Radulović: Bez protesta, bojkot gubi smisao

Branko Radulović

 

 

 

Bojkot je neophodan, ali ne i dovoljan modus zajedničkog djelovanja opozicije. On polako gubi smisao, kazao je u intervjuu za „Dan“ potpredsjednik Pokreta za promjene i član Predsjedništva Demokratskog fronta Branko Radulović.

Ističe da se do prvih sveopštih slobodnih izbora u 2018. godini može doći samo nenasilnim, kontinuiranim, opštenarodnim protestima.

Kako ocjenjujete trenutnu situaciju u Crnoj Gori?

– Vladavina ovog režima je pogubna. Crna Gora je dubokoj krizi, gotovo u svakom segmentu, bilo duhovnom ili materijalnom. Zatočena, polarizovana i raspolućena, ostrašćena oko manje bitnog, a anemična oko suštinskog. Samo je pitanje kakav će epilog biti, da li će Crna Gora postati samo teritorija, ili će se okrenuti istinskim vrijednostima. Personalno, da li će se ustoličiti potomstvo naših vlastodržaca i otimača i da li će oni postati gospodari našem potomstvu, ili će Crna Gora biti dom svih nas.

Sa pojedinih međunarodnih adresa stižu drugačije ocjene, na koje se DPS konstantno poziva. Vaš komentar.

– Danas u svijetu vlada samo interes. Nema jedinstvenih principa. Jedno je unutrašnja politika, a sasvim drugo spoljna. Akteri se interesno dogovaraju, mnogi se mogu kupiti, samo je pitanje cijene. Niz je primjera, kao potvrda ovoga, bilo da su u pitanju tragična dešavanja na balkanskom prostoru ili globalna zbivanja. Mnogi jedno govore u „četiri oka a drugo javno. Sve se zna oko Mila Đukanovića, i za njegovo kriminalno djelovanje, i za neslobodne izbore. Podsmijavaju se komediji zvanoj „državni udar“, ali ih je, nažalost, zadužio kroz koruptivne privatizacije, izdaju Miloševića, sramno priznanje Kosova, podržavanje NATO bombardovanja… Sada im je još od koristi za učlanjenje u NATO. Ali, vidjećemo da li će Donald Tramp u partnerstvu sa Vladimirom Putinom postaviti svjetski poredak na drugačije osnove.

Kada govorite o sinhronizovanom djelovanju opozicije, da li je dovoljan samo bojkot parlamenta, ili su neophodni i drugi oblici vaninstitucionalnog pritiska na vlast?

–  Bojkot je neophodan, ali ne i dovoljan modus zajedničkog djelovanja opozicije. On polako gubi smisao. Ako želimo efikasan i po opoziciju prihvatljiv epilog ove krize, demokratski pritisak jedinstvene opozicije mora da bude sadržajniji, dinamičniji i principijelniji. Anemičnost i stend baj pozicija ne vodi sveopštim fer i slobodnim izborima. Socijalni i ekonomski sunovrat se nastavlja, resursi se uništavaju i rasprodaju, brutalno se uvodi diktatura, sve je više političkih zatvorenika, a kriminalni klanovi haraju i uspostavljavaju svoju pravdu. Do prvih sveopštih slobodnih izbora u 2018. može se doći samo nenasilnim, kontinuiranim, opštenarodnim protestima. Narod to iščekuje. Svuda se pokazalo da je to najefikasniji metod. Poslednja dešavanja u Rumuniji to potvrđuju.

Misija DF-a i programi i aktivnosti koje nudimo samo su potvrda istorijskog značaja ovog najvažnijeg političkog subjekta. Proizveli smo toliko događaja, dovoljno za jedan vijek, žrtvovali se, prošli golgotu, i još je prolazimo. Zato smo u kontinuitetu meta napada režima. Da je ostatak opozicije imao više sluha, da ne kažem solidarnosti, i da je, umjesto pregovaranja sa Đukanovićem, izabrao saradnju sa DF-om, režim bi već bio prošlost, a Crna Gora bi krenula demokratskim putem.

Kako, kada već govorite o progonu DF-a, komentarišete najnovija dešavanja vezana za slučaj „državni udar?

– Jasno je da je ta farsa sa produženim trajanjem osmišljena isključivo sa jednim ciljem, a to je da se utiče na rezultat izbora i onemogući okupljanje građana. To što rade Milivoje Katnić i njegovi nalogodavci, osuđujući i pritvarajući naše članove, crna je mrlja na obrazu Crne Gore. Mi iz vrha DF-a smo svemu naredni, pa što ne udari na nas, nego udara na našu mladost?

Predstojeći lokalni izbori u Nikšiću značajan su test zajedničkog djelovanja opozicije. Kakav ishod očekujete?

– Izbori u Nikšići su strateški važni. Oslobođeni Nikšić je preduslov brzog oslobađanja Crne Gore. Zato je DF izborima u Nikšiću pristupio krajnje odgovorno. Sve smo učinili da okupimo opoziciju oko zajedničkog djelovanja u Nikšiću. Neki su imali drugačiji stav. Tvrdnja da se samo nenapadanjem postiže uspjeh, bez obzira u koliko kolona se ide, u najmanju ruku je neznavena. Stvari su mnogo kompleksnije i treba imati u vidu specifičnosti te sredine, da se izbori organizuju samo u tom gradu, zatim izlaznost, motivaciju apstinenata, kontrolu izbornog procesa i samu izbornu matematiku.

Već je jasno da je Đukanović podigao svu svoju mašineriju da bi na svaki način odbranio Nikšić. Ministri u poznatom maniru obećavaju „brda i doline“, a on sije mržnju i gnusne laži o navodnoj ugroženosti države. Uskoro će stići i njegovi prijatelji iz kriminalnog miljea sa koferima prljavog novca. Na meti će biti apstinenti i socijalno najugroženiji. Vjerujem da će DF i na ovim izborima pokazati nadmoć i biti, nadam se, stožer buduće vlasti. Potrebno je mnogo rada kako bi se neutralizovale sve mahinacije i zloupotrebe režima, bilo da su u pitanju pritisci, kupovina glasova, neregularan birački spisak ili dešavanja koja se mogu očekivagi na sam izborni dan. Da smo svi zajedno, bilo bi nam lakše.

Demokrate da poštuju iskusne opozicione kolege

Početak kampanje za nikšićke izbore donio je, između ostalog, i oštru polemiku između DF-a i Demokrata. Koliko je to dobro za dalju saradnju opozicije?

-Kao već potvrđeni univerzitetski profesor koji je iznjedrio generacije uspješnih akademaca, i kao neko ko i danas uči i usavršava se, a na kraju i kao roditelj, u najmanju ruku sam zatečen tvrdim stavom mlađanih kolega o njihovoj navodnoj punoj simbiozi mladosti i vrhunske kompetencije.

Takav arogantan stav o sebi je veoma opasan, posebno ukoliko ga zloupotrebljavate izjednačavajući ga sa javnim interesom i proklamujući ga kao jedino spasenje Crne Gore. Ovakvoj Crnoj Gori treba mnogo više mudrosti, potvrđenog znanja, činjenja i energije. To ne može samo mladost.

Moram priznati da me je razočarala ishitrenost Demokrata i neprimjerena doza nepoštovanja prema nekadašnjim kolegama. To je kontraproduktivno i time se ne stiču politički poeni.