Medojević: Zločini UDBE se moraju rasvjetliti. Počinioce kazniti, a žrtve političkih ubistava i terora rehabilitovati i njihove porodice obeštetiti!

Nebojša Medojević

Politički i javni skandal, zbog usvajanja zakona u hrvatskom Saboru, kojim se onemogućava izručenje bivšeg agenta UDBE Josipa Perkovića Njemačkoj, zasjenio je istorijsku proslavu ulaska Hrvatske u EU. Njemačka savezna policija raspisala je potjernicu za Josipom Perkovićem koji je osumnjičen da je kao agent jugoslovenske tajne službe UDBE sudjelovao u ubistvu hrvatskog emigranta i nekadašnjeg direktora INA-Marketinga Stjepana Đurekovića. Ubistvo je počinjeno u vrijeme komunizma 1983. godine, u Bavarskoj. Javno se govorilo da je naređenje za ovo ubistvo dao Stane Dolanc, a da je egzekucija bila povjerena crnogorskoj UDBI i njenim plaćenim likvidatorima.

Hrvatski Sabor je usvojio izmjene i dopune Zakona o saradnji u krivičnim stvarima sa članicama EU, po kojem se hrvatski građani mogu izručiti, ali samo za zločine počinjene od 2002. godine, zbog ograničenja koje nameće Ustav Hrvatske. Njemačka kancelarka Angela Merkel je otkazala dolazak na proslavu ulaska Hrvatske u EU. Premijer Milanović je ovakvu odluku Vlade i SDP obrazlagao strahom od “univerzalne jurisdikcije” po kojoj bi se mnogi učesnici domovinskog rata mogli naći na potjernicama drugih zemalja i koje bi Hrvatska morala isporučiti. Pokrenuta je javna polemika o potrebi izmjene Ustava na način da krivična djela političkih ubistava ne zastarjevaju.
 
Zašto je ova rasprava u Hrvatskoj, samo nekoliko dana pred ulazak u EU od izuzetne važnosti za Crnu Goru? 
 
Ne samo zbog osnovanih sumnji da je crnogorski ogranak UDBE učestvovao u likvidaciji Đurakovića. Crna Gora će morati, kad tad, da se suoči sa zločinima koji su u njenoj totalitarnoj prošlosti, činjeni prema političkim i ideološkim neistomišljenicima. Likvidacije, bez sudskog postupka i presude, na bazi ličnih procjena i presuda, često motivisana i ličnim razlozima, a javno obrazlagane kao odbrana revolucije, komunizma, diktature proleterijata, jednopartijskog sistema, očuvanja SRJ, zaštite interesa svih naroda u SFRJ, odbrane vlasti DPS, nezavisne Crne Gore, moraju biti javno biti javno osuđene kao čin divljaštva, državnog terorizma, pravno procesuirane, nalogodavci, organizatori i izvršioci kažnjeni, a žrtve rehabilitovane i moralno i materijalno obeštećene.
 
Zbog toga, što duboko vjerujem, da bez ovakve javne, pravne, moralne i materijalne osude zločinaca i rehabilitacije žrtava i njihovih porodica, ni Hrvatska, a posebno ne Crna Gora ne mogu postaviti čvrste temelje svoje evropske budućnosti.
  
Prava na život, slobodu, mišljenje, imovinu, pravično suđenje su prirodna prava svakog čovjeka i ako nijesu zaštićena Ustavnim garancijama, neće postati dio sistema vrijednosti i opšteg dobra nacije. Naprotiv, praksa nekažnjavanja zločina koji se počine protiv političkih neistomišljenika, a sve u ime patriotizma, države i viših interesa ponovo će se desiti. Bilo kao nastavak terora iste ideologije, bilo kao osveta žrtava.
 
Zato cijenim da se i ovim izmjenama Ustava Crne Gore, kao krivična djela koja nezastarjevaju, kroz amandmane na član 33. Ustava, trebaju pored organizovanog kriminala i korupcije, dodati i politička ubistva.
Prva postđukanovićevska Vlada će imati najteži zadatak da povrati povjerenje građana u državu i njene institucije. To je nemoguće bez ispravljanja nekih teških nepravdi, koje su učinjene prema političkim neistomišljenicima vlasti od 1945. godine do dan danas. 
 
Donijeti političku odluku da ubijete nekoga, samo zato što vam se ne dopadaju njegovi lični i politički stavovi, što se bori za drugu ideju, zloupotrebiti službe bezbjednosti, tužilaštva i sudove i staviti ih u funkciju logistike i zataškavanja takvih zločina, je zločin ravan zločinu protiv humanosti i ratnim zločinima.
 
Ovo smo dužni uraditi, makar zbog strijeljanja Duška Jovanovića od strane ovog režima, što je školski primjer političke likvidacije. Taj koji je to naredio, organizovao i izvršio, ali i svi oni koji su ovaj zločin zataškavali, ne smiju mirno da spavaju, računajući na protok vremena i zastaru. Bez tog kamena temeljca, Crna Gora neće biti slobodna i stabilna evropska kuća.
 
Nebojša Medojević
Predsjednik PzP