ZAŠTO BI RADNICI TREBALO DA DOĐU NA PROTESTE

Nebojša Medojević

NIJESMO SVI ĆUTALI, Autorski tekst Nebojsa Medojevic Septembar 2015. Vidimo se veceras u 18.00 #oduprise 

Režim bazira ekonomsku politiku na uništenju sopstvene proizvodnje i rasprodaji resursa. Privatizaciju su osmislili i organizovali kako bi državnu i društvenu imovinu prelili u sopstvene i džepove bliskih im tajkuna. Nova klasa nastala pljačkaškom privatizacijom postala je vlasnik privatizovanih preduzeća kojima nijesu znali da upravljaju. Birani po kriterijumu lojalnosti šefu režima, uglavnom po preporuci DB-a, prvi kapital su stekli kroz švercerske operacije za vrijeme sankcija. Šef režima je čitavo vrijeme imao potpuni uvid u količine novca koje se obrću u tim nelegalnim krijumčarskim operacijama. Nova klasa nastala na švercu pod zaštitom režima, nije bila u stanju da u regularnim uslovima tržišne konkurencije, upravlja sa imovinom stečenom pljačkom.
 
Tako su novi vlasnici naših preduzeća, postali ljudi veoma skromnih znanja u korporativnom upravljanju, restrukturiranju preduzeća, novim tehnologijama, savremenom marketingu, upravljanju kadrovima. Uglavnom su ulagali vrijednu privatizacionu imovinu za dobijanje kredita kod banaka, koje nijesu vraćali, što je firme dovodilo do bankrota, a njih dodatno bogatilo. Radnici su masovno ostajali bez posla, a za otpremnine su se morali boriti štrajkovima. Radnici teško naplaćuju svoja potraživanja u stečajnom postupku jer banke imaju pravo prvenstva u naplati potraživanja iz stečajne mase.
 
Paralelno sa uništavanjem industrije, režim i službe bezbjednosti su razorile i sindikat koji je postao ključna karika za smirivanje radničkog nezadovoljstva i partner režima u rapidnom smanjivanju stečenih radničkih prava. Lideri sindikata su postali dio mehanizma pljačkaške privatizacije, sticali ogromno bogastvo i sami postajali ozbiljni kapitalisti. Umrtvljena je snaga radničkog nezadovoljstva kupovinom sindikalnih lidera, a radnici su ostali bez posla. Oni koji su zadržali posao kod novih vlasnika izgubili su stečena prava za koje se sindikat borio decenijama, tako da, danas, u privatnim firmama ne postoje sindikati niti pojedinačni kolektivni ugovori, pa su prava radnika svedena na golu primjenu Zakona o radu koji štiti interese krupnog kapitala i poslodavaca, a sve manje štiti osnovna prava radnika.
 
Radnici u privatnim firmama su izloženi brutalnoj eksploataciji. Ne poštuje se zakonska odredba o dužini radnog vremena, sistematizacija radnih mjesta, školska sprema, neradni dani, prekovremeno angažovanje, a rad subotom i nedeljom se ne plaća po uvećanoj vrijednosti boda, zarade kasne i po više mjeseci, a uglavnom se isplaćuju bez plaćenih poreza i doprinosa. Disciplinskih postupaka skoro i da nema te se nepoželjnim radnicima jednostavno odmah daje otkaz.
 
Posebno teška situacija je u trgovinama, gdje poslodavci nameću nehumane uslove rada, pogotovo za žene koji ih je i najviše u ovom sektoru. One nerijetko moraju da rade teške fizičke poslove, utovar i istovar robe,čitavo radno vrijeme provode na nogama, nemaju slobodne dane, a rade za mizerne plate od 200-300 eura, na koje vrlo često nijesu plaćeni porezi i doprinosi.
 
Haos po pitanju radnog statusa vlada i u građevinarstvu.Većina radnika je angažovana na crno, bez ugovora o radu. Tokom građevinske sezone rade i po 14 časova dnevno, subotom i nedeljom, bez slobodnog dana. Plate im se isplaćuju u gotovini, bez poreza i doprinosa. Bezbjednost na radu je veoma loša,česte su povrede, često i sa fatalnim ishodom. Radnici nijesu prijavljeni, nemaju nikakvo osiguranje, tako da trošak liječenja i oporavka snose sami. Nije mali broj slučajeva, da radnici ostanu i bez zarade, jer investitor nestane iz zemlje i ostavi zgrade nezavršene i radnike neisplaćene.
 
Slična situacija je i kod zaposlenih u sektoru privatnog obezbjeđenja objekata i lica, gdje radi preko 10.000 radnika mizerno plaćenih i kojima se, po pravilu, plata duguje i za više mjeseci.
 
Zbog velikog broja radno sposobnih, a nezaposlenih građana, poslodavci su u prilici da stalnim prijetnjama otkazom, drže u robovlasničkom odnosu zaposlene čiji nivo prava je sveden daleko ispod onog koji su radnici izborili u zapadnim kapitlističkim državama u drugoj polovini 19. vijeka.
 
Plate u privatnim firmama se ne povećavaju, nerijetko i stagniraju. Poslodavci eskploatacijom zaposlenih i smanjivanjem troškova radne snage kompenzuju loše rezultate poslovanja vodeći računa o svom profitu. Profit poslodavaca postao je preči od prava radnika na život.
 
Ovakav položaj radnika je nedopustiv. Zato PROTESTI. Crna Gora treba novi socijalni pakt koji će utvrditi osnovne principe i vrijednosti. Pravo na rad i zaradu kojom će radnik moći da obezbijedi dostajanstven život svoje porodice, mora biti temelj novog socijalnog pakta države, poslodavaca i radnika. DF se snažno zalaže za pronalaženje održivog kompromisa između svijeta rada i svijeta kapitala iz kojeg će se izgraditi nova preduzetnička kultura svjesna da je suština uspjeha jedne kompanije, održivi balans između dobrog upravljanja i dobro motivisane radne snage. Ponižena, obespravljena, bijedno plaćena, nezaštićena radna snaga ne doprinosi napretku ni poslovanja preduzeća niti ekonomije u cjelini.
 
Zato DF poziva sve zaposlene u Crnoj Gori koje poslodavci ponižavaju, maltretiraju, bijedno plaćaju, tjeraju da rade pod neljudskim uslovima, ne poštuju njihovu ličnost, dignitet, i ugrožavaju njihovo dostojanstvo da se pridruže PROTESTIMA.
 
Radnici, morate dići glavu i krenuti u borbu za svoja prava. Bez borbe vam to režimski tajkuni neće dati. Jer što manje vaših prava, to više njihovog profita, luksuznih vila, jahti, automobila, miliona na računima u inostranstvu.
Zato PROTESTIMA do prava vaših porodica na dostajanstven i pošten život. Budite dio istorijske borbe naroda protiv totalitarnog režima i njegovih tajkuna eksploatatora. SLOBODA TRAŽI LJUDE. Tu smo da se zajedno izborimo za novu, pošteniju, humaniju, dostajanstveniju i pravedniju državu u kojoj će se svijet rada i svijet kapitala dogovarati u obostranom interesu i u interesu prosperiteta države i njenih građana.
VIDIMO SE NA ULICI. Slobodu vam niko neće pokloniti, za slobodu se moramo izboriti.