Medojević: Dogovor PzP-a i Srpske liste iz 2008. godine je istorija

Nebojša Medojević

Svakim danom sve je jasnije koliko je bila mudra i vizionarska odluka Predsjedništva PzP da 2008. ponudi cjelokupnoj opoziciji Dokument o zajedničkoj saradnji koji je uvažavao sve ideološke i programske razlike stranaka, a kao cilj saradnje i zajedničkog rada promovisao – smjenu lopovskog režima.

Na sastanku na Plavnici dokument je prva potpisala Srpska lista, a Srđan Milić i SNP nijesu.

To je bio početak aktivnog zajedničkog djelovanja i uspostavljanja povjerenja između jedne suverenistčke crnogorske građanske partije PzP i jedne nacionalne srpske političke partije koja je bila za zajedničku državu sa Srbijom.

To je bio početak dugačkog i mukotrpnog puta istinskog pomirenja Crnogoraca i Srba na platformi demokratije, ljudskih prava i sloboda i očuvanja tradicionalnog sistema vrijednosti.

Saradnja je počivala na poštenom i jedino mogućem principu – ravnopravnosti. Prihvatili smo kolege iz Srpske liste onakvim kakvi jesu i nijesmo imali ambiciju da ih MIJENJAMO i da od njih tražimo da odustanu od svoje ideologije i programa. Isti odnos prema PzP su imali i kolege iz Srpske liste.

Pošten odnos na početku i težak rad na harmonizaciji politika, nastupa, koordinaciji aktivnosti na terenu (gdje je bilo mnogo problema), ogromni izazovi, progon, pritisci, demonizacija medija, organizacija najvećih političkih demontracija u istoriji Crne Gore, izgradili su čvrste veze unutar DF-a i urkos svemi DF je preživio, a njegova osnovna misija – POMIRENJE CRNOGORACA I SRBA svakim danom postaje sve aktuelanija i jasnija građanima Crne Gore.

Odmah nakon sastanka na Plavnici 2008. godine počinju aktivnosti UDB-e i medijskog koncerna Vijesti da se PO SVAKU CIJENU SPRIJEČI UJEDINJENJE SUVERENISTA I UNIONISTA NA SMJENI REZIMA.

Dolazi do aktiviranja spavača u PzP i Srpskoj listi i prolazimo mukotrpne unutrašnje turbulencije i sukobe. Istovremeno se jača i medijski forsira SNP i Srđan Milić koji odbija saradnju sa PZP ili Srpskom listom. I Srđan Milić tada odbacuje “prevaziđene podjele”, “ radikalnu retoriku” i “jezik prošlosti” i sebe i SNP predstavlja kao pro EU stranku koja prihvata suverenu Crnu Goru, unosi državnu zastavu u svoj kabinet i sebe već pozicionira kao poželjnog koalcionog partnera u Vladi DPS.

Sve je bilo isto, kao sada sa Bečićem i Demokratama. Razbija se jedinstvo opozicije, jedan dio opozicije koji neće dil sa DPS-om naziva se retrogradnim i nacionalističkim, a oni koji hoće dil sa DPS-om oni su moderni, progresivni i napredni. Sve se ponavlja.

Zašto je za Crnu Goru bilo važno da Srbi u Crnoj Gori sačuvaju svoj identitet, vjeru, jezik, odnos prema Kosovu, NATO, Rusiji?

Zašto je pogrešno silom mijenjati prirodni i vjekovni identitet Srba u Crnoj Gori?

Zašto Miško Perović, veliki meštar , to ne može da prihvati?

Zato što postoji plan da se promjeni identitet pravoslavnih Crnogoraca i da se uklopi u novu viziju globalnih bankarskih fašista, da su nam potrebnu građana bez identiteta, sjećanja, nacije, vjere, tradicije. Zombiji indoktrinurani fašističkim medijima koji treba da prate naređenja globalne vlade. Politika i donošenje odluka biće rezervisano za jednu malobrojnu grupu ljudi koji će kontrolisati sve Vlade i nacuonalne resurse. Novi globalni fašizam.

PzP želi pomirenje sa Srbima u Crnoj Gori na POŠTENOJ i PRAVEDNOJ osnovi. I na ISTINI. Sva prava svima.

Demokratija, sloboda, postovanje ljudskih prava i sloboda, vladavina prava, država blagostanja. Šta je u ovim prinicpima DF sporno?

Agenti globalista – Sorošoidi uporno pokušavaju da PROMJENE ideologiju i sistem vrijednosti crnogorskih SRBA. Pronalaze se nemušti i nearktikulisani političari u opoziciji koji treba da prevare Srbe i da im uzmu glasove koje će kasnije upotrebiti za nihovu izdaju. Tako je smišljen Srđan Milić koji je trebao da euranazira srpsko biračko tijelo, marginalizuje pravu opozciju PzP i SL i uđe u Vladu Đukanovica. Uz podršku Ambasada, režima, Vijesti i DAN-a Milić je vrlo uspješno odigrao svoju ulogu 2009 godine, kada je postao najjača opoziciona stranka. Ali nije znao šta da radi sa svojim mandatima. Od njega se očekivalo da uđe u Vladu Đukanovica i to je bio i dogovorio. Ali nije imao hrabrosti da napravi taj ključni korak.

Ista je sada situacija sa Bečićem. Kao i njegov mentor Milić je 2009 uz pomoć istih struktura postao je najjača opoziciona stranka. Ali šta sad. Kao i od Milića, od njega globalisti očekuju ulazak u Vladu Markovića. I on je to obećao Američkom specijalcu Hojt Jiu u martu 2017. Ali kao ni Milić, tako ni Bečić nema hrabrosti da uđe u Vladu Markovića i doživjeće istu sudbinu kao i Milić.

Politika je djelatnost koja podrazumjeva sposobnost donošenja odluka u pravom trenutku. Bečić je već nepovratno izgradio imidž političara koj ni o jednom važnom pitanju nema jasan stav. Škola Srđana Milića, samo još očiglednija. Političar bez stava i bez hrabrosti da donese odluku nema perspektivu.

Dakle, još jednom je propao plan da se razbije DF i da se opozicija privede Markoviću. Propao je i plan PROMJENE SRBA u ANTISRBE. Propao je plan tužilackog i sudskog progona lidera DF. Propašće i novi plan MIJENJANJA crkve u CG.

Dramatična ekonomska kriza, raspad institucija države i nihova nemoć u borbi protiv čverca i mafije, sukobi švercerskih DPS kartela, Markovićeva nekompetetnost da vodi Vladu, ucjene Bošnjačke stranke, urušavanje zdravstva, školstva, sudstva, policije, željeznice, dužnička kriza, migranska kriza, slaba turistička sezona, sukob sa Trampovom adminsitracijom, sukobi klanova u DPS, prekid priliva novca od šverca cigareta i droge, rešavanje Kosovskog čvora, Velika Albanija, galopirajuće siromaštvo….sve će više i snažnije nametati neophodnost otvaranja dijaloga o mirnom rešenju krize i stavranju političkih i demokratskih uslova za korjenite PROMJENE BOLESNOG SISTEMA.

Kad bude svima jasno, biće kasno.