Kombinata pratile mnoge nereguralnosti i protivzakoniti poslovi. Pri tome su korišcene razlicite metode od hiperinflacije, sankcija, knjigovostvenih malverzacija, deviznih mahinacija, kompezacionih šema, do „prenaduvanih“ faktura. Akteri su bili dio vrha vlasti, njihove firme ili firme njima bliskih pojedinaca, kojima se ogromna dobit prelila u sopstvene „džepove“.

Brojne su firme koje su nastale na taj nacin i u tome cilju, ali sinonim takvih špekulativnih poslova je imperija „Vektra“. Istovremeno je Kombinat dobijao subvencionisanu elektricnu energiju, duži vremenski period je placao po samo 20 $/MWh, a nije poštovao ni minimalne ekološke standarde. Ukupna šteta do kraja 1999. je iznosila više od 600 miliona $, a Kombinat je bio pred bankrostvom sa dugom od par stotina miliona $.

Slijedi period nastavka stare prakse i novih metoda špekulativnih i protivzakonitih poslova. Akteri su, osim lokalnih, i internacionalni igraci i tkz. medunarodni eksperti i savjetnici, poput Glenkora i penzionisanog amarickog ambasadora Ricarda Sklara. Ugovorima o menadžmentu i komercijalnim ugovorima sa Glenkorom, aranžmanom sa Anotekom, monopolima, nacinom reprograma dugova, Kombinat je dospio u još vece dugove, koji su pocetkom 2004. iznosili oko 300 miliona $. Postao je zatocenik tri tkz. glavna povjerioca Vektre, Glenkora i Standard Banke.

Grupa za promjene je Vrhovnom državnom tužiocu tokom 2004. podnijela pet krivicnih prijava zbog flagrantnog kršenja tenderske procedure, „štetnih ugovora“, nacina reprograma dugova i neregularnih poslova. I to protiv predsjednika vlade, pojedinih ministara, direktora fondova i rukovodilaca Kombinata. Vrhovni državni tužioc nije reagovao i pored konkretnih cinjenica i dokumentacije. Navodna strategija privatizacije Kombinata aluminijuma, fingirana javna rasprava, problematicni stavovi savjetnika, kontradiktornosti oko tenderske procedure, promjena imena novog vlasnika, „prebijanje“ dugova, otpis dugova prema državi, „cašcavanje“ vlade, novi komercijalni ugovor sa Glenkorom, klauzule u Ugovoru, presjek stanja, su ukazivali da je proces privatizacije imao za cilj zaštitu interesa tkz. glavnih povjerioca.Takode da nije bio u pitanju nikakav strateški investitor, da nije obezbedivao potrebnu modernizaciju i ekološko saniranje i da je dobijao velike subvencije elektricne energije i druge benifite.

Cuveno nazdravljanje viskijem u kafe Grandu glavnih aktera ovakve privatizacije je paradigma ukupne crnogorske tranzicije. Dešavanja u Kombinatu aluminjuma u tkz. postprivatizacionom periodu od decembra 2004. su sve to potvrdila u najgorem obliku. Proizvodio se samo ingot, ulaganja u opremu su simbolicna, ekološko stanje je još gore. Finansijsko poslovanje obiluje neregularnostima. Friziraju se podaci o presjeku stanja, završnom racunu, uknjiženim i uloženim sredstvima.

Ekonomski fakultet vidi što niko ne vidi i u Izvještajima tvrdi da se Ugovor poštuje u dijelu investicija. Obznanjeno novo kreditno zaduženje Kombinata iznosi 235 miliona $, koja sredstva su u najvecoj mjeri usmjerena na inostranim racunima. U godinama visoke berzanske cijene aluminijuma, profit se takode iznosi u inostranstvo. Subvencije elektricne energije su za cetiri godine iznosile 136.29 miliona €. Istovremeno vlasnik Kombinata, koji se naziva CEAC, podnio je tužbeni zahtjev Arbitražnom sudu u Frankfurtu, protiv Vlade i fondova u iznosu od oko 370 miliona €. Dio tužbe koji se odnosi na neregularno poslovanje Vektre je, po svemu sudeci, osnovano. Pokret za promjene, pocetkom ove godine, je uputio novi zahtjev Vrhovnom državnom tužiocu da preispita poslovanje u Kombinatu, kreditno zaduženje, poštovanje Ugovora, osnovanost Izvještaja i tužbenog zahjeva. Ocekivano, Vrhovni državni tužoic, kao i do sada, nije reagovao. Kombinat aluminijuma, njegovi radnici i svi gradani Crne Gore, se danas nalaze u zatoceništvu od sadašnjih vlasnika.

Neizmirene plate i dugovi, protestne šetnje, prepolovljena proizvodnja, preuzete obaveze, date garancije, otpisi dugova, nove subvencije elektricne energije, jalovi sastanci i memorandumi, spiskovi za otpremnine, mahanje protivtužbama, „zavrtanje“ ruku je krajnje ponižavajuce i za ovakvu vlast i državu Crnu Goru. Ovo stanje je neodrživo, ni kratkorocno ni dugorocno, bez obzira da li je u pitanju ekonomska kriza ili ne. U opticaju su dva suprotna scenarija da li ce i kakav biti Kombinat aluminijuma kroz cetiri godine, da li ce vec biti ugašen ili na „izdisaju“ ili ce to biti moderna i konkurentna firma. Treba imati u vidu da ce tražnja za aluminijumom i proizvodima na bazi aluminijuma biti mnogo veca nego danas.

