Radulović: Nakon ratifikacije Pariskog sporazuma potrebne radikalne promjene (VIDEO)

Prof. dr Branko Radulović

Skupština Crne Gore, na prvoj sjednici Drugog redovnog zasijedanja, 11. 10. 2017. treba da donese veliku odluku i da potvrdi Pariski sporazum o klimatskim promjenama.

Crna Gora će se, na taj način, pridružiti grupi od 154 zemlje, koje su ratifikovale sporazium od 197, koje su ga do sada potpisale, i tako pokazale istorijsku odgovornost prema kataklizmičnoj klimatskoj budućnosti Zemlje.

Poražavajuće su činjenice da se, zbog emisije gasova sa efektima staklene bašte, atmosfera konstantno u kontinuitetu zagrijava, da su već oboreni rekordi u pojedinim zonama, da je kiše sve manje a suša sve više, da šume brzo umiru, da su sateliti koji sondiraju atmosferu registrovali tendenciju daljeg zagrijavanja.

Takođe, da se morski i kopneni led otapaju, da se nivo mora od 1900. godine povećao za 23 cm, da su velika prijetnja postali ledeni prekrivači na Grenlandu i Antartiku, da bi se njihovim otapanjem nivo mora povećao za  čak 70 metara, da su super oluje koje pustoše pojedine obale posljedica dosadašnje pogubne ekološke prakse.

Šokantne su analize nevladinog sektora EU, koji tvrdi da oko 23.000 građana godišnje smrtno strada od zagađenja koje nastaje sagorijevanjem uglja i da su troškovi liječenja ogromni.

Trampova odluka da se SAD povuče iz Pariskog sporazuma je krajnje neodgovoran odnos prema svojim građanima i ostatku svijeta, ignorisanje ovakve stvarnosti, visokih rizika i naučnih činjenica o bitnim klimatskim poremećajima. Posebno, jer je SAD drugi najveći emiter ugljen-dioksida na svijetu.

Pariski sporazum je globalni pravno obavezujući dokument o klimi i budućnosti za zemlje potpisnice.

Crna Gora će se ratifikacijom sporazuma obavezati da doprinese ostvarivanju plana da se globalno otopljavanje ograniči na nivo 2oC i manje u odnosu na predindustrijski period. Do 2030. godine Crna Gora treba da smanji emisiju gasova sa efektom staklene bašte (GHG) za 30%, od 5.239 kilotona na nivo od 3.667 kilotona i niže.

Za ostvarivanje ovih uzvišenih ciljeva potrebne su radikalne promjene dosadašnje pogrešne neoliberalne i tajkunske ekonomske prakse i dugoročno održiv razvoj u saglasju sa novim ekološkim standardima.

Zato, sva usvojena dokumenta, strategije, odluke i aktivnosti u energetici su neutemeljene i pogrešne i treba ih odbaciti i zaustaviti.  

Neophodno je, zatim, usvojiti Strategiju niskougljeničnog razvoja, sa posebnim segmentima u energetici, transpotu, industriji, građevinarstvu i poljoprivredi.     

Treba znati, budućnost energetskog sektora, na globalnom i regionalnom  planu će biti sledeća:

  • Državne samostalnosti nema bez energetske samodovoljnosti.
  • Tražnja za električnom energijom  i njena cijena će biti sve veća.
  • Proizvodnja električe energije će morati da zapazi visoke standarde sigurnosti i ekologije.
  • Termoelektrane će biti sa nultom emisijom gasova, ostale će biti ugašene ili će plaćati velike penale.
  • Energetska efikasnost i alternativni izvori energije će sve više dobijati na značaju.

