Radulović: Bit ili nebit za Crnu Goru

Prof dr Branko Radulović

Obznanom da su dvije osobe zaražene novim korona virusom, Crna Gora se i formalno našla pred najvećim istorijskim iskušenjem. Pred nama je spirala patnji, oskudnosti, žrtava i gubitka osnovne supstance. To je naša zbilja jer toliko je jak naš neprijatelj a ogromni su i brojni naši limiti. Dani pred nama biće puni izazova. Stanje će biti kompleksno. Biće puno otvorenih rana, kako se sa njima nositi, zavisiće od svih nas pojedinačno.

Prije svega, moramo znati ko je naš neprijatelj. Šta je KOVID-19. Vodeći svjetski epidemiolozi imaju brojne nepoznanice. No, zajedničko mišljenje je da ovaj tip korona virusa nov i nepoznat u složenom ekosistemu. Ima vrlo visok stepen infektivnosti. Epidemija se izuzetno brzo širi unutar ljudske populacije. Inkubacioni period traje od jedne do četiri nedelje. Virus se prenosi i prije pojave prvih simptoma kod zaraženih. I poslije izlječenja mogućnost prenosa virusa traje više nedelja. Prije razvijanja vakcine teško se može u potpunosti zaustaviti pandemija. Procedure oko usvanja vakcine traju više od godinu dana. Činjenica je i da virus i nakon pronalaska vakcine može mutirati u neki novi imuni oblik. Lijeka za oboljele još nema a za njegovo otkriće potrebno je vrijeme. Zavisno od konteksta, različite su projekcije kolika će smrtnost biti na kraju pandemije. Ozbiljne analize projektuju čak i par stotina miliona umrlih od 7,5 milijardi ukupne ljudske populacije. Činjenica je da više od 99% vrsta nije uspjelo da preživi na Zemlji. I to nije krajnji procenat. Ljudska populacija se u poslednjih 130 godina brzo množila i širila. Samo u tom periodu narasli smo sa oko jedne na 7,5 milijardi. Sami smo uzročnici narušenog ekosistema. Evolucija nije završena.

U ratu protiv ovog nevidljivog a galopirajućeg neprijatelja, faktički Crna Gora je ostala sama. Svako se okrenuo sebi. Svakoj državi nedostaju resursi bez obzira na njenu veličinu. Svi pokušavaju da svoje resurse racionalno troše i da proizvedu nove, kako bi preduprijedili ili zaustavili eksponenencijalni rast broja zaraženih. Nema solidarnosti. Svi su egoisti, manje ili više, bilo oni iz regiona ili Evroske unije, pa i šire. Neki su možda takvi i našom zaslugom i lutanjima, a oni veliki istorijski potvrđenom nedoslednošću. Za muku koja nas može zadesiti, zakašnjela, simbolična i nedovoljna će biti pomoć koju očekujemo.

Moramo znati da ukoliko nas zadesi zlo, ukoliko zaraza dobije eksponencijalni tok, naš zdrastveni sistem neće moći odgovoriti. Nema dovoljno ni kapaciteta ni ljekova. Nijesu mogli bez velikih žrtava ni mnogo veći sistemi od našeg. Moramo učiniti sve da ta sinusoida ne dobije visok pik u dugom periodu. Uzdamo se u naše, već potvrđene ljekare i medicinsko osoblje, koje je država podcijenila. Nadamo se da će nam stići već ranije naručeni i plaćeni ljekovi i oprema. Građani treba odgovrno da se ponašaju. Ne smije biti pojedinaca koji se prave „mnogo pametni“. Svaki neodgovorni, inficirani građanin je „tempirana bomba“. Oni pojedinci koji halapljivo kupuju „tone“ ulja i brašna, nemaju ni časti ni obraza. Ne smijemo biti sebični. Moramo misliti i na druge. Jasno je da svi moramo u kućni karantin, da budemo socijalno odgovorni, da pomognemo a ne odmažemo sistemu, kako bi zaustavili progresiju zaraze. Sigurno je da su ovo dvoje oboljelih i mnogi za koje ne znamo učinili svoje.

Svjesni smo kakva je naša ekonomija, kao posledica prljave neoliberalne prakse, retrogradnih ideologija, kriminogenih radnji, devastiranih i uništenih resursa, zatočenih subjekata i sektora, promašenih investicija. Znamo dobro ko nam je poslovna i ostala elita i kako je nastala. Znamo ko je, i ponaosob, učestvovao i u kojoj nezakonitoj i kriminogenoj radnji. U njihovim „džepovima“ je destak crnogorskih budžeta. Znamo i šta proizvodimo, kakav nam je realni sektor, koliko zadovoljavamo potrebe domaćom robom, kako živimo, kolika su nam primanja a koliki krediti, koliko imamo ušteđenog a koliki su nam dugovi i lični i zajednički. Ubrzo će „spržena zemlja“ pokazati svoje pravo lice. Slijedi nam recesija. Da li će doći do bankrotstva zavisi od našeg odgovora, od naše platforme, odnosa povjerioca, te kolika će biti pomoć Evropske unije i međunarodnih finansijskih institucija i doznaka naših gasterbajtera. Drugi se već razmeću milijardama, hermetički zatvaraju granice, ni riječ o siromašnima i prognanima u svijetu, ili se to čini kurtoazno i kroz usta nekog trećerazrednog aparatčika. Minimum odgovornosti bi bio da se sjete da do tog svog ogromnog bogastva nijesu došli samo znanjem, već prije svega silom i otimačinom.

U Crnoj Gori stanuje izbavljenje i odgovor na ove globalne i naše crnogorske izazove. Nigdje drugo, i nikad više nego danas. Ako se saberemo svi, odgovor će biti jači i lakše ćemo sve prebroditi. Ukoliko sabornost izostane, Crna Gora će dovesti u pitanje osnovnu supstancu koja čini njenu državnost u punom smislu. Dani pred nama su biti ili ne biti za Crnu Goru.

Čovjek koji treba da inicira sabornost i crnogorski odgovor na ovaj istorijski izazov je Milo Đukanović. On treba da pozove sve opozicione lidere na dogovor, nudeći im platformu „Za spas Crne Gore“. On je taj koji drži ključeve limitirane, podijeljenje i zatočene Crne Gore.

Platfoma treba da sadži paket mjera za spas zdravlja svih građana, paket za socijalnu i ekonomsku održivost građana i privrede, moratorijum na sve što nas dijeli, stavljanje van snage spornog zakoma o slobodi vjeroispovijesti, zaustavljanje progona političkih protivnika i neistomišljenika, odlaganja izbora na period od godinu dana po završetku pandemije i ovog vanrednog stanja i formiranje Tehničke vlade koja će u tom periodu organizovati i sprovesti slobodne izbore, učiniti institucije nezavisnim i otpočeti istinske reforme i EU integracije.

Ukoliko Đukanović to ne učini, već nastavi svojim putem bez povratka, ukoliko mu bude i dalje preče lično od javnog, za sve patnje Crne Gore on će biti u najvećoj mjeri krivac. Čekaće ga sudbina svih diktatora.

Prof. dr Branko Radulović, 18.03.2020.
član Predsjedništva i poslanik DF