Politički "odgovorna" vlast je donijela politički "odgovornu" odluku. Izbori na jesen, četrnaestog oktobra. Parlamentarni i lokalni a ne i predsjednički. Interesantno... Odgovorni Predsjednik "hoće" da odradi mandat do kraja. I skupštinski saziv su birali građani, ali "harikiri" odlukom "većina" skratila je mandat. Nakon "opsežnih" konsultacija, Predsjednik je poslušao "sebe". U fingiranim konsultacijama, ishod je bio unaprijed poznat.

Koliko je odgovoran uvaženi Predsjednik, pogotovo u svijetlu ekonomske krize, ukazuje i činjenica da "hoće" da odradi mandat do kraja, dakle do sredine maja. Takođe i redovnom skupštinskom sazivu mandat je isticao u mjesecu martu. Dva mjeseca razlike, koštaće građane nekoliko miliona eura. Pragmatično, zar ne?

Arsenije Lalatović, član GO PzP-a

 

Naravno i laiku je jasno, da ovakva odluka je plod kalkulacija. Trgovina... Činjenica je da je Predsjednik Skupštine izjavio da Predsjednik države nema pravo na "treću sreću". Inače manja koaliciona sestra često pokušava da procjenjuje i određuje kadrove, većem koalicionom bratu. A kako su uspjeli da dogovore pored svih nelogičnosti i da u skupštinsku trku uđu zajedno, onda i ne čudi, što je odluka o predsjedničkim izborima  odložena. Uostalom, njihova "ljubav" je odavno poznata. Ima se novaca... Bolje i nekoliko miliona iz džepova građana, nego... Čudo je mir u kući.

Ne smije se zaboraviti da je aktuelni Predsjednik  svo vrijeme i potpredsjednik partije koja ga je izabrala. Uostalom on je izbor njegove partije a da je drugačije vjerovatno i ne bi bio ni do sada na funkciji koju pokriva. Kao što je poznato u predhodnom periodu i nije zamrznuo članstvo u partiji. Iz svega navedenoga vidi se da predsjednik-podpredsjednik u suštini ponaša se po potrebi... U jednom momentu kao predsjednik, a u drugom kao potpredsjednik... Zanimljivo. Dakle vjerovatno za ovakve "originalne" odluke, preovladalo je ovo drugo.

Filter-ventili:

 

Koliko je višedecenijska, nesmjenjiva, despotsko autokratska vlast poistovjetila se sa državom najbolje pokazuju takozvani filter - ventili. Diljem naše države, u zgradama "komiteta", "filterdžije" i "ventildžije", kroje sudbine voljnih i nevoljnih, stvarajući pogonsko gorivo, za očuvanje autokratske partitokratije. U ovim filter - ventilima "evropejstvo" se mjeri "ljubavlju" prema partiji, "viza" članskom kartom kao i nepotizmom, dok sa druge strane građanski, kritički stav, prema crnogorskoj zbilji tretira se kao "neprijateljstvo", prema sopstvenoj državi. Ovim filter - ventildžijama građani predstavljaju samo broj. Nažalost, oni ih doživljavaju, kao "tehnička" pomagala, koja će im radi egzistencije, od par desetina ili stotina lizalica, omogućiti da "praznom" slamom čuvaju privilegije, koje su "pozajmili" od istih tih građana. Vjerovatno bi  veliki  Živko Nikolić imao neiscrpan izvor inspiracije...

Moć ventildžija ne proizilazi iz individualnih kvaliteta, koji su uistinu limitirani, već iz potrebe da kolektivno, tj.čoporativno, pod devizom "držite lopova", čuvaju ono o čemu će jednoga dana, morati da polažu račune. Gospoda na vlasti, suštinski nema problem ni sa opozicijom, ni sa zvaničnim Briselom. Zbog ovakvoga pristupa, problem mogu imati isključivo sa sobom.

Filter-ventildžija, slobodni "neimar", naravno samozvanac, vjerovatno je i  sam produkt nečijeg  filter - ventila. Za ovoga majstora ideologa, "ucjena" i "prinuda" su "demokratski" mehanizam, kojim se na "evropski" način osvaja vlast.

Ništa ne traje vječno... I ovaj apsurd je dokaz, koliko je vlast anahrona, odnarođena i u službi pojedinaca a ne građana. Dakle, trebaju promjene... Korjenite, naravno a to podrazumijeva smjenu vlasti, lustraciju, reizbor sudske vlasti i ...

Naravno, tužilaštvo i sudovi i ovdje "mudro" ćute. Znaju dobro, da ruku koja hrani, ne valja "srditi". Vjerovatno, diskutabilno je da li bi nosili "toge", da nije aktuelan aktuelni sistem. Znaju, bolje rečeno osjećaju "kolektivitet". Individualnost je za mnoge iluzija. Čudo su lizalice, zar ne?

 

I još ponešto:

 

Đavo je odnio šalu. Pravda je dostižna a spora. Da nema nepravde ne bi bilo pravde. Sudske odluke nije neophodno komentarisati. One govore same po sebi. Naravno, ukoliko budu izvršne, šalje se jasna poruka da će novinare "prebijati" jaka riječ.  Lekićevoj I Jovoviću, ostaje za "utjehu", činjenica da su se našli na "krivom" putu. Naravno "oni" su krivi što "izvjesnima", zemlja liči na "tabula razu". I kao nekada " u ime partije", zar ne?