II SCENARIO VLADE - POSTEPENO GAŠENJE KOMBINATA

Crnogorska vlast je vec odlucila da postepeno ugasi Kombinat aluminijuma. To cini, prije svega, da bi trajno sakrila svoje kriminogeno ucešce u poslovanju i odgovornost za kršenje zakona. Isti tako i zbog nedostatka jasne politicke volje da se suprostavi ino i domacim tajkunima, državnicki i hrabro odgovori na ucjene i riješi pitanja tehnološke zaostalosti i finansijskih opterecenja.

Na koji nacin, za koji period i za koju cijenu ce ugasiti Kombinat zavisi od upornosti i jacih argumenata tri aktera, radnika, Vlade i tajkuna. U toj funkciji ce biti medijska propaganda, dezinformacije i izjave navodnih strucnjaka o neminovnosti zatvaranja Kombinata. Tehnološki zaostali Kombinat ce se držati na „infuziji“, troškovi i subvencije koji ce se placati iz džepova gradana Crne Gore ce rasti. Demoralisani i umorni radnici ce neselektivno odlaziti sa otpremninom koja im nece obezbjedivati novi „biznis“ a nekima ni otplatu kredita. Normalno, tajkuni ce uvecati svoj „konto“. Krajnji epilog ce biti trajni gubitak glavnog nosioca održivog razvoja, novi dug Crne Gore u visini od nekoliko stotina miliona €, ekološki devastiran Skadarski basen.

III SCENARIO PZP-a - PUT DO MODERNOG I KONKURENTNOG KOMBINATA ALUMINIJUMA

Sastoji se u sledecem:

- Preispitati ukupno predprivatizaciono i postprivatizaciono poslovanje u Kombinatu aluminijuma pod direktivom Vrhovnog državnog tužioca;

- Pokrenuti proceduru za naplatu Ugovorom predvidenih penala za neispunjavanje ugovornih obaveza;

- Pokrenuti proceduru za aktiviranje cinidbene garancije za neizvršene obaveze iz investicionoig plana;

- Pokrenuti tužbeni zahtjev protiv CEAC Holding limited;

- Raskinuti Ugovor sa CEAC Holding limited;

- Raskinuti komercijalni ugovor sa Glenkorom za isporuku ingota;

- Usvojiti Strategiju restrukturiranja Kombinata aluminijuma na dva posebna drušva, jedno, na koje bi se prenijele sve obaveze i drugo, koje bi posjedovalo sadašnji tehnološki proces, opremu i prostor;

- Obezbijediti finansijska sredstva u inosu od cca 150 miliona € za modernizaciju Kombinata kroz novoformiranu Razvojnu banku;

- Optimalizovati proizvodnja i preradu cca.100.000t aluminijuma kroz tehnološke faze livenja, valjanja, presovanja, vucenja i kovanje, da bi se kao poluproizvodi dobijali trupci, blokovi, limovi, profili, folije, odlivci, razlicitih tipova Al, kao i metalurške i nematalurške glinice.

- Optimalizovati broj izvršioca za ostvarivanje definisanog obima i strukture proizvodnje;

- Pospješiti i podržati razvoj malih i srednjih preduzeca na bazi prerade aluminijuma, prije svega kroz animaciju radnika Kombinata;

- Omoguciti adekvatne otpremnine tehnološkom višku kreiranjem Interventnog fonda na nivou Crne Gore.

- Dugorocno riješiti medusobne odnose Kombinata aluminijuma i EPCG na tržišnim i vlasnickim odnosima. Pokret za promjene je spreman da na transparentan nacin i pod okriljem Skupštine Crne Gore realizuje ukupan proces modernizacije, pune konkurentnosti i samoodrživosti Kombinata.

Tvrdimo da ce se smanjiti troškovi proizvodnje za oko 40%, kumulativno potrošnja elektricne energije ce biti manja za oko 30% ili za 550.000 MWh, da ce pri sadašnjoj berzanskoj cijeni aluminijuma rasti godišnji prihodi više od 20% a da ce se ukupna investicija vratiti za samo dvije godine proizvodnje. Indirekti multiplikacioni efekti bi bili mnogo veci.

_________________________________________________

Pametna Vlada ne bi ni prodala Telekom 19.06.2009

Podgorica – ND „Vijesti“ - Pristalice rasprodaje nacionalnih resursa i kolonizacije Crne Gore, vjerovatno likuju. Novi vlasnik Crnogorskog Telekoma isplacuje još 50 miliona eura dividende. Upozoravali smo Vladu Crne Gore da ne prodaje Telekom jer se radi o monopolskom preduzecu, u koga je uloženo više od 200 miliona eura i koje je u tehnološkom smislu vec bilo pripremljeno za uspješno poslovanje - izjavio je juce predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojevic. Skupština akcionara Telekoma donijela je u srijedu odluku o raspodjeli 50 miliona eura akontacione dividende akcionarima za 2009. godine. Prije mjesec, akcionarima Telekoma je isplaceno 9,8 miliona eura iz prošlogodišnje dobiti.

- Pametne Vlade ne prodaju tako olako firme kao što je Telekom, jer se radi o pravom zlatnom rudniku. Novi vlasnik je platio 100 miliona eura, a do sada je vec najmanje dva puta više zaradio. Usput je drasticno smanjio broj zaposlenih, a zarade simbolicno povecao nakon duge i teške sidikalne borbe. Predstavanici Vlade su nas tada ubjedivali da je Telekom u teškoj tržišnoj poziciji i da je konkurencija tako jaka da je bukvalno bio u pitanju opstanak firme, ako se odmah ne proda – istakao je Medojevic.

Lider PzP-a tvrdi da su uoci privatizacije Telekoma i danas znali da se “radi o nestrucnim i neutemeljenim objašnjenjima Vlade”.

