Radulović: Kako od pogubne do konkurentne i dugoročno održive industrije i ekonomije (video)

Prof. dr. Branko Radulović

Vlada Duška Markovića nastavlja sa retrogradnom, kriminogenom, neznavenom i pogubnom industrijskom i ukupnom ekonomskom praksom.

Čekić ili lopata u rukama Markovića, pri postavljanju nekog kamena temeljca, ne mogu prikriti ni njegovo neznanje ni tešku ekonomsku i industrijsku stvarnost. To ne mogu učiniti ni parcijalne slike i neutemeljene izjave pojedinih ministara i neznavenih tajkuna i portparola oko navodnih tehnoloških iskoraka. Zaglušujuća buka o ulaganjima u pojedinim sektorima većinom su isprazne brojke ili uvećana negativna konta.

U osnovi, gube se neobnovlji resursi, vrijeme neumitno teče, ekološki genocid se nastavlja, poluge razvoja i atributi državnosti su zatočeni, „zaboravljeni“ ili se rasprodaju. Bilansi sve gori, deficiti sve veći, negativne tendencije sve izraženije. Strateška dokumenta su neutemeljena, neusaglašena i neaktuelna. Vizije razvoja nema. Preduzete mjere su kratkoročne i jednostrane. Život je sve skuplji. Stvarnog posla je sve manje. Perspektiva sve tanja. Dugovi sve veći.

Konkretni primjeri su brojni.

Energetski sektor je i dalje opterećen vlasničkom strukturom nastalom koruptivnim radnjama i interesima aktera unutar EPCG i Rudnika uglja. Izgradnja TE „Pljevlja II“, revitalizacija TE “Pljevlja I“ i valorizacija uglja se ne realizuje jer počiva na pogrešnim tehno-ekonomskim i ekološkim pretpostavkama, ekološki genocid Pljevalja se nastavlja, izgradnja visokih hidrocentrala je „zaboravljena“, neophodnih razgovora i dogovora sa susjedima oko valorizacije zajedničkih vodotoka nema, izgradnja malih hidrocentralala je podređena interesima režimskog potomstva.

Industrija aluminijuma u potpunom je haosu. Stečajna mafija je iskasapila tehnološki ciklus i poklonila ga neukim tajkunima i njihovim gazdama. Preostalih 20 miliona tona rezervi crvenih boksita se besomučno eksploatišu i u bescijenje izvoze a u Crnoj Gori se ne prerađuje ni gram. Pogubno je što je režim dao svom tajkunu koncesiju na eksploataciju svih preostalih rezervi crvenih boksita u sledećih 27 godina.

Sa valorizacijom dva bazena crvenog mulja, kao što sam upozoravao, ništa se nije desilo. Ostali su zajedno sa deponijama čvrstog i otrovnog otpada da truju Zetsku ravnicu i Skadarski basen i građani će platiti ogromna sredstva za sanaciju. Uskoro će im se pridružiti i Kolektor, taman da upotpuni ekološki genocid i stravičnu sliku naše stvarnosti. Normalno, režimski tajkun je zamjenom lokacije za Kolektor sa Opštinom Podgorica debelo profitirao.

Unutar KAP-a najavljuju se i slave radne pobjede koje smo mnogostruko više i bolje ostvarivali prije 40 godina. O naprednima da ne govorimo. Vratio se na mjesto zločina čuveni Džo Kasadi, kadar Olega Deripaske, poznat i po tome što je otuđio dvije prese iz Kovačnice. Da ima SDT, a nema ga, pa sada da procesuira naše tužbe za krađe u KAP-u i zatvori ovu kriminalnu bandu sa gazdom, Milom Đukanovićem.

Kakvo je ekološko stanje u Podgorici i KAP-u govori činjenica da je zagađenost prethodnih mjeseci bila gora nego i u Pljevaljima.

Industrija čelika i Željezara Nikšić, nekada jedan od naših ponosa i prestižne industrije u svijetu, životare. Od turskih obećanja „magla rabota“, ništa od ekoloških standarda i proizvodnje 400.000 tona visokokvalitetnih čelika.

Napokon se zabranio izvoz oblovine iz privatnih šuma, trebalo je mnogo ranije i to i iz privatnih i državnih. No, drvna industija se ne razvija sa produženjem koncesija Vektri, dokazano – negativan efekat. Potrebna je i tehnička, dizajnerska, marketinška i finansijska podrška države pravim preduzetnicima za stvarni razvoj drvoprerade.

Duvanska industrija, potvrdilo se ovih dana, dobila je pravog i uobičajenog strateškog partnera, međunarodnog lopova. Poznata priča od 90-tih godina.

Saobraćajno-transportni sistem ostaje i dalje limit razvoja zbog nečinjenja ili pogrešnih i skupih odluka.

Potvrđuje se, dionica autoputa Bar-Boljare, od Smokovca do Mateševa, ne samo što se gradi u nevakat, i što je pogrešna, preskupa, neizvjesna, separatna, bez podrške i rešenja problema, no je to i „plitka investicija“. Velike pare a nigdje naše fabrike za sirovine, materijale, konstrukcije i opremu za nisko i visokogradnju. Efekat spržene zemlje ove neznavene i korumpirane vlasti se nastavlja.

Napokon pravi odgovor mnogih, prije svega barskog parlamenta, na pokušaj štetne i očito koruptivne privatizacije Luke Bar. Suludo je privatizovati Luku Bar a prije toga ne napraviti temeljnu strategiju i cost benefit analizu njenog značaja i efekata, kao regionalnog transportno-logističkog centra u kome bi se ukrštale putna i željeznička infrastruktura, kao dio TNT mreže sa jedne strane, i prekookenaskog saobraćaja sa druge strane.

Skupa finansijska sredstva za podršku privrede i stolovanje Investiciono-razvojnim fondom dato je akteru afere „Snimak“. On u potpunosti ispunjava dato mu povjerenje, pravi je blagajnik za poslove tajkuna i njihove djece.

Ograničena finansijska sredstva EU, u ovakvim okolnostima, ne mogu da doprinesu ostrvarivanju strateških ciljeva.

Jasno je da su ovo pitanja „biti ili ne biti“ Crne Gore. Proći će vrijeme isprazne politike i tada ćemo se pitati gdje nam bješe pamet.

Zato javno pitam sve one brojne kompetentne i potvrđene profesore, direktore i stručnjake zašto ćute, u pitanju je njihov višedecenijski stvaralački rad, struka, obraz, potomstvo a i sve manja penzija.

Zbog funkcija, javno pitam Dragana Vukčevića, predsjednika CANU i Radmilu Vojvodić, rektorku Univerziteta Crne Gore sledeće:

– Da li su svjesni da je njihova pozicija od najvećeg nacionalnog interesa, da li su svjesni značaja znanja i nauke za jedno društvo, njihovog stanja i efekata u Crnoj Gori.
– Da li znaju šta predstavlja ekologija, realna ekonomija i industrija i u kakvom je stanju kod nas.
– Da li znaju kako se dolazi do konkurentnog znanja i produkata rada.
– Konkretno, da li znaju, kako uspostaviti dugoročno održiv razvoj.
– Još konkretnije, da li znaju, koja su rešenja i kako najefikasnije zaustaviti ekološku devastaciju, valorizovati preostale resurse, uspostaviti energetsku samodovoljnost, naprednu industiju, infrastrukturnu povezanost.
– Jednostavno, da li znaju, kako učiniti Crnu Goru normalnom i radnom zemljom.

Takođe bih pitao javni servis i ostale televizije, kada će napokon početi da organizuju stručne debate o ovim suštinskim stