Crveni karton...

Kao pijavica krupačke topole ovih, dana stigla je vijest da Crna Gora neće dobiti pozivnicu za pristupanje NATO-savezu. Crveni karton i šamar aktuelnoj vlasti nimalo nije zabridio gospođu ministarku. Kako dotična kaže "odluka savjeta ministara je priznanje za brojne i značajne rezultate koje je država postigla u procesu evroatlanskih integracija".

 A rezultati su vidljivi, toliko veliki i monomentalni, da ih gospoda dotična nije ni pod mikroskopom primijetila. Ovdje vjerovatno misli na "vladavinu prava", transparentan rad sudskih instanci, procesuiranje sitnih i krupnih kapitalaca i trpanje u spuški akvarijum. Smijurija, do suza... A i ne čudi, kada je aktuelna vlast u pitanju.


Nema pobjede bez hrabrosti

Crnom Gorom već godinama vlada tajna organizacija, koja ne izlazi na izbore i nema nikakav demokratski legitimitet. Ona godinama vodi nikad objavljeni rat protiv crnogorskog društva sa osnovnim ciljem da zadrži stalnu atmosferu podjela i nestabilnosti izmišljajući nepostojeće prijetnje državi. Ova opasna tajna organizacija, na čijem čelu je bord sastavljen od nekoliko vladara naših sudbina, samog vrha režima, korumpiranh djelova službi, struktura organizovanog kriminala. Organizacija ima svoju vojsku plaćenika, banke, kompanije, medije, NVO, policajce, tužioce, sudije, diplomate, lobiste.


Platforme...

Ne, naftna nije... Ali skoro da jeste... Ovih dana aktuelna je priča o "crnom zlatu" u crnorskom podmorju, kao i priča o pregovorima na crnogorskoj političkoj sceni. Šta povezuje ove dvije asocijacije? Odgovor je lak - platforma! Priznajem, nekoliko dana, priča o nafti, zvučala je "sjajno". Građani naše države, potencijalni "šeici", riješiće svoje egzistencijalne probleme a spoljnotrgovinski deficit prerašće u suficit, pa time i ostvariće se projekcija premijera po kojoj prosječni lični dohodak po glavi stanovnika prelazi dvadeset pet hiljada eura. Ili možda još toliko...


Makijavelizam ili...

Idu li politika i moral ruku pod ruku? Ako bi se tražio odgovor u redovima aktuelne vlasti, koja već dvadeset i kusur godina "kusura"  našu državu nije kompleksno zaključiti? DPS je tipičan primjer politike koja zanemaruje etičke norme, koja pod plaštom pragmatizma, lutajući od ideologije do ideologije, obmanjujući, ne birajući sredstva, čuva jedinu tekovinu svoga uzaludnog rada "golu vlast".