- Kao što je vrijeme pokazalo, nije bilo nikakve kokurencije u fiksnoj telefoniji i Internetu, kao što nije bilo konkrencije ni novoj TV, jer još uvijek nemamo kablovske TV koje ne mogu da polože svoje kablove zbog opstrukcije Telekoma koji je vlasnik I TT kanalizacije i optickih kablova. Svi argumenti govore da je Telekom morao ostati u državnom vlasništvu, a posebno dio telekomunikacione infrastrukture koja ni pod kojim uslovima nije smjela biti prodata strancima. To je i važan segment bezbjednosti zemlje. Ovoliko veliki profit Telekoma nije samo posljedica uspješnog poslovanja, vec i monopolskog ponašanja i položaja i regulator morao da pokrene proceduru za ocjenu da li Telekom u odredenim segmentima telekomunikacionog tržišta ima monopol i da li odredeni prihodi posljedica monopolske pozicije, pa samim tim i na štetu korsinika usluga koji placaju neopravdano visoke cijene nekih usluga. Ovo je još jedan u nizu dokaza da se privatizacijom ovakvih preduzeca prije demonopolizacije i deregulacije tržišta nanosi ogromna šteta državi, budžetu, korisnicima, a sva korist ide monopolisti i sa njim povezanim licima – zakljucio je Medojevic.

- Da su nam gradani dali podršku na izborima, danas bi Telekom bio u vecinskom državnom vlasništvu, imao bi isti kvalitet usluga i stepen razvoja, dobit bi išla u državni budžet, cijene mobilnih servisa bi bile drasticno niže, plate radnika primjerene finansijskim rezultatima i tržišnoj poziciji, Internet usluge bi bile višestruko jeftinije jer bi to bio razvojni projekat Vlade, donirali bi škole i naucna istraživanja i podržavali razvoj domacih kompanija. Ovako desetine miliona eura novca iz džepova naših gradana odlaze nepovratno van Crne Gore. Šta je za nas 50 miliona godišnje – kaže Medojevic.

_______________________________________________________

Podrška rekonstrukciji željeznicke pruge Bar-Beograd 17.06.2009

Prof. dr Branko Radulović, potpredsjednik PzP

Pokret za promjene podržava jucerašnje potpisivanje Memoranduma o razumijevanju o izradi studije o tehnicko-ekonomskoj izvodljivosti radova za rekonstrukciju željezninicke pruge Bar-Beograd Vlade Crne Gore sa Vladom Italije i Vladom Srbije. Uostalom, Pokret za promjene je od samog pocetka zagovarao, da se ova znacajna i kompleksna saobracajnica može najbrže, najkvalitetnije i najjeftinije modernizovati i rekonstruisati uz punu saradnju Vlade Crne Gore sa Vladom Italije i Vladom Srbije i iz podršku EU.

Prvi korak na tom zahtjevnom putu je izrada kvalitetne i sveobuhvatne tehno-ekonomske dokumentacije, koja ce, sa velikom vjerovatnocom i najmanjom greškom, predvidjeti i analizirati sve parametre izvodljivosti i sigurne procedure. Ukoliko se postigne i potpuna logisticka i finansijska podrška EU, kao i animacija domaceg potencijala, tada su pozitivni i direktni i posredni efekti po Crnu Goru najveci.

Posmatrano samo sa pozicije buducnosti Luke Bar, tada kvalitetna raelizacija rekonstrukcije željeznicke pruge Bar-Beograd, ce imati suštinske efekte. Ovo iz razloga što je željeznicki saobracaj najeftiniji kopneni transport roba. Zato je neophodno definisati, pozicionirati i razvijati Luku Bar kao regionalni transportno-logisticki centar i jedno od cvorišta realizaicje robnih i transportnih tokova za širi prostor Balkana i Srednje Evrope. Buducnost Luke Bar je novo iskušenje ove vlasti.

Sada postaje ogoljeno pitanje zašto i koji su razlozi da se autoput Bar-Boljari ne gradi na ovakav nacin. Zašto se ovaj autoput nije gradio uz punu saradnju vlada Italije, Crne Gore, Srbije i Madarske i punu podršku EU. Zašto se ovaj autoput ne gradi uz poštovanje pune procedure i tehno-ekonomske dokumentacije.

Zašto ovaj autoput ne valorizuje i animira u potpunosti domaci strucni, finansijski i realni sektor. Zašto nijesmo formirali domaci konzorcijum crnogorske niskogrdanje. Ocito da nije u pitanju pamet ove vlasti jer pocetak rekonstrukcije željeznice pokazuje to, vec je ocigledno u pitanju samo njihov licni goli interes.

Zato ce ovaj autoput biti skuplji za milijardu a grdanja ovog autoputa se bolje može nazvati ugradnja gradevinske operative prvog i treceg ministra, ili kompenzacija sa Hrvatskom u vezi problematicne prošlosti ove vlasti. Izjava ministra u Vladi Srbije g-dina Mrkonjica da ce Srbija graditi autoput do Boljara, bolje reci do Cacka je pozitivna, ali nepotpuna i zakašnjela.

Mnogo bi bilo bolje i za Crnu Goru i za Srbiju da je to ranije rekao, da je pozvao Vladu Crne Gore da zajedno radimo autoput i da je juce rekao da bi cjesilhodno bilo da se ugovor sa hrvatskim Konstruktorom poništi.

Ovako od cijele ove price ce samo imati koristi hrvatski i domaci gradevinski lobi na racun gradana Crne Gore. Pokret za promjene ce pažljivo pratiti realizaciju izgradnje autoputa Bar- Boljari. U tom smislu smo juce u pisanoj formi uputili zahtjev ministru Lomparu da nam dostavi ponudu i Ugovor sa Konstruktorom.

