Medojević: Zašto smetam braći Đukanović?

Nebojša Medojević

Od 1999. godine sam pod mjerama tajnog nadzora ANB. Protivustavno i protivzakonito. Bez odluke suda ili tužilaštva. ANB ima sektor za borbu protiv disidenata, kao i svaka služba u totalitarnim državama. Glavna meta djelovanja tog sektora sam ja, poručio je Nebojša Medojević, predsjednik PzP-a i poslanik DF-a.

Njegov stav prenosimo u cjelini

Đukanoviće je oduvijek zabrinjavala moja posvećenost demokratskoj tranziciji Crne Gore, moje znanje, rad, upornost, posvećenost, hrabrost, tvrdoglavost, međunarodni kontakti.

Posebno sam postao opasan kada je PzP, na opšte iznenađenje 2006. uzeo preko 13% glasova uz neviđenu krađu DPS-a. Režim je bio zapanjen ogromnom podrškom koju je narod davao PzP zbog toga što smo mi nudili program izlaska iz krize i radikalne ekonomske , političke i društvene reforme.

Đukanović odavno ima komplekse kada sam ja u pitanju. Ja sam bio za mir i protiv napada na Dubrovnik. Ja sam protestvovao protiv odlaska studenata u rat. Ja sam organizovao mirovne manifestacije i paljenje svijeca za žrtve Sarajeva, dok je Sarajevo bilo ubijano. Ja sam bio za nezavisnu i demokratsku Crnu Goru. Ja sam bio član Reformskih snaga Anta Markovića. Ja sam prvi prepoznao opasnost od tragedije koju nam priprema dvojac Milo Đukanović- Veselin Vukotić. Ja sam napustio vladajuci SDP 1999. godine ne slagajući se sa konceptom neoliberalnog globalnog fašizma i ne prihvatajući da siromaštvo, kriminal i korupcija budu posledice takve politike.

O demokratskoj tranziciji sam učio od najvećih reformista bivših komunističkih država Klausa, Balcerovića, Kolodka i to u vremenima kada su uspješne zemlje sprovodile reforme. Postao sam pridruženi član Naučnog društva ekonomista SRJ. Objavio sam knjige, radove. Napisao mnoštvo kolumni, dao na stotine intervjua.

Uvijek sam bio Crnogorac, nikad antisrbin, antibošnjak, antihrvat, antialbanac. Protestvovao sam protiv progona i terora režima, službi i tužilaštva protiv lidera SDA u akciji Lim. Protestvovao sam i protiv terora nad nedužnim Malisorima u akciji Orlov let. Protestvovao sam uvijek protiv bilo kakvog nasilja nad manjinama, nad slabima.

Uvijek sam bio za nezavisnu, demokratsku , slobodnu Crnu Goru. Nikad nijesam prihvatao da je nezaviznost preča od demokratije i da treba tolerisati kriminalizaciju Crne Gore od strane Đukanovica, jer se tako tobože stvara nezavisna država.

Danas je Crna Gora manje nezavisna nego kada je bila u sastavu SFRJ i SRJ. Danas je zavisna od međunarodnog faktora, ali i od samovolje jednog čovjeka kao i od mafije.

Nakon osmaostaljenja, bio sam protiv getoizacije , satanizacije i diskriminacije Srba u Crnoj Gori i radio sam predano i kontinuirano na pomirenju svih naroda u Crnoj Gori , a posebno na pomirenju Crnogoraca i Srba.

Napravili smo Demokratski Front i pokazali da je jedinstvo opozicije i snažni protesti jedini efikasni mehanizam za borbu protiv kriminalizovanog režima koji krade izbore.
Dovođenjem Miodraga Lekića, kao nestranačke ličnosti, na čelo Fronta pokazali smo da imamo odgovornost za postizanje viših nacionalnih ciljeva i da su nam partijski interesi manje važni. Pobjedili smo na predsjednickim izborima 2013. g, ali Miodrag Lekić nije bio spreman da brani svoju pobjedu i glasove ljudi koji su ga podržali.

Organizovali smo po prvi put u Crnoj Goti kontinuirane , mirne i demokratske proteste za fer izbore i nakon terora rezima od 24.10 doveli Đukanovića do pada. Nažalost, ostatak opozicije lojalan Ambasadi SAD je tada odbio da podrži izranjavani, otrovani, prebijeni DF i otišli su da spasavaju Đukanovićev režim.

Medijski koncern Vijesti, a zatim i DAN su postali dio velikog američkog plana da se poslije Đukanovića instalira marionetski režim koji će slijepo slušati i koji neće moći voditi politiku u interesu naroda i države.

Sve proameričke i proEU bogate NVO su postale dio tog plana i kao glavnu metu djelovanja su imali DF. Kako razbiti DF je bilo jedino pitanje. Prvo su osnovali Pozitivnu. Onda su vrbovali Lekića, onda su osnovali veliku koalciju Ključ. DF je stavljen u medijsku izolaciju tzv nezavisnih medija, a u medijski linč od režimskih medija.

Zašto su Đukanović, Veba Popović, Perović, Ivanović, Nikola Marković, CGO, CEMI, CRNVO, ANB, Vijesti, DAN,TV Pink, Pobjeda, Dnevne novine, portali Analitika, CDM, Ambasade na istom zadatku, eliminacije DF-a? Dosta slično kako su se slične strukture bile urotile protiv LSCG 2001 godine.

