Bošnjak: Živimo u doba modernog ropstva

Branka Bošnjak
Kada živimo u dobu modernog ropstva, a kada se jedan ovako važan sistemski zakon, tzv. radnički ustav, stavlja na javnu raspravu u avgustu mjesecu dok su zaposleni-moderni robovi konačno na zasluženim godišnjim odmorima, onda je jasno da se nešto želi sakriti i provući. Dodatno pojačava tu sumnju, kad je na čelu radne grupe koja je pisala zakon, osoba koja je dala stručno tumačenje da neko može jednovremeno biti stalno zaposlen sa punim radnim vremenom u dvije države, vjerovatno vjeruje da se neko može klonirati i nalaziti na dva mjesta u isto vrijeme. Sjetiće se svi oni koji su godinama radili na određeno da je ta osoba zvanično, kao predstavnica Ministarstva rada, tumačila da se radni staž od dvije godine kod istog poslodavca za prelazak na neodređeno počinje odbrojavati tek od stupanja na snagu donešenog zakona, te je tako na stotine ljudi koji su radili godinama kod istog poslodavca ostalo bez zarađenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Kasnije se izumum tzv. Agencija za posredovanje koje su isključivo služile kao modus kako nekome uskratiti zakonsko pravo na ugovor o radu na neodređeno vrijeme ostali i nakon zakonski propisanog roka, a sve te zloupotrebe je presjendica radne grupe za izradu ovog novog Zakona o radu aminovala. Da ne pominjem njena pravna tumačenja u vezi sa tzv. zakonom o majkama, te je jasno je da se radi o pukom partijskom izvršiocu koji je davno struku bacio pod noge, tako da se s pravom treba biti sumnjičav prema predloženim rješenjima, bezobzira što neka od njih djeluju korektno, ko zna kako će se u primjeni tumačiti. 
Ono što će očigledno biti problem jeste dodatno  urušavanje položaja zdravstvenih radnika. Malo je bilo što su potpuno degradirani kroz Zakon o zaposlenim u javnom sektoru, gdje raznorazni navodni savjetnici bez mnogo škole imaju i duplo veće plate od ljekara specijalista, već će se i ovim zakonom kroz smanjenje maksimalnog broja prekovremenih sati učiniti da im se primanja dodatno umanje. Poznato je da zbog manjka ljekara specijalista pojedini od njih moraju da imaju dežurstva i broj prekovremenih sati i duplo veći od zakonom ograničenog, ali kada im se to treba platiti, plaća se samo onoliko sati koliko je zakon predvidio kao maksimum. To je čista diskriminacija ljekara i kad se na njima želi uštedjeti podsjete ih na Hipokratovu zakletvu i na humanost, i to rukovodioci, obično partijski vojnici koji su podobijali stanove, naplatili se po raznim osnovama, a i rasterećeni od dežurstava, jer oni bistre politiku zdravstva na strateškom nivou, a vidimo i kako. Zato se mora u zakonu, u kome su posebnim članom izdvojeni zdravstveni radnici, naglasiti da im se svaki prekovremeni sat za dežurstva mora platiti, pa i ukoliko prelazi onih sad propisanih 32 sata mjesecno, a to preko 32 možda i po većem obračunskom koeficijentu. Pozivam sindikat ljekara da se oglasi i da ne dozvoli da se dodatno degradira materijalni ionako degradiran materijalni status ljekara.
Nacrt ovog zakona je smanjio i prava invalidnih lica. Malo je što je ovo marginalna teško zapošljava kategorija stanovništva, i što je država godinama budžetom namijenjena sredstva za njihovo zapošljavanje preusmjeravala za neke druge aktivnosti, već im se sad ovim nacrtom u slučaju da budu proglašeni tehnološkim viškom, duplo smanjuje otpremnina koju treba da dobiju, a i tu smanjenu otpremninu će dobiti samo oni koji imaju najmanje 50% invaliditeta, a da sada su mogli u duplo većem iznosu to da ostvare svi bez obzira na procenat invaliditeta, čime se drastično umanjuju prava ove ionako scijalno ranjive kategorije stanovništva. Nehumano je udarati na nejake, a udovoljavati surovim i bezkompromisnim poslodavcima.