_______________________________________________________

Nakon Deripaske – (UG)Radic! 16.06.2009

Koča Pavlović, portparol PZP

gHrvatska je odahnula – Pustahijin Konstruktor se, sa Radicevim IGH-om i drugovima, skunuo sa grbace hrvatskih poreskih obveznika i preselio se na grbacu crnogorskih platiša poreza. I dok svi hrvatski mediji ovih dana pišu i izvještavaju o naduvanim fakturama i beskrajnim finansijskim malverzacijama koje su pratile hrvatsku cestogradnju zadnjih godina – o malverzacijama koje su tu državu dovele na ivicu bankrota - jedan od kljucnih sumnjivih aktera ima obraza da nam ovdje, po Crnoj Gori, drži lekcije o poslovnom moralu, drci se, vrijeda i reži. „E propalo se!“, rekao bi narod.

( Reakcija na izjavu Milorada Pustahije, Konstruktor Split)

U posljednjem izdanju emisije „Živa istina“, predsjednik PZP nije, kako laže Pustahija, istupao protiv auto-puta, vec protiv planiranog lopovluka koji se sada, nakon objavljivanja ishoda i osnovnih uslova tendera, vec jasno vidi. Mi smo ovako nastupali jer nas iskustvo uci da, ukoliko kakvom hohštapleru date takav posao i tolike pare – onda je to najsigurniji nacin da se pomenuti put nikada ne napravi.

Dakle, naša briga jeste briga da se put zaista napravi. Ovaj „posao vijeka“, koji ce crnogorske poreske obveznike koštati 1,7 milijardi, dodijeljen je hrvatskom konzorcijumu koji nikada do sada nije bio ništa drugo doli podizvodac, i koji ce svoj „pripravnicki staž“ odraditi preko naše grbace. Doduše, u zemlji u kojoj su i premijer i ministar finansija, svojevremeno na najvišim državnim funkcijama odradivali svoje „pripravnicke“ – teško da bilo šta može biti cudno.

Dakle, briga koju smo iskazali nije usmjerena na zaustavljanje gradnje puta, niti je motivisana sumnjom u graditeljske performanse konzorcijuma predvodenog Konstruktorom. Ona je motivisana Pustahijinim neiskustvom u rukovodenju ovako velikim poslom, kao i finansijskim malverzacijama zbog kojih su Konstruktor i IGH, na prostoru njihove Hrvatske, stekli negativni imidž mundaroša sklonih korupciji i nezakonitim radnjama.

Receno rjecnikom bliskim g.Pustahiji – možda u sektoru niskogradnje eksperti PZP-a ne mogu prepoznati ko je gušter a ko aždaja, ali nas je mucna crnogorska tranzicija naucila da izdaleka, i bez greške, namirišemo i prepoznamo ko je štakor. Zato nam je pustahijska galama g.Pustahije shvatljiva, jer su Konstruktorove nekompetencije sada poznate crnogorskoj javnosti, a njihova hrvatska praksa je ovih dana predmet policijske i sudske istrage i postaje regionalno cuvena. Pustahija galami jer uocava da su vec na samom pocetku crnogorskog posla „procitani“ od strane PZP-a, a on dobro zna da ce sve eventualne kriminalne radnje biti od naše strane uocene i kad-tad sudski procesuirane.

Zato preporucujemo g. Pustahiji da stiša retoriku i da ubuduce pokaže minimum kucnog vaspitanja. Neka priupita svog politickog i poslovnog mentora u Vladi Crne Gore, koji mu je diktirao ovo saopštenje - kako su u javnoj debati sa nama prošli mnogi slicni „investitori“ u Crnoj Gori, koje je ovaj ministar-biznismen dovodio i tovario na grbacu naših gradana.

Preživjela je Crna Gora razne gazda-Jezde, tekta-Dafine, Lejbenzone, Deripaske, Zeke, Bepplere i Džejkobsone, brojne spasioce KAP-a i Željezare. I po pravilu, na kraju svakog od tih „poslova stoljeca“, brzo se pokazivalo da su eksperti PZP-a bili u pravu kada su upozoravali na nekompetentnost raznih pustahija i drugih ministrovih strateških partnera, kada su ukazivali na pogubnost tih avantura, i kada su opominjali da ce visoku cijenu ovih aranžmana platiti gradani Crne Gore.

Nama ne smetaju gradevinari-Pustahije. Mi imamo problem sa ugradevinarima, koji se ugraduju u ovakve poslove i piju krv državnom budžetu, na teret siromašnih poreskih obveznika, kao i generacija koje se još nijesu ni rodile. Poslije Deripaske, ne treba Crnoj Gori još i Pustahija i njegov šef (UG)Radic, o cijim korupcionaškim poslovima bruji hrvatski Parlament, civilni sektor i mediji.

_____________________________________________________

Može li se išta uciniti ljudski !? 10.06.2009

Piše: prof. dr. Branko Radulović

Sve više se pitam da li se i jedna rabota kod nas može napraviti na pravi nacin, da iza nje stane i pamet i moc, da se svi oko nje okupimo i da se saglasimo kako da ucinimo najvece dobro za Crnu Goru. Ova posljednja oko autoputa Bar-Boljari me sve više uvjerava da smo mimo svijeta i da nam nema spasa. Posao stoljeca, u vremenu po mnogo cemu sudnjem i oskudnom po Crnu Goru, koji može da nam vrati život ili da nam uzme i ovo malo što nam je ostalo, radimo naopako.