Zašto je Đukanović, uz prećutnu saglasnost Ambasade, krenuo u otvoreni linc DF-a, i pripremao plan za našu fizičku likvidaciju 16.10.2016?

Zašto DF smeta, kao najjača i najorganizovanija opoziciona struktura.

Svi ostali su spremni da ĐukanoviĆu daju imunitet od krivičnog gonjenja i da ne otvaraju pitanja odgovornosti za veleizdaju, pljačku zemlje, politička ubistva i sve ono što se dešavalo u Crnoj Gori od 1990 do danas.

Zato sam ja pod nezakonitim, protivustavnim mjerama tajnog nadzora od 1999 godine.

Zato me određeni profesionalni i patriotski krugovi u službama bezbjednosti snadbjevaju najpovjerljivijim informacijama, koje su nam i spasile živote 16.10.2016, kada je režim planirao da inscenira sukobe i da izranjava , a možda i da likvidira čelnike DF-a.

Moji međunarodni kontakti, ideoloska kompatibilnost sa evroatlantskim integracijama, dodatno je uticala, da se kod braće Đukanović kreira slika o meni kao državnom tj režimskom neprijatelju broj 1, protiv koga se koriste sva moguća sredstva.

Godinama imam svog Luku Labana koji koordinira mjere tajnog nadzora. Jedan je otišao u penziju, a nasledio ga je izvjesni B.B.

Kao clan Odbora za bezbjednost, uhvatio sam se u koštac sa najopasnijim problemom Crne Gore- vezama transnacionalnih narkokartela sa režimom i ulogom ANB u pružanju logističke podrške švercu cigareta, droge i oružja. Godinama uporno i efikasno otkrivam informacije o ovim vezama i o poslovima teškim više MILIJARDI evra. Moj život je ugrožen. Ja sam targetiran od najopasnijih kriminalaca i njihovih pomagača u ANB i policiji, kao najopasniji neprijatelj.

Nakon svih tih godina kopanja po mojim poslovima, finasijama, imovini nijesu mogli da pronađu NIŠTA.

Zato se staljinistički tužilac Katnić odlučio da izmisli optužnicu protiv nevinih ljudi i da pokuša da ih poveže sa mnom, kako bi podigao optužnicu i protiv mene. Od gromoglasne propagande da DF finasiraju Rusi sa milionima evra, Katnić je čitavu priču sveo na 30.000 usd i 18.000 evra koje je jedan obični mali preduzetnik privatno pozajmio Dejanu Vujisiću, direktoru PzP-a, za nastavak gradnje kuće. Katnić u svojoj monstruoznoj istrazi tvrdi da je građevinski radnik koji 30 godina radi najteže fizičke poslove i koji je novac stekao prodajom svoje kuće u Kotoru (koju je sam svojim rukama izgradio sa svojom suprugom) novac stečen KRIMINALOM. Kakav monstrum može uhapsiti jednog običnog malog poštenog vrijednog radnika koji se čitav život mučio da prehrani svoji porodicu i koji je značajan kapital stekao prodajom kuće na primorju u vrijeme investiciong buma. Za to ima sve Ugovore, ovjerene kod notara, potvrde iz banke o uplati, isplatama. Čovjek živi u Tesliću i nema nikakve veze sa PzP-om. Novac koji je policija zaplijenila bio je privatni novac Dejana Vujisića koji mu je Nikolić pozajmio. To se desilo POSLIJE izbora i samo monstrum kao Katnić je mogao da označi ovog poštenog čovjeka kao šefa kriminalne organizacije za pranje novca i povezati sa finasiranjem kampanje.

Cilj je podići optužnicu i protiv mene, bez dokaza i bez smisla, kako bi se Demokratski Front kriminalizovao i kako bi se otvorio put za pravljenje javnog sramnog dila sa Đukanovi-em i Ambasadom.

DF nikada neće biti dio vlasti, ako je uslov za to bespogovorna poslušnost prema stranim državama i davanje imuniteta Đukanoviću od krivičnog gonjenja i povraćaja opljačkanog novca.

 

Ne želimo da budemo marionete ni Moskve ni Vašingtona. Dobre odnose treba imati i sa SAD-om i sa Rusijom i sa EU i sa Kinom. Ali vlast u Cg treba da vodi brigu o interesu zemlje i da odgovara samo svojim građanima .

Ako nova vlast ne sprovede lustraciju i druge mjere neophodne za diskontinuitet od totalitarnog poretka, Crna Gora nikad neće biti demokratska, pravna država, sa ekonomijom koja funkcioniše normalno.

To je najjasnija lekcija koju sam naučio u 27 godina intenzivnog bavljenja demokratskom tranzicijom. Prvo kao stručnjak, a onda i kao političar.

Bez tih reformi, gradićemo kuću u smrdljivoj močvari koja nikad neće biti stabilna i u kojoj nikad neće biti sloge i sreće.

Kao i 1988. kad sam sa kolegama vodio štrajk studenata protiv vlasti, tako i danas, vjerujem u iste snove o slobodnoj, demokratskoj, pravednoj, uspješnoj i bogatoj državi Crnoj Gori.

Nema predaje! Nema prodaje! Sloboda ili nista. Samo složno! Samo jako!

Nebojša Medojević
Predsjednik PzP
Član Predsjedništva DF-a