Dijeljenje

Koča Pavlović

Fragmentacija opozicije, zbog očiglednog spoljnog rukovođenja, i zbog lako prepoznatljivog konačnog cilja – da se sačuva Đukanovićeva autokratija - morala je od samog početka biti prepoznata kao razorna i kao veleizdajnička. Jer je usmjerena protiv demokratizacije zajednice i protiv očuvanja državne suverenosti, tog para vitalnih nacionalnih interesa. 

Nikada do sada niko nije uspio tako posvađati opoziciju kao Ambasada. I nikada do sada, ta ista Ambasada, nije tako efikasno pomogla Đukanovićev režim. Kao što ga je pomogla ovom prilikom – dijeleći opoziciju i zabranjujući opoziciono objedinjavanje.

Dva su temeljna oružja kojima je sprovođena ta antidržavna politika Ambasade – monopolistički mediji i korumpirani civilni sektor. Mediji u američkom vlasništvu (Vijesti) i novina nepoznatog vlasnika (Dan), kao i preoteta RTVCG - kao jedno, i znamenita “Grant-parada” NVO sektora, kao drugo oružje. Režimski mediji i NVO-i su u ovoj priči bili samo mizanscen.

Sa strane nametnuta podjela predstavljala je pokušaj Ambasade da marginalizuje DF kao najveći opozicioni subjekat. Taj jedini nekontrolisani dio javne scene, i jedini koji pokazuje spremnost da brani Crnu Goru od njene daljnje “bananizacije”. Plan je bio da se marginalizacijom DF-a stavi “istorijska točka” na svaku priču o državnoj suverenosti, a da se Crna Gora konačno pretopi u potpunu banana-državu.

Marginalizacija DF-a je i danas prioritetni cilj čitavog projekta. Koji određuje tržišne vrijednosti i sudbine “građanskih opozicionara”. Potrošeni segmenti se, jedan po jedan, puštaju niz vodu. I ta borba Ambasade tj.ambasada protiv DF-a će, kako sada stvari stoje, potrajati sve do poslednjeg “građanskog lidera”. A to će, po svoj prilici, biti mlađani Aleksa, jer je URA-in antiDF kapacitet zanemarljiv.

Zato je dijeljenje opozicije od početka imalo veleizdajničku dimenziju. I zato je bilo beskrajno licemjerno tvrditi (kao što su neki svojevremeno tvrdili) da će dijeljenje opozicije proizvesti nova, mnogo bolja jedinstva. I nova, mnogo bolja okupljanja.“Što se više podijelimo, bolje ćemo se potom udružiti!”, govorili su ‘mladi lavovi’ iz ambasada.

Bilo je to na samom početku trogodišnjeg procesa produbljivanja i fiksiranja opozicionih podjela, koje su danas i dublje i nepremostivije čak i od onih podjela iz ratnog vremena. Za one koji se sa ovim ne slažu, jedno podsjećanje - onu duboku ratnu podjelu, ipak je premostila Narodna sloga. A za ovu aktuelnu, u ambasadama osmišljenu i od ambasada održavanu podjelu, svaka Narodna sloga izgleda kao neostvariv san.

Zbog iznenađujuće žilavog otpora DF-a, i zbog jednako iznenađujućeg integriteta opozicione javnosti, projekat ambasada se, od zamišljenog gašenja Fronta, poslednjih nedjelja ubrzano pretvara u disoluciju tzv. građanske opozicije. No treba biti ili beskonačno glup ili beskonačno zaslijepljen stranačkom mržnjom, pa ne uvidjeti da je od svega ovoga na gubitku čitava opozicija. I da ćemo, ako budemo čekali onaj poslednji razlaz (između Alekse i Borisa), doživjeti sudbinu nesretne srbijanske opozicije.

Zato je krajnji trenutak za SOS – Sloga Opoziciju Spasava. Jedinstveni nestranački predsjednički kandidat bi bio ogroman prvi korak na putu ozdravljenja.
—————————————————————————————————————————————-

BOX : Cezarovske podjele
Onaj čuveni Cezarov recept “divide et impera”, što doslovno znači “PODIJELI pa vladaj”, naše jezičko nasljeđe prevodi kao – “ZAVADI pa vladaj”. 
Interesantno je to kako narodno iskustvo izjednačava ta dva pojma, podjele i zavade. Kao da nema dijeljenja bez svađe!? Valjda nas gorko narodno iskustvo ovim izjednačavanjem podsjeća da je svaka od spolja inicirana podjela (‘cezarovska podjela’), bila bez izuzetka smišljena i pokrenuta da proizvede zavadu, omrazu. To je prosto zato što su “cezarovske podjele” osmišljene sa samo jednim ciljem - da bi nakon njih Cezar zavladao. A ne da bi se stvorili “preduslovi za harmoničan demokratski razvoj”.

—————————————————————————————————————————————-

NEMA DEMOKRATIJE U BANANA-DRŽAVI

Višedecenijski san o samostalnoj, suverenoj i demokratskoj Crnoj Gori se pretvorio u svoju suprotnost, u noćnu moru. Osjećam sramotu kad se pogledam u ogledalo. I stid pred rođacima, kumovima, prijateljima, koji su 2006. glasali NE. A krivac za to nije jedan, i to svakako nije samo režimska struktura.
Od samog početka, još od Miloševićevog vremena, Đukanović je pokazivao spremnost da državnu suverenost trampi za garantovanje njegovog samovlašća. Još od vremena Miloševićevog statusa Crne Gore kao 27. Izborne jedinice, pa sve do današnjeg karikaturalnog statusa Crne Gore kao američke prekomorske kolonije. Đukanovićeva stabilokratija je u kontinuitetu pokazivala spremnost da, po povoljnoj cijeni, izda nacionalne interese.
Đukanović je, u tom pogledu, samo jedan “dosljednji izdajnik”, reklo bi se. Ali daleko od toga da je on jedini izdajnik suverenosti. Jer ‘ suverenistički san’ su mogli izdati samo njegovi zagovornici, samo njegova ‘đeca’. A Đukanović to nije nikada bio. Zato kapitalna krivica leži na tzv.suverenističkoj eliti. Njihov prelazak na Đukanovićevu stranu, njihovo aktivno uključivanje u korupciju i pljačku - to je donijelo suštinsku izdaju. To je zadalo razorni udarac višedecenijskom suverenističkom, demokratskom snu. 
Ne može CG biti suverena ako nije demokratska! – govorio je svojevremeno lider Liberala. A oponirala mu je Druga familija sa režimskom tezom – “Prvo država pa demokratija”. Sada u praksi, na svojoj koži, osjećamo koliko jednako tačno važi i obrnuto – ne može CG biti demokratska ako nije suverena! 
Nema demokratije u banana-državi!

 

Image may contain: 5 people