Stalno potenciram to mi, dako probudim tu kolektivnu odgovornost, stavljam u istu ravan i ovu vlast, koja je trvdoglava u nezajažljivosti, i struku, koja vidi zlu rabotu a cuti, i preparirani dio javnosti, koja bezrezerno vjeruje virtuelnim slikama, i anemicni dio javnosti, koji se umislio da se to nje ne tice i neke od nas, koji upozoravamo na greške i nudimo alternativu.

U tom maniru, državnicki, kako kažu dobronamjerni kriticari naše politike, mi iz Pokreta za promjene, smo, prije neki dan, uputili posljednje upozorenje oko nacina izgradnje autoputa u obliku inicijative “Da li se autoput Bar-Boljari, koji je od primarnog državnog interesa, radi na državnicki nacin”. Uredno smo je zaveli i poslali na najviše crnogorske adrese i saopštili njenu sadržinu i strucnoj i laickoj javnosti, na vrlo posjecenom presu.

Džabe! Ni od kuda zvanicne reakcije. Kao da je pas lajao. Tacno, bilo je pohvala i na našem sajtu i direktno, ali sve je uzalud - problematicni Ugovor se potpisuje u utorak. Osnovno je pitanje zašto crnogorski posao stoljeca može biti anticrnogorski. Kratko, zato što nije posljedica sveobuhvatanog i sistemskog pristupa, zato što ne poštuje proceduru i preporuke institucija EU, zato što ne postoji potrebna dokumentacija za krajnje odluke, zato što je za više od milijardu eura skuplji nego što treba da bude, zato što nema nikakvih garancija da nece završiti kao „corsokak“, zato što ce biti neodrživ, zato što ne valorizuje naš strucno-finansijsko-privredni potencijal, zato što ce pare za njegovu izradnju otici drugima, zato što ce nas prezadužiti. Zato, zato, mnogo zato i mnogo minusa.

Za razliku od anticrnogorskog karaktera autoput može biti uistinu opštecrnogorsko dobro. Kako - lako. Potrebno je donijeti nove strateške, takticke i operativne mjere, sa ambicioznim akcionim planom, u cilju optimalnog razvoja saobracajno-transportnog sistema Crne Gore. U njima treba da bude prioritetno nekoliko ciljeva. Prvi je stvaranje sigurnih uslova i procedura za izgradnju samoodživog autoputa Bar-Boljare-Beograd, kao petog kraka koridora X, sa prosjecnim godišnjim dnevnim saobracajem iznad 15.000 vozila dnevno. Do tog i takvog autoputa se ne može doci bez pune saradnje ili koordinacije sa Srbijom i EU, svidalo se to ne kome ili ne.

Prioritetni cilj, isto tako, treba da bude stvaranja bezbjedne i frekventne saobracajne mreže u Crnoj Gori, otklanjanjem uskih grla, sanacijom, rehabilitacijom, rekonstrukciojom i igradnjom postojecih, zapocetih i novih magistralnih i regionalnih puteva. Istina je da bi svu Crnu Goru, sa zaobilaznicama, trecim trakama gdje je moguce, ukosnicama, brzim i sigurnim putevima mogli povezati za 5-6 godina i za mnogo manje od jedne milijarde eura. Treba živjeti do samoodrživog autoputa i sjever i ostale djelove Crne Gore sigurno i brzo povezati.

Potrebno je okupiti crnogorsku strucnu i operativnu energiju i potencijal u formi konzorcijuma niskogradnje, koji je sposoban da projektuje, finansira i izgraduje velike infrastrukturne objekte, da bude konkurentan, da koristi evropske i svjetske pretpristupne i investicione fondove i finansijske potencijale.

Potrebno je isto tako animirati, podržati i razmotriti proizvodnju gradevinskog i drugog matrerijala za saobracajnu infrastrukturu, od cimentare i ciglane, do Al i Fe galanterije. Potrebno je, normalno, imati normalnu vladu, a to znaci da je strucna i odgovorna, da nije korumpirana.

Za sve ovo potrebno što sam nabrojao, nema problema osim za ovo posljednje. Mi nemamo takvu vladu i zato se ovo prethodno dovodi u pitanje i pocinje da se gradi anticrnogorski umjesto opštecrnogoskog autoputa.Pitam se koji su razlozi da od ovako dvije oprecne mogucnosti, koje mjerene Kenzovim “množiteljem” iznose manje od 0,5 i više od 3, biramo goru, 0,5. Da li je to gradevinska operativa prvog ili petog ministra, raskusurivanje sa Hrvatskom ili nadgornjavanje sa Srbijom, ne znam. Znam da je suludo.

Završicu ovu moju, sva je prilika, uzaludnu pisaniju sa komentarom na komentar Javnog servisa gore pomenutog presa. Na udarnom dnevniku ide saopštenje Savjeta za puteve, zatim neki arhivski snimak iz Boljara i izjave nekoliko mještana o potrebi puta, pa zatim par mojih recenica. Po toj iskrivljenoj logici pitam se što tražim ja u Boljarima ako necu preko njih do Beograda i Brisela. Ne znam ljude, nece me zvati ni na veselje ni na žalost ako budemo i živi kroz 20-30 godina.

Autor je potpredsjednik Pokreta za promjene

__________________________________________________

Da li se autoput Bar-Boljari radi na državnicki nacin ? 02.06.2009

Predsjedniku Crne Gore,

Predsjedniku Skupštine Crne Gore,

Predsjedniku Vlade Crne Gore,

strucnoj i ukupnoj javnosti

Nebojša Medojević, predsjednik PzP

prof.dr Branko Radulović, potpresjednik PzP

Autoput Bar – Boljari je od primarne nacionalne važnosti, bilo da su u pitanju kratkorocni, srednjorocni ili dugocni efekti, sa direktnim ili indirektnim uticajem na ukupni održivi i ravnomjerani razvoj, demografsko stanje, kao i socio-ekonomski potencijal Crne Gore. Do danas, poslije dvadeset godina crnogorski svojstvene tranzicije, ova potrebna saobracajnica je imala, prije svega, politicku konataciju i virtuelnu stvarnost u predizbornim periodima.

Danas, imajuci u vidu krajnje zabrinjavajuce finansijsko stanje, ogranicene resurse i potencijale u kojim se nalazi i sa kojima raspolaže Crna Gora, kao i globalna kretanja, bilo da su u pitanju mogucnosti finansiranja infrastrukture i stanje u ovoj grani realne ekonomije, nacin izgradnje autoputa Bar-Boljari, može imati oprecan efekat.

Naime, on može biti krajnje pozitivan po ukupan razvoj Crne Gore i suprotno, u krajnjem slucaju može dovesti u pitanje i osnovno funkcionisanje države, prekid izgradnje i sudski epilog. Negativni efekti mogu biti posledica ishitrenosti, strucne i politicke jednostranosti ili zadovoljenja samo parcijalnih interesa pojednih gradevinskih preduzetnika u Crnoj Gori.

Imajuci u vidu znacaj i uticaj autoputa Bar- Boljari, kao i nacin njegove izgradnje na buducnost Crne Gore, on mora imati nacionalni i vanpoliticki karakter i biti posledica, prije svega, strucnog i opšte društvenog konsenzusa. U tom cilju, Pokret za promjene, poziva Presjednika Crne Gore, Presjednika Skupštine Crne Gore, Presjednika Vlade Crne Gore, strucnu i ukupnu javnost, da prije potpisivanja Ugovora o koncesiji sa konzorcijumom „Konstrukor“, razmotri i odredi se prema brojnim pitanjima, a posebno prema sledecim:

1. U kojoj banci i na kojem racunu se nalaze 100 miliona €, koje su namijenjene za izgradnju autoputa Bar-Boljari i zbog kojih je izvršena krajnje pogrešna prodaja vecinskog pakata akcija „Telekoma Crne Gore“

2. Da li je to koncesija i po kojoj logici je ona prihvatljiva od konzorcijuma „Konsukutor“ u iznosu od 2,77 milijardi € na period od 30 godina, od cega ucešce države Crne Gore treba da bude 1,74 milijarde €. Mora se imati u vidu da je, prema procjenama strucnjaka saopštenim tokom prethodne dvije godine, ukupna investicija iznosila 1,8-2 milijarde €, dok je projektovana dinamika izgradnje 5,5 – 9 godina. Tokom ove godine, kao posledica finansijske krize i smanjenja tražnje, cijene gradevinskih radova su znatno smanjene, što bi trebalo da ima uticaj na smanjenje cijene koštanja i na skracenje roka izgradnje autoputa.

3. Na osnovu kojih saobracajnih studija i snimanja frekfencije je utvrdena cijena koštanja, cost-benifit analiza, studija opravdanosti, stepen povracaja i koncesioni period u slucaju izgradnje pojedinih dionica Bar-Podgorica-Mateševo-Boljari-Beograd-Horgoš.

4. Koje su interne a koje eksterne stope rentabiliteta izgradnje autoputa i pojedinih njenih dionica.

5. Kako izrada idejnih i detaljnih projekata ima presudni uticaj na cijenu koštanja autoputa, iz kojih razloga je prednost pri daljoj izradi tehnicke dokumentacije data Hrvatskom institutu gradevinarstva u odnosu na domace strucnjake, posebno Gradevinski fakultet. Treba imati u vidu da je naš Gradevinski fakultet projektovao i najsloženije infrastrukturne objekte i da je izgradio Idejni projekat pojedine dionice sa visokom detaljnošcu i Studiju koridora autoputa.

6. Zašto nije razmatrana mogucnost formiranja i ucešca u izradi autoputa konzorcijuma crnogorske gradevinske niskogradnje, posebno u sadašnjem stanju recesije.

7. Zašto nije razmatrana mogucnost pokretanja, obnavljanja i razvoja proizvodnje gradevinskog materijala u kontekstu izgradnje ovog i drugih velikih infrastrukturnih objekata, kao i objekata u visokogradnji.

8. Na osnovu kojeg rejtinga i pod kojim uslovima ce baš «Zagrebacka banka» aranžirati finansijski model, posebno kada su finansijske institucije i fondovi u EU odredile ogromna sredstva za izgradnju infrastrukturnih objekata. Sigurno je da bi tu ulogu mogao da obavlja neki subjekat domaceg bankarskog sistema, cime bi se povecao kredibilitet, likvidnost i bilansi poslovanja uz obaveznu državnu garanciju i kontrolu.

9. Kakvo je poslovno i likvidno stanje «Konstruktora» i da li je do sada bio u ulozi koncesionara.

10. Na koji nacin i iz kojih sredstava ce se u ovim okolnostima rehabilitovati i rekonstruisati postojeca infrastruktura, posebno magistralni put M2, graditi brza saobracajnica Herceg Novi-Ulcinj i završiti put Risan-Žabljak-Pljevlja.

11. Zašto nije iskorišcena posjeta Predsjednika Vujanovica Beogradu da se napokon institucionalizuje saradnja sa Srbijom o zajednickoj ili koordinisanoj izgradnji autoputa Bar-Boljare-Beograd.

12. Zašto se ignoriše mišljenje MMF da ce ovakav nacin izgradnje autoputa imati negativne posledice po Crnu Goru.

13. Suštinsko je pitanje, kakav ce status imati autoput nakon njegovog završetka, kao peti krak koridora X, ili samo kao nacionalna saobracajnica.

