Bila jednom dobra stara dostojanstvena uspravna Crna Gora

Nebojša Medojević

Državnik male države treba da bude realan i poštuje geostrateski značaj velikih sila, posebno SAD. Treba da bude ljubazan i dobar domaćin. Ali prije svega i iznad svega stalno mora da ima u glavi da on predstvlja DRŽAVU. Svaki crnogorski Vladar mora da pomisli da predstavlja, ne samo sadašnju, po mnogo čemu najneuspješniju generaciju Crnogoraca u istoriji, već i sve one sjajne i veličanstvene generacije Crnogoraca koji su nosili luču SLOBODE i davali svoje živote za "krst časni i slobodu zlatnu" .

Uvijek kad predstvljaš Crnu Goru sjeti se Svetog Petra Cetinjskog koji je progonjen i omalovažavani od Rusije i od Srbije, ali koji nikada nije dopustio da izgubi čast i dostojanstvo. Uvijek kada predstavljas Crnu goru sjeti se junaka sa Grahovca, Vučjeg dola, Fundine, Mojkovca, Skadra. Sjeti se Obodske štamparije, Ljetopisa Popa Dukljanina. Sjeti se da je u Crnoj gori odštaman Oktoih 1494 godine. Sjeti se Balsića, Crnojevića i Petrovića. Sjeti se , na kraju Njegoša i Gorskog vijenca i Luče Mikrokozme.

Ako bas želiš da se porediš sa velikim silama, sjeti se pogibije crnogorsksih dobrovoljaca iz SAD u Medovskoj luci 1916. Ako iz još iz Mojkovca, pa moraš da se sjetiš Mojkovačke bitke i Janka Vukotića .

Ne pripadam onim Crnogorcima koji veličaju svoj narod i našu istoriju. Puno je tu izdaja, prevara, vlastoljublja, bratobilaštva, korupcije, šverca, kriminala, nemorala. Ali, ako je nešto karaketrisalo Crnogorce , a posebno njihove Vladare, to je PONOS I DOSTOJANSTVO. Posebno kada se trebalo predstvaiti strancima. Poznato je da Crnogorci vole da se zore, ili što bi se modernim rečnikom zove sklonost ka ličnom Public relations. Ko se zna bolje obući, opasati kuburama i jataganima, okititi medaljama. Ko od nas zna bolje sebe i svoju zemlju hvaliti i u nebo izdizati. Ko od nas bolje zna lagati i pričati bajke o ličnom junaštvu i uticaju. U tome nam nema ravnih.Posebno pred strancima. Tako je bilo uvijek. Najbolje odijelo, držanje evropske aristokraije, visoki, lijepi, markatnih crta lica, uzdignute glave kao da nema boljih i većih. Naši lopovi i kriminalci su svuđe po svijetu izgledali i ponašali se gospodski. Jedan od sefova Njemačke policije na jednom seminaru mi je rekao da su crnogorksi kriminalci surovi i hrabri, ali da imaju manire gospode. Držali smo brate, do sebe i do prvog utiska. Trošili smo poslednje pare na skupa odjela, satove, lijepe žene. Samo da nas bije dobar glas.

Ma kako geografski mala, Crna Gora je istorijska i velika država, ne zbog ove naše generacije, već zbog naše istorije i naših predaka i njihove borbe za SLOBODU, jer Crna Gora je drugo ime za SLOBODU. Mi smo na dobrom putu da ih obrukamo i da državu Crnu Goru, koju su stvarali krvlju i ostavili nam je da je čuvamo, predamo nekim drugima da sa njom upravljaju.

A SLOBODAN narod ima i Vladare koji znaju da je predstvljaju sa PONOSOM I DOSTOJANSTVENO.

Dobar državnik mora biti realan i uvažavati značaj velikih sila i njihov uticaj na Crnu Goru, ali dobar državnik mora biti i patriota i svim silama se boriti za interese svoje zemlje i svoga naroda. I mora biti demokrata, da ne proglašava svoje neistimišljenike neprijatljeima države, da ih ne hapsi, progoni i strijelja.

Crna Gora još čeka takvu vlast. Realnu, patriotsku i demokratsku.

Ne znam, zašto ovo napisah, što bi rekao onaj aktivsita DPS Lane Gutović. Vjerovatno ne škodi, a ako ne škodi onda sigurno koristi.

Bila jednom dobra stara dostojanstvena uspravna Crna Gora.

P.S. Poltrone, NE VOLEM