Dug je zli drug. Disanje na škrge izmučene crnogorske ekonomije svakim danom postaje sve teže. Neoliberalni koncept vlasti pokazao je svu "širinu". Postavlja se pitanje gdje smo zapravo danas? Spoljno trgovinski dug uveliko prelazi šesdeset procenata ne računajući pozajmicu od milijardu eura namijenjenu za krpljenje četrdesetak kilometara autoputa.
Bjelopoljska tužna saga se nastavlja... Odluka da se ljekari osumnjičeni za infekciju, brane sa slobode dočekana je u javnosti sa nelagodom i nezadovoljstvom.
I nakon izlaska iz pritvora, umjesto da suspenzija do okončanja postupke bude za osumnjičene, odlukom zdravstvenog resora isti su nastavili sa radom. Izigravanje sa zakonom i igranje sa bolnim emocijama, prouzrokovale su ogromno nezadovoljstvo, koje je porodice oboljele djece natjeralo da ispred bjelopoljske bolnice rašire šatore i stupe u štrajk.
Mučenje, mrcvarenje, malteritaranje crnogorske javnosti sa sudjenjem za strijeljanje policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića se nastavlja. Porodica Šćekić od avgusta 2005 godine, evo skoro 10 godina ne dobija ni pravdu ni istinu o Slavoljubovoj likvidaciji.
Svi osjećamo tešku mučninu suočavajući se sa činjenicom da pred našim očima nestaje država i umjesto nje niče monstruozna tvorevina korupcije, kriminala, nasilja , nepravde, i zločina koji ostaju nekažnjeni. Evo skoro 10 godina gledamo kako se tobože najbolje i najiskusnije sudije na svim instancama brukaju i redom pokazuju ili strah ili neznanje ili sklonost korupciji, a najvjerovatnije sve ovo skupa.
Opomena! I priroda šalje između redova poruku odnarođenoj vlasti. Pomjeranja tla, klizišta su učestala. Nekako sa pričom o autoputu dobili smo Markoviće koji su za pametne nauk. Zlo rađenje, gotovo suđenje!
Koincidencija je da u isto vrijeme grbljanski demagog „klizi“ od stvarnosti koja kao balon od sapunice rasprhuje se i otvara oči sumornoj realnosti. Ipak, više ne važi ona „moj je život Švicarska“. Milioni, milioni... Pošteno! Slučajnost, tek tako!