Na osnovu ovih i brojnih drugih pitanja i ocekivanih negativnih odgovora i nejasnoca, potrebno je odložiti potpisivanje Ugovora sa konzorcijumom «Konstruktor» ili cak poništiti tender. Neophodno je stvoriti opšte strucni i društveni kosenzus, kako i za koje vrijeme možemo sigurno izgraditi samoodrživ autoput, integrisan u evropski prostor i mrežu koridora i cija ce izgradnja i korišcenje rezultirati mnogim multiplikacionim efektima. Taj konsenzus treba da iniciraju Presjednik Crne Gore i Presjednik Skupštine Crne Gore a Presjednik Vlade Crne Gore da ga, zbog svojih nadležnosti i inicira i realizuje.

U tom cilju, potrebno je formirati Crnogorski konzorcijum niskogradnje, koji bi bio sposoban da projektuje, finansira i izgraduje velike infrastrukturne objekate, kao što su autoputevi i hidrocentrale. Univerzitet Crne Gore, Graževinski fakultet i domaci strucnjaci trebaju da izrade tehnicku dokumentaciju visoke detaljnosti za cijelu trasu, na osnovu koje bi se sa velikom sigurnošcu precizirali posebnosti i cijena izgradnje autoputa. Domaci banarski strucnjaci treba da sacine finansijski model izgradnje a privrednici i gradevinska operativa ucešce u samoj izgradnji.

Takode je neophodno da se autoput realizuje zajedno ili uz punu koordinaciju sa Srbijom i institucijama EU, kao i sa Italijom i Madarskom. Zato prvi radni sastanak staro - novog Premijera, vec tokom ovog mjeseca, treba da bude sa Predsjednikom Vlade Srbije. Na tom sastanku treba usaglasiti pojedinosti oko izgradnje autoputa Bar-Boljari-Beograd, zatim modernizacije željeznickog pravaca Bar-Vrbnica- Beograd, kao i valorizacije Luke Bar.

Skupština Crne Gore treba da ima posebnu ulogu u izgradnji autoputa, bilo da je u pitanju saglasnost na Ugovor i ili kontrolu izgradnje. U tom cilju treba formirati Komisiju koja bi jednom godišnje informisala Skupštinu o pojedinostima izgradnje. Na indentican nacin, uz punu saradnju sa Vladom Hrvatske i Vladom Albanije, treba razmotriti i definisati igradnju Jadransko-jonskog autoputa ili brze saobracajnice.

_______________________________________________________

Još jedna zamagljena privatizacija 25.03.2009

Mr Mišo Baždar, clan Predsjedništva PZP

Potpuno je izvjesno da je potpisom na ugovor o otkupu državnog vecinskog paketa Instituta Dr Simo Miloševic u Igalu obavljena još jedna netransparentna i u suštini štetna crnogorska privatizacija. Od starta su uocljivi brojni propusti od zamagljene perspektive namjenjenog korišcenja Instituta, preko urbanisticki spornih investitorovih planova, pa do potpuno neprihvatljivih i manjkavih garancija novog vecinskog vlasnika.

Ocigledno je da švajcarska kompanija HASS u vlasništvu F.Ceptera, nema nikakve znacajne reference kada je u pitanju zdrastveni turizam. Njihove osnovne biznis ambicije su izgradnja i prodaja turistickih kapaciteta na atraktivnoj lokaciji. Tu se odmah pojavljuje i problem uklapanja idejnog projekta novih objekata u ranije usvojen DUP za taj prostor.

Možda nije veliki problem (osim za niže rangirane ucesnike na tenderu) prolongirani rok za završetak pregovora sa HASS-om, ali ugovoreni sistem garancija, svakako, jeste ozbiljan propust tenderske komisije . Kao prvo tenderskim pravilima je predvidena iskljucivo bankarska garancija, a ne blokada akcija. Ugovorene bankarske garancije su nedopustivo niske u odnosu na vrijednost ugovorenih ulaganja. Razumljivo je da je bankarska garancija puno snažniji instrument, a i predvidena dinamika deblokade akcija dodatno komplikuje buducu složenu situaciju izmedu HASS-a i države.

Drugim rijecima potpuno je rizicna sudbina Instituta u rukama švajcarske kompanije, koja ocigledno ima oportunisticki poslovni plan da jedan istinski crnogorski zdravstveno-turisticki brend marginalizuje u korist kratkorocnih komercijalnih interesa. Sa druge strane država kao i obicno zapostavlja dugorocne državne interese, a krši i vlastite propise kroz odustajanje od tenderom propisanih pravila.

- Moramo radikalno da promijenimo ekonomsku politiku i da počnemo da proizvodimo i stvaramo. U energetici su ogromni potencijali i cijena struje će samo da raste. U turizmu imamo ozbiljne potencijale, ali moramo dovesti strateške partnere, a ne kao do sada da nam strateški partneri budu anonimni ruski tajkuni i nepoznati vlasnici. Niko u Crnoj Gori ne zna ko je vlasnik hotela Splendid i raznih hotela po Crnoj Gori. Moramo dovesti ozbiljne strateške investitore, a oni traže ozbiljnu i vladavini prava i zakona posvećenu vladu, a ne reketaše i korupcionaške ministre koji traže proviziju i dio iz te priče. Oni traže vladu sastavljenu od stručnih i poštenih ljudi koji će uvesti ista pravila za sve. Zato nema Hiltona, Šeratona..., zato ovdje dobijamo samo pranje novca kroz izgradnju turističkih kapaciteta i zato ne možemo da budemo kvalitetna turistička destinacija niti možemo da valorizujemo ono što nam je Bog ostavio.

