Pokret za promjene Politički pokret moderne, građanske orijentacije u Crnoj Gori.

Izostanak normalne demokratske tranzicije u Crnoj Gori i nastavak održavanja jednopartijskog sistema i nakon pada Berlinskog zida u Crnoj Gori je zamrznuo sva otvorena politička pitanja koja realno postoje i koja nijesu riješena na demokratski način. Pokušaji rješavanja Albanskog i Bošnjačkog pitanja u Crnoj Gori kroz pregovore sa jednopartijskim i nedemokratskim režimom su se, uglavnom, završavala prevarama i obmanama ili partijskom i ličnom trgovinom lidera aktulenih manjinskih stranaka sa režimom.

U laži su kratke noge. Predizborna priča o cetinjskoj čokoladi pokazala se još jednom obmanom DPS-a, kao i cetinjskog gradonačelnika. On se pred izbore hvalio kao da je reč o švajcarskoj čokoladi „milki“ najavljujući na sva zvona veliki projekat ukrajinsku fabriku čokolade.

Nedavno je priznao da od toga nema ništa, ali je najavio nove investicije i među njima nove Ukrajince. I vrapci na granama su znali da je predizborna priča na Cetinju samo „golub na grani“... Uostalom, sva obećanja režima tope se poput sapunice i naprosto od njih nema ništa. Skolski je primjer koliko neistina u celofan upakovanih služi kao „mamac“ za jednokratnu upotrebu, kao i način na koji građani „gutaju“ udicu izmišljotina.

Naš predsjednik se ne miješa u svoj posao. Ćutao je sve vrijeme da ga Milo izabere za novi mandat. U njega ne vjeruje ni SDP, a kamoli sirotinja. Njegove su ingerencije bile ogromne a ništa nije preduzeo po pitanju pravde za ugrožene radnike, a sada ovih dana brine o pravdi i pravu za privilegovane investitore.

Mi jesmo mala zemlja, ali to je i prednost, jer mi imamo resurse, vrijedne poljoprivrednike, male preduzetnike. Zašto smo na dnu i vlada sivilo i bijeda, zašto imamo ovakvu nezaposlenost, armije uniženih?

Kako je Crna Gora prva samoproglašena  ekološka država i ne čudi što zvanično još druge na svijetu nema. Ogromni ekološki problemi, koji su plod razvoja režima koji kao i "ekologija" egzistira, ovih dana dobijaju zvaničan pečat u gradu uglja, Pljevljima!

Kolika doza debiliteta i vrijeđanja zdravog razuma u stavu pljevaljske lokalne uprave, da je glavni razlog što su Pljevlja, nažalost grad za umiranje, naprosto je za Riplija. Po ovim "genijalcima" za katastrofalno ekološku sliku, gle čuda, krivi su šporeti i male kotlarnice. Zapravo, "krivi" su građani!