Pošto se poslodavcima udovoljilo i po pitanju produženja rada na određeno vrijeme pa će sad da bi se prešlo na neodređeno trebati 36 mjeseci, a niti pripravnički niti porodiljsko se tu ne uračunavaju, interesuje me da li će predsjednica radne grupe opet taj rok početi da odbrojava od stupanja na snagu ovog novog zakona, kao što je učinila pri usvajanju prethodnog zakona. A pitamo se i zašto bi u ovoj državi gdje se radnici izrabljuju kao robovi, ucjenjuju i zastrašuju, gdje se na očigled svih institucija krše njihova osnovna prava i zakonska i ustavna, gdje inspekcije se stavljaju na stranu poslodavaca, zastarijevala potraživanja po osnovu rada. Ko se to plaši pravde...Zašto nijesu ukinute Agencije za posredovanje, kad su bile pretvorene isključivo u manipulativne svrhe...Zašto se kad se zna da se zloupotrebljava oglašavanje slobodnih radnih mjesta, pa oglasi uglavnom izlaze vikendom, a traju samo jedan dan, nije propisalo da najmanje mogu trajati nedelju dana i da se ne mogu oglašavati vikendom i neradnim danima. Zašto je minimalna zarada na nivou sramnih 30% od prosječne zarade U Crnoj Gori, a ne na makar 50% kod se zna da se u Crnoj Gori i sa prosječnom zaradom teško može ostvariti gola egzistencija. 
Skrenuću pažnju i na nešto što se želi diskretno provući, a to je da će državni funkcioneri moći da drže kaparisano svoje prethodno radno mjesto, ne samo jedan mandat kako  je do sada bilo predviđeno zakonom, nego u nedogled. Istina je da je za mnoge iz vlasti ovaj nedogled važio i  do sada. Ali dodatno zabrinjava da će biti čak moguće da mirovanje prava i obaveza iz radnog odnosa iliti čuvanje radnog mjesta biti moguće „i u drugim slučajevima kada postoji saglasnost poslodavca i zaposlenog“. Ovo će biti norma za vlasti bliske privilegovane, bez obzira što nijesu na funkcijama niti upućeni na rad u inostranstvo, da im se čuva radno mjesto u nedogled...Ovdje če postojati širok prostor za manipulacije. Možda će oni raditi kod jednog a kaparisano ih čekati mjesto kod drugog poslodavca, ko zna...
Dobro rješenje je da će svi poslodavci morati da donesu akt o sistematizaciji, na koje bi trebalo, mišljenja sam, da da saglasnost Ministarstvo rada, jer se često opis poslova i traženi nivo obrazovanja kreira po pojedincima, a ne po potrebi radnog mjesta i već u toma aktu postoji diskriminacija. Takođe se mora propisati i da je akt o sistematizaciji javan, dostupan zaposlenima, jer iz iskustva na Univerzitetu Crne Gore, tačnije Rektratu Univerziteta znam da se to čuva kao državna tajna i da se do njega ne može lako doći, jer naravno kad nešto pokušavate da izigrate, ne odgovara vam da se prozru vaše namjere. Treba ograničiti da se taj akt ne može svako malo mijenjati, jer takođe iz iskustava sa Univerziteta znam da se sistematizacija mijenja gotovo svaki mjesec, prema onima koje se žele dovesti na neko radno mjesto i crtaju se uslovi za te odabrane. Mislim da je problematično i poništavanje oglasa za upražnjeno radno mjesto od strane poslodavca bez adekvatnog obrazloženja jer je i to način da se isključe iz „igre“ nepodobni iako imaju bolje reference od njima podobnih. Ima primjera na pretek.
Sve u svemu, ima nekih rješenja koja predstavljaju poboljšanje u odnosu na prethodni zakon, ali imajući u vidu loše iskustvo sa primjenom zakona i nemoć i zaposlenih i sindikata da odbrane svoja prava, sve norme se moraju precizno definisati jer, jer prostora za manipulaciju i izigravanje ima na pretek, a poslodavci su tome vrlo skloni, jer imaju podršku države za to.  
 
Dr Branka Bošnjak, 
Poslanica DF-a u Skupštini Crne Gore