U tom cilju elektro-energetski  potencijal treba valorizovati na sledeći način:

  • Potrebno je ratifikovati sporazume sa susjedima oko zajedničkih vodotoka i stajaćih voda, u skladu sa međunarodnim standardima i principima vodnog prava i životne sredine. Prije svega, sa Republikom Srpskom oko Bilećkog jezera, zatim vodotoka Pive i vodotoka Tare. Takođe, sa Republikom Srbijom, oko vodotoka Lima, mogućeg prevođenja voda Tare i uticaja na vodotok Morače i Drine. Posebno u kontekstu odluka izgradnje HE „Buk Bijela“ i drugih hidroelektrana na vodotoku Drine i vodotoku Lima.
  • Valorizacija vodotoka Pive mora biti prioritetna, potpuna i efikasna. Nove HE“Komarnica“, HE“Piva II“ i HE“Kruševo“, sa revitalizovanom HE“Piva“, treba da čine jedinstven sistem, da rade u taktu i reverzibilno, da posjeduju kompezacione bazene. Tehnički, ekonomski i sociološki indikatori ukazuju na superiornost izgradnje ovih velikih hidrocentrala. Da li će biti izgrađena HE“Komarnica-gornja“ ili HE“Komarnica-donja“, da li HE“Kruševo-gornje“ ili HE“Kruševo-donje“, je izuzetno bitno, u pitanju su ogromni finansijski efekti koji će vremenom rasti. O tome treba da odluče na referendumu građani Šavnika i treba napraviti i dogovor sa Republikom Srpskom.
  • Od najvećeg  državnog  interesa je da se ponovo analizira  izgradnja HE„Buk Bijela“ u novim okolnostima. To su ciljevi i posledice Pariskog sporazuma, odluka Republike Srpske o izradnji HE„Buk Bijela“ na svojoj teritoriji, neposredno uz granicu sa Crnom Gorom. Treba znati da Tara i Drina neće više  biti iste, da će dužina raftinga biti mnogo kraća i treba naći rešenje koje će optimalno da usaglasi ekonomiju, životnu sredinu i prirodne ljepote.
  • Takođe treba donijeti racionalnu odluku da li i kako izgraditi visoke hidroelektrane na Morači. Ta odluka mora biti proizvod energetske budućnosti regiona i Crne Gore, Pariskog sporazuma, trase autoputa Bar-Boljere, mogućeg prevođenja voda Tare u Moraču, seizmičke sigurnosti, očuvanja kulturne baštine i životne sredine, normalno, i ekonomskih indikatora. Ta odluka će bitno uticati na budućnost Crne Gore i treba je donijeti uz veliki konsenzus i referendumom.  
  • Pod hitno zaustaviti svaku dalju aktivnost izgradnje TE „Pljevlja II“ pod ovim tehno-ekonomskim uslovima, bilo da su u pitanju Česi, Kinezi ili Amerikanci. U pitanju su zastarele tehnologije, koje nijesu u saglasju sa kriterijumima Pariskog sporazuma, ne obezbjeđuju „nultu emisiju gasova“. Baziraju se na velikim i rastućim troškovima za penale zbog emisije CO2, koji bi ukoliko se odobri rad takve termoelektrane, 2040. godine iznosili čak 60% od ukupne cijene električne energije.
  • Neophodno je sačiniti relevantnu studiju izvodljivosti izgradnje TE“Pljevlja II“, revitalizacije TE“Pljevlja I“, toplifikacije i ekološke sanacije Pljevalja,  sa primjenom najboljih „BAT tehnologija“ koje omogućavaju „nultu emisiju gasova“.
  • Odluke pojedinih zemalja Balkana da nastave sa izgradnjom termoelektrana sa punom emisijom CO2 su sulude i to ne smije da nam bude putokaz.
  • Sačiniti mapu alternativnih energetskih potencijala Crne Gore i to racionalno valorizovati.

Treba napokon izvršiti regulaciju u drumskom saobraćaju, kontrolu pri registraciji vozila i u odnosu na izduvne gasove, upozoriti građane da se u automobilskoj industriji dešava revolucija, da će uskoro biti obaveza hibridnog rešenja, zaustaviti uvoz polovnih vozila lošeg kvaliteta i prevaziđenih tehnologija, izvršiti regulaciju saobraćaja u gradovima u cilju manjeg zagađenja, sprovesti rigidniju kontrolu goriva.  

DF je kroz svoje programe „505 mjera“ i „Da radi Crna Gora“, kao i kroz niz konkretnih inicijativa u Skupštini Crne Gore, upozoravao na ova dešavanja, nudio strategije, deklaracije i  promovisao rješenja, no nažalost interesna grupa na vlasti nije imala sluha za to.

Prof. dr Branko Radulović                                                                                       10.10.2017

Član Predsjedništva DF-a i zamjenik predsjednika PzP-a