Pokret za promjene Politički pokret moderne, građanske orijentacije u Crnoj Gori.

U zemlji čuda sve je moguće. Pa i to da, iako smo de fakto pred bankrotom, za šta je potrebno pogledati relevantne ekonomske pokazatelje nivo zaduženja, BDP i ostale činioce, odjednom pitanje svih pitanja postanu NATO integracije. Zvuči sumanuto, ali na žalost tako je. Mi kao društvo izgleda nemamo nijedan drugi problem. Ukoliko živite na Marsu, a ne na planeti Zemlji, state of Montenegro, onda donekle mogu i da razumijem da pristupanje ili nepristupanje ovom vojnom savezu jeste pitanje svih pitanja.

Ovih da­na jav­na gla­si­la oba­vje­šta­va­la su o stra­te­škom pro­jek­tu za raz­voj ka­tu­na. Emi­nent­ni struč­nja­ci, bez re­zul­ta­ta u prak­si, ob­ja­šnja­va­li su pred­no­sti ovog pro­jek­ta, nje­gov zna­čaj i per­spek­ti­ve. Na­rav­no, sa­gle­da­li su sve ele­men­te pro­jek­ta mul­ti­di­sci­pli­nar­no, na­uč­no, po­uč­no, per­spek­tiv­no, eko­nom­ski, tu­ri­stič­ki, etič­ki, zo­o­lo­ški, bi­o­lo­ški, ljud­ski i sve to de­fi­ni­sa­li kao je­dan od mno­go­broj­nih re­sur­sa, ko­jeg su se, eto, sad sje­ti­li, po­što je sve uni­šte­no.
Sred­stva su obez­bi­je­đe­na za taj stra­te­ški pro­je­kat. Bi­će uklju­če­ni svi ko­ji su i do­sad bi­li uklju­če­ni i ko­ji su sve ovo ova­ko za­mi­sli­li i na­pra­vi­li, a na­rod se od ne­ke sil­ne mi­li­ne umi­rio pa je­dva di­še. Ne­ma vo­lje, ni da ra­di, ni da ži­vi. Ni­je ma­li broj onih ko­ji su se­bi pre­kra­ti­li ovu mi­li­nu i per­spek­tiv­nost, di­žu­ći ru­ku na se­be.

Kao građanka Crne Gore, kao žena,majka troje djece, penzionerka i deklarisana opozicionarka ne znam, dok ujutro ispijam prvu kaficu, koji portal da otvorim, koji program da izaberem na kablovskoj televiziji, da bih dobila realnu i istinitu infomaciju iz prve ruke.
Razočarana sam kao borac za istinu i pravdu načinom na koji crnogorski mediji prenose događaje iz naše države, kako prenose dešavanja iz našeg okruženja , prije svega kako nam „pokušavaju dočarati“ neizvjesnu budućnost.

Vlada je predložila izmjene Zakona o eksproprijaciji prema kojima bi se mogla oduzimati privatna imovina ukoliko se procijeni da je to državni interes i doprinosi smanjenju javnog duga.

Predlog Zakona o eksproprijaciji je bez pravnog presedana u cijeloj Evropi. Takvo zahvatanje u privatno vlasništvo nije čak postojalo ni u socijalističkoj Jugoslaviji poslije rata. Postojao je mehanizam konfiskacije kod državnih neprijatelja, a mehanizam eskproprijacije nije nikada bio takav. U staljinizmu taj model je bio primjenjivan.