Podgorica - DAN. Agencija za nacionalnu bezbjednost ima podatke da je predsjednik Odbora direktora KAP-a Aleksej Kuznjecov ruski obavještajac i šef Službe za bezbjednost Ruske Federacije (FSB) u Crnoj Gori, izjavio je za „Dan” predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Ove podatke sam dobio od mojih izvora iz ANB-a i policije, od kojih sam dobijao i najveći broj informacija o djelovanju ruskih obavještajnih struktura, koje u Crnoj Gori zastupa niko drugi nego šef diplomatije Milan Roćen. Na osnovu ovih provjerenih podataka, javno sam raskrinkao političke koruptivne veze vrha crnogorskog režima sa pojedincima iz vrha obavještajno- tajkunskih i kriminalnih struktura u Rusiji.

Nastanak „Bemaksa” i kupovina mašina vrijednih na desetine miliona eura, izgradnja preko 130.000 kvadrata stambeno-poslovnih objekata na Primorju i nesmetano pranje novca ruskih tajkuna i kriminalaca preko crnogorskih banaka ukazuje na postojanje jasne političke namjere vrha režima da razvija bebjednosno-obavještajne odnose sa Rusijom. Ove informacije dobio sam sa istog, već čuvenog mejla snezana.pahuljica, sa kojeg su stigli i listinzi prisluškivanih razgovora Šarića i Keljmendija. Isti mejl dobile su još najmanje dvije institucije u Crnoj Gori – naveo je Medojević. 

Ocijenio je da za svakog obavještajca od ranga, „kakav je bez dileme Kuznjecov”, problem nastaje kad mora da se obraća javnosti. 

 

To obično znači da je njegova stvarna uloga otkrivena i da će uskoro biti povučen u centralu. Nakon otkrića da naše obavještajne službe prisluškuju ambasade zapadnih zemalja i da preko vojno-diplomatskih misija režim šalje proruski doktrinirane vojne obavještajce Branka Krge u zemlje EU i sjedište NATO-a, premijer Lukšić je dobio tri zahtjeva od strane NATO-a. Treći zahtjev je da se onemogući aktivno djelovanje FSB u Crnoj Gori i da se prekine saradnja crnogorskog režima i djelova obavještajnih službi s njima. Od tog trenutka Lukšić pravi zaokret, tražeći hitan raskid ugovora i izbacivanje Rusa iz vlasništva, i pored toga što je lično potpisao katastrofalni ugovor o poravnanju sa vlasnicima KAP-a, kojim je država preuzela garancije za kredite koji sad dolaze na naplatu. Lukšić je, nema sumnje, sve do ovog upozorenja NATO-a bio naklonjen Rusima i slijedio je politiku Đukanovića i Roćena da država mora izaći u susret svakom ultimatumu vlasnika KAP- a- istakao je Medojević. 

 

Naglasio je da je insistiranje Kuznjecova da su uložili 200 miliona eura u KAP „najobičnija neistina i manipulacija”. 

Istini je mnogo bliža informacija da su vlasnici KAP-a uložili 300 miliona u svoje prijatelje u vrhu režima. Možda je dio tog novca preko ruske mafije izdvojen za finansiranje poslova Šarićevog narkokartela, pošto je poznato da kokainski biznis u svijetu kontroliše upravo ruska mafija u saradnji sa djelovima obavještajnih struktura. Vjerovatno je sad i Kuznjecovu jasno da su napravili veliku grešku što su vjerovali Đukanoviću i Roćenu, pa se osjećaju prevarenim i opljačkanim. Oni su „investirali” više stotina miliona eura u njih dvojicu, a oni nijesu završili posao za koji su dobili novac –tvrdi Medojević.

 

 Kako je dodao, ako Kuznjecov smatra da građani iz budžeta ili novim zaduživanjem treba da vade „naivne Ruse i domaće plaćenike”, mora računati da će opozicija i antirežimske snage pružiti otpor. 

Gospodine Kuznjecov, svoja potraživanja naplatite od onih koji su uzeli novac, a Crna Gora nije na prodaju– poručio je Medojević.

 

En plus grupa je prihodovala 1,533 milijarde eura otkako je u novembru 2005. godine privatizovali KAP za 48,5 miliona eura. To je u prosjeku po 219 miliona eura prihoda svake godine.

Iako su ušli u KAP u novembru, potpisali su ugovor u maju 2005. i od tada su po njihovoj direktivi sklapani ugovori sa Glenkorom i kompletan profit je išao En plus grupi.

Prve godine proizveli su 106 tona aluminijuma i prihodovali 201,54 miliona eura, 2006. proizveli su 15 tona više i prihodovali 311,34 miliona, a godinu kasnije su za 124 tone zaradili 327,342 miliona.

 

Godina krize uticala je i na KAP, pa je proizvodnja opala u četvrtom kvartalu i iznosila 107 tona, što se odrazilo i na prihod, koji je iznosio 275,837 miliona. Od 2006. do 2008. godine cijena aluminijuma na berzi bila je iznad 2.500 dolara, dok je 2009. pala na 1.669 dolara u prosjeku, pa je KAP te godine prihodovao 106,827 miliona eura za 64 tone aluminijuma. Godinu kasnije proizvodnja je povećana za 18 tona, a cijena na berzi je porasla na 2.173 dolara, pa samim tim i prihod KAP-a, koji je porastao na 178,186 miliona eura. Rast cijene na berzi aluminijuma, uz rast prihoda KAP-a, nastavio se i u 2011. godini, pa su za proizvedene 93 tone uzeli 223.260 miliona eura.

Dakle, za proizvedenih 697 tona aluminijuma En plus grupa je prihodovala 1,533 milijarde eura, što je 31 put više od cijene koju su platili da bi postali većinski vlasnici KAP-a. D.M.

Medojević je ocijenio da u poslovanju vlasnika KAP-a nema nikakvih iznenađenja. 

I ovdje je primijenjena ista toling šema, po kojoj se nabavke sirovina i repromaterijala vrše od svojih firmi po višim cijenama, a proizvodi se plasiraju takođe svojim firmama po nižim cijenama. Cjelokupni posao se obavlja po principu uvoza za izvoz, bez plaćanja PDV-a. KAP se praktično pretvorio u pogon za transformaciju energije u ingote. Vlasnici zarađuju na razlici u cijeni prilikom uvoza i izvoza, dok se knjigovodstveno u bilansima gomilaju dugovi i gubici. Vlasnici KAP-a nijesu ispoštovali investicioni plan, koji je bio sastavni dio ugovora, a koji se tiče modernizacije Elektrolize i Glinice, aktiviranja Prerade i saniranja ekoloških posledica – konstatovao je Medojević.