Ako neće Muhamed brijegu, hoće brijeg Muhamedu

Radan Raičević

U besudnoj zemlji čuda, đe tužilac sa Bogom zbori dok mlatara optužbama za pranje čistog novca i „državni udar“ čiji epilog još uvijek nije poznat ali je sve izvjesnije da se pokušao samoizvesti, ništa nije onako kako izgleda a još manje kako bi trebalo biti.

Tako da, ako na prvi pogled i uočimo građanina koji pretura po kontejneru u potrazi za hranom, ili čujemo da ima majki koje nemaju čime prehraniti đecu, to je samo zato što ne gledamo onako kako nam basta, visoko.

Gore na Krnovu, oku pažljivog posmatrača ne mogu promaći proizvođači električne energije, u narodu poznatiji kao Blažove vjetrenjače. Blažo je sin „šefa države“, koji je toliko pošten da za skoro trideset godina šefovanja nije uspio zaraditi novac da kupi nasledniku ni jedno „pero“ n’o su se dobri ljudi snalazili i odvajali od nekud, ne zna se odakle jer mnogi ne rade, ili rade a platu ne primaju, pa uz račune za struju donirali malome novac, da pokrene željeni biznis i zaradi svoju koru ‘ljeba.

Naizgled nepremostivu razliku između „hljeba“, tj.cijene minimalne potrošačke korpe i prośečne zarade, premostio je MONSTAT. Kad već plata nije htjela korpi, hoće korpa plati. Važno je „da živimo bolje“ a „sigurnim korakom“ evidentno hrlimo ka boljoj budućnosti. Sa nestrpljenjem očekujemo da MONSTAT još malo „smanji korpu“. Kada se to dogodi, biće i da prelijeva.