Da se ne zaboravi

Pokret za Promjene

Bivši premijer je vrlo često koristio frazu : "Crna Gora, ko Monako".Ta njegova percepcija je kod građana u crnogorskim uslovima življenja izazivala čuđenje i navodila je na pomisao da bivši premijer nema direktnog kontakta sa surovom crnogorskom stvarnošću.

Zapravo naš doživljaj njegove formulacije je bio pogrešan, jer  i ta njegova percepcija je bila još jedna prevara. To je bila samo dobra kamuflaža kako bi se prikrili socijalni i ekonomski  problemi, a umjesto njih servirane su nam u zlatnoj oblandi zavijene priče o velikim ‘uspjesima’ poput Porto Montenegra koji građani sa podsmjehom nazivaju I porno Montenegro zbog svih dešavanja u toj superluksuznoj marini za par privilegovanih bogataša, koji ne žale pare kako bi organizovali skupe orgije o kojima bruji cio region.

Prikrivanje stvarnog socijalnog i ekonomskog stanja građana je ogledalo neuspješnosti upravljanja državom. A, kralj od Crne nam Gore, zvani Milo britva, pa, molim lijepo, kako da on bude neuspješan gospodar svojih sluga i poltrona.

I onda su se pojavili tamo neki Frontovci i razbili njegovu omiljenu frazu u paramparčad i rekli mu da je sve prevara i laž i da je dosta te predstave jer je narod gladan i bos i da nema šta više da ga žulja osim kamena u praznom želudcu. Frontovci su zajedno sa slobodnim građanima postavili šatore ispred Skupštine odlučni u svojoj namjeri i borbi. Okupljali su narod, i naroda je bilo sve više i više i diktator je bio u panici od te gomile nezadovoljnih njegovim neuspješnim vođenjem države, u kojoj mafija vlada, a ne narodna volja .

 U ranu zoru 17.oktobra njegove parapolicijske snage  iznenada I mučki upali su u šatorsko naselje i sve razrušili, razvalili, razvukli, pretukli poslanike i odbornike Demokratskog Fronta.

 Ali, bijes naroda zbog tog prljavog čina i demonstracije sile i moći, nije mogao zaustaviti. Narod se spontano okupljao i direktno suprostavio diktatorskoj moći koja se ogledala samo u sili koja je krenula na goloruki narod, suzavcima, šok bombama, mafijaškim hamerima.  Trovali su I prebijali ljude, ali opet bezuspješno.  Otpor i bunt koji su začeti 27.09 protestima, a kulminirali neviđenom policijskom brutalnošću I demonstracijom sile 24.X  nijesu ugušili.

 Frontovci, zajedno sa narodom otpočeli su proces promjena koji se ni primjenom sile I moći diktatorskog režima ne može zaustaviti. Ta iskra slobode još uvijek titra na dlanu Crne Gore.

P.S: Ovo je kratak osvrt namijenjen onima koji su za vrijeme masovnih demonstracija sjedeli u svojim foteljama I na prvi mig otrčali diktatoru da ponude spas u vidu Vlade izbornog povjerenja, koja nam je donijela nikad gore I nedemokratskije izbore. Zato vas I podsjećamo gdje je ko I kada bio.

Biljana Genić

Odbornica DF u Skupštini Glavnog  grada