- Globalna finansijska kriza će biti „idealan“ izgovor Vlade koja će pokušati da na taj način da abolira loše i finansijske i kvantitativne rezultate koji čekaju crnogorski turizam. Insistiramo da se napravi analiza na osnovu koje bi vidjeli da li je za crnogorsku ekonomiju bolje da se podrže dva ili tri bankrotirana hotelijera koji nisu uložili ni 10 odsto svojih sredstava u izgradnju istih, ili da se pomogne 1000 manjih ugostitelja.

- Ponude za izgradnju autoputa su poslate na molbu vlade i nisu u skladu sa tenderskim pravilima. Neke kompanije koje imaju predstavništva u Crnoj Gori poslale su ponude koje služe samo za predizbornu kampanju. Tehnički dijelovi ponuda su otvoreni, dok finansijski nisu. Upravo taj finansijski dio je i najvažniji jer tu stoji koliko država treba da obezbijedi novca, koliko će koštati njegova izgradnja, koliko traje koncesija, kakve su bankarske garancije i koliko će ljudi plaćati da prođu tim putem.

- Dobili smo informaciju da su finansijskim dijelom ponude u vladi bili frapirani zbog čega ćute i javnost ne obavještavaju da je ovaj tender propao. Logićno je jer je ista ekipa učestvovala na tenderu u Srbiji gdje su uslovi i ambijent bili mnogo povoljniji, a gdje je tender takođe propao. Koncesionaru se u Srbiji nudilo da može odmah da počne sa naplatom putarine na postojećem auto-putu Beograd-Novi Sad, frekfencija saobraćaja od Beograda do Čačka je takva da put mora biti rentabilan, pri čemu su svi idejni projekti završeni.

- U Crnoj Gori nema nijednog idejnog projekta osim za prvu dionicu Smokovac-Mateševo. Nemamo riješeno pitanje spajanja sa Koridorom 10 kroz Srbiju, Nemamo jasan izvor finansiranja tako da je jasno da imamo mnogo gore uslove. Teško je očekivati da će pri ovim uslovima neko doći da finansira put koji košta mnogo više od dvije milijarde eura. Od tih milijardi koje su obećane za autoput neće biti ništa

- Kada prođu izbori Vlada će konstatovati da nijedna ponuda nije zadovoljila tražene uslove i nastaviće da pregovara sa nekim ponuđivačem kako bi u neposrednoj pogodbi postigla neki dogovor jer neki ministri imaju građevinsku operativu koja spremno čeka da počne da se gradi bar nešto od autoputa.

- PzP jeste za autoput, ali da se njemu pristupi ozbiljno i odgovorno. Da se prije svega napravi kost benefit analiza i studije rentabilnosti da se vidi da li i pod kojim uslovima možemo sebi da priuštimo luksuz zvani autoput. Međutim ovi virtuelni auto putevi i fatamorgane koje bankar u stečaju redovno prosipa pred izbore građani moraju doživjeti iz ugla struke. Sa ovim ekonomskim parametrima i frekfencijom saobraćaja, bez jasnijeg učešća države i zaduženja taj put je neisplativ i nijedan koncesionar neće to da radi. Dakle, država i ako prihvati neku ponudu to će biti uz izuzetno velika opterećenja za budžet i velika zaduženja koja treba da se plaćaju u narednom periodu.

- Ponude dostavljene na tender za izgradnju autoputa od Bara do Boljara, nisu u skladu sa tenderskim pravilima, a neke od njih nemaju ni najobičniju bankarsku garanciju. Finasijske ponude četiri kompanije su otvorene, ali je zbog njihove neusklađenosti sa tenderskim pravilima odlučeno da ne budu objavljene dok ne prođu izbori.

- Zato pozivamo ministra saobraćaja, pomorstva i telekomunikacija Andriju Lompara da ispuni obećanje i da odmah informiše javnost o sadržaju finansijskih ponuda, da bi njegov šef Milo Đukanović prestao da obmanjuje javnost i da obećava početak gradnje autoputa ove godine.

- Više puta smo upozoravali da je izgradnja autoputa, u uslovima aktuelne frekvencije saobraćaja, cijenama i neizvjesnosti veze sa koridorom deset, nedovoljno interesantna za bilo kog ozbiljnog investitora. Odavno smo raspolagali informacijom da će jedna od najozbiljnijih firmi koja je učestvovala i bila pretkvalifikovana, Bjuik, baš iz tih razloga odustati od ponude, što se i desilo.

- Nakon provjere kod jednog od ponuđača dobili smo informaciju da su iz Vlade zamolili ponuđače da dostave ponude prije izbora, a da će se nakon toga opet pregovarati o uslovima. To praktično obesmišljava sam tender i pretvara ga u neposredne pregovore.

- Svima mora biti jasno da se privreda Crne Gore mora bazirati na realnom sektoru. Nema održivog privrednog rasta bez proizvodnje. Crna Gora, bez obzira na sve što nam se desilo u posljednjih 20 godina ima ekonomske potencijale i Pokret za promjene bi ekonomsku politiku u narednim godinama bazirao na energetici, gdje smo minimalno iskoristili hidro potencijale. Zbog toga smo protiv prodaje Elektroprivrede. Ne treba prodavati poslednje porodično srebro da bi popunili rupu u budžetu i finansirali ovu preglomaznu administraciju i nesposobnu vlast. Zajedničkim ulaganjima mogu se izgraditi dvije elektrane na Pivi i drugi blok TE Pljevlja, a da država ostane većinski vlasnik EPCG.