Bošnjak: Glavni grad, "Čelebić" i Ulićević oštetili budžet za više miliona eura

Branka Bošnjak

Malverzacije koje ćemo danas objelodaniti a vezane za ovaj trenutno najznačajni projekat jugozapadne obilaznice konkretno II faze –  izgradnje mosta na Morači, samo pokazuju da ova vlast, nijedan veliki kapitalni projekat ne može realizovati bez ugradnji i korupcionaških dilova.

U realizaciji ovog projekta učestvuju itekako iskusni pojedinci i firme, stari zanalci u građevinskom biznisu koji dobro poznaju zakonske propise iz ove oblasti, tako da niz propusta i kršenja procedura u realizaciji izrade projektne dokumentacije, tenderske dokumentacije i izbora izvođača radova, suprotno Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata, nije slučajna već vrlo namjerna i ukazuje na još jedan korupcionaški posao u kome će budžet glavnog grada biti oštećen za višemilionske iznose.

Idejno rješenje za izgradnju mosta uradilo je preduzeće Čelebić d.o.o. iz Podgorice a autor idejnog rješenja, ko bi drugi bio no profesor Mladen Ulićević, omiljeni režimski projektant. I naravno opet onaj poznati korupcionaški štos,  navodno su idejni projekat DONIRALI Glavnom gradu.

Zakon ne poznaje doniranje, već se tačno zna procedura kako se dolazi do usvajanja idejnog rješenja za ovako složene građevinske objekte.

I šta bi nam ponudio režimski projektant Mladen Ulićević, do malo izmijenjenu kopiju njegovog preskupog Milenijuma, tako da je idejnim rješenjem projektovan most ukupne dužine 150m sa pilonom u sredini korita I kosim kablovima.

Iako režimski projektant profesor Ulićević itekako dobro poznaje propise, uostalom na čelu je revizone komisije za auto put, on idejno rješenje nije uradio u skladu sa članom 179 Zakona o planiranju prostora I izgradnji objekata  i čalanom 19. Pravilnika o načinu izrade I sadržini tehničke dokumentacije za složene inženjerske objekte.

Ova dva akta propisuju da je cilj idejnog rješenja  izbor OPTIMALNOG rješenja mosta kroz izradu VARIJANTNIH rješenja, a traži se I izrada studije opravdanosti za svako varijantno rješenje. Međutim režimski projektant professor Ulićević I firma Čelebić nijesu ponudili nikakva varijantna rješenja niti studje opravdanosti.

Zakon eksplicitno propisuje i obavezu revizije idejnog rješenja, ali Glavni grad, valjda nije htio poklonu da “gleda u zube” pa nije rađena revizija prije usvajanja iako je to bila zakonska obaveza.

Tek nakon insistiranja revidenta glavnog projekata, Instituta za građevinarstvo, Glavni grad je post festum našao firmu koja je uprkos očiglednom kršenju zakonskih propisa pristala da potpiše pozitivan izvještaj o navodnoj reviziji idejnog rješenja, iako je ono već bilo usvojeno, čime su pokušali da obmanu i formalno prikriju napravljene propuste.

I tako je protivzakonito usvojeno jedino u opticaju, a najskuplje, od svih mogućih  konstruktivnih rješenja za ovaj most, koje je navodno donirano, a u stvari vrlo skupo plaćeno.

U konsultacijama sa vodećim stručnjacima u ovoj oblasti, pojedinim univerzitetskim profesorima iz regiona ukazano nam je na sledeće suštinske, ne proceduralne, već sadržajne propuste:

Usvojena konstruktivna koncepcija mosta nije u skladu sa osnovnim pravilima struke koja se primjenjuju pri projektovanju mostova, tačnije ovakav most nije primjeren uslovima terena gdje se gradi.

Mostovske konstrukcije sa kosim kablovima primjerene su znatno većim rasponima nego što je ovdje slučaj I dubokim preprekama gdje nije moguća klasična gradnja na skeli.

U ovom konkretnom slučaju u pitanju je relativno plitka prepreka  najveće dubine 12m, sa nivom vode  pri kojem se mogu normalno izvoditi radovi  u koritu rijeke Morače. Suštinski nije postojao nijedan uslov niti razlog koji bi zahtijevao ovakvo preskupo rješenje.

Logično bi bilo, kako su nam ukazali stručnjaci, da se izvođenje rasponske konstrukcije vrši na uobičajen način, sistemom konzolne gradnje sa prihvatanjem segmenata kosim kablovima. Međutim glavnim projektom je predviđeno da se izvođenje rasponske konstrukcije vrši metodom prevlačenja preko privremenih oslonaca, odnosno stubova koji se rade u koritu rijeke I to po dva u svakom polju, ukupno četiri privremena oslonca.

Privremeni oslonci predstavljaju ozbiljne konstrukcije koji čine armirano betonski stubovi koji se temelje na po četiri šipa prečnika 100cm I dužine 15 m, koji se nakon prihvatanja rasponske konstrukcije mosta kosim kablovima uklanjaju, odnosno ruše. Izrada ovih oslonaca sa rušenjem košta 400.000 eura.

Izgleda da se namjerno, protivno struci išlo na neadekvatna ali najskuplja rješenja, kako bi se nabacio nekome posao i ugradnja pojedinaca bila što veća.

U prilog tome išlo je i ugovaranje radova za izradu glavnog projekta I samog mosta po sistemu “ključ u ruke”, kako bi to bio alibi za sve.

Konkretno o akterima u ovom koruptivnom poslu. Naravno Glavni grad bira za izvođače radova miljenike režima, firme Bemax i Crnagoraput. Ugovorena vrijednost radova je 5,8 miliona eura, od čega na izradu glavnog I izvođačkog projekta otpada enormnih 400.000 eura, iako je novi Zakon o  o planiranju prostora I izgradnji objekata ne poznaje izradu izvođačkog projekta. I ko dobija ovih 400.000 eura, naravno privatna firma CDS režimskog projktanta profesora Mladena Ulićevića. Izrada projektne dokumentacije je bezobrazno precijenjena jer je tržišna vrijednost upola manja. Dakle ništa ovaj navodni darodavac nije poklonio Glavnom gradu, već je sve debelo naplatio, a onaj štos sa navodnom donacijom idejnog projekta, je samo uvertira koja je trebala da dovede do ove korupcionaške zarade od 400.000 eura, pljačkajući građane Podgorice a predstavljajući se kao dobrotvor.

Stručnjaci u ovoj oblasti tvrde da je logično rješenje za ovaj most bio gredni sistem sa određenim brojem raspona.

Prema tržišnim cijenama za ugovorenu sumu za ovaj nabudženi Milenijum II most, profesora Ulićevića, mogla su se napraviti dva mosta  grednog sistema. Čak na auto putu Smokovac Mataševo, gdje je Ulićević na čelu revizione komisije, svi mostovi su građeni kao gredni mostovi. 

Neutemeljeni su njegovi nemušti pokušaji, da ovo svoje nametnuto, preskupo rješenje pravda limitiranim niveletom saobraćajnice i kotom velike vode rijeke Morače, jer to prosto ne stoji jer bi visina konstrukcije grednog sistema bila manja.

Samo preliminarnarnim izvještajem revizije glavnog projekta projektantu je dato preko 100 primjedbi na ovaj projekat , što dovoljno govori o ovom projektu.

Revizija ovog projekta traje skoro godinu dana. Akteri ovog korupcionaškog posla Glavni grad kao investitor, projektant  Ulićević I njegova firma  CDS project I iyvođeč radova Bemax su u pisanoj formi od strane Insituta za građevinarstvo upozoravani na ove brojne neregularnosti I propuste, kao i direktno na zajedničkim sastancima, ali uzalud. Pravdali su se hitnošću posla I da se radi o sistemu “ključ u ruke”. 

I na kraju zbog svih neregularnosti koje opterećuju ovaj kapitalni i preskupi projekat, osnovano sumnjamo da se radi o višemilionskom, korupcionaškom poslu, pa pozivamo državno tužilaštvo da nadležnima u Glavnom gradu postavi pitanja:

Šta je motiv firmi Čelebić i autoru idejnog projekta čuvenom režimskom profesoru Ulićeviću da doniraju idejni project, ako to nije ambicija projektanta Ulićevića da nametne svoje atraktivno, preskupo a neadekvatno rješenje.

Zašto je investitor Glavni grad, tačnije Agencija za izgradnju Podgorice pustila u procedure idejno rješenje koje nije urađeno u skladu sa važećim propisima, a uz to nije bilo ni revidirano.

Zašto je tek, nakon ugovaranja glavnog projekta I upozorenja revidenta glavnog projekta, postfestum naložena revizija idejnog projkta.

Ko je i zašto dao pozitivan izvještaj na idejno rješenje, kad je sve odrađeno suprotno važećem zakonu i Pravilniku, i proceduralno i suštinski.

Zašto je dozvoljeno da firma CDS Projekat profesora Ulićevića, zbog ličnog interesa razradi svoje autorsko “donirano” idejno rješenje uz enormno visoku vrijednost izrade projekta od 400.000€, ne vodeći računa o racionalnosti.

I na kraju ključna pitanja: 

ODKUD PRAVO UČESNICIMA U REALIZACIJI OVOG POSLA  DA SREDSTVA GRAĐANA TROŠE NE VODEĆI RAČUNA O RACIONALNOSTI. UMJESTO DA JE PODGORICA ZA OPREDIJELJENE PARE DOBILA DVA MOSTA U CILJU ZADOVOLJENJA NEČIJIH AMBICIJA  MI ĆEMO DOBITI SAMO JEDAN 

KO JE SVE PROFITIRAO OD OVOG KORUPCIONAŠKOG POSLA I KOLIKO; JER JE UŠTEDA MOGLA BITI 2.5 MILONA EURA JE NA DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU DA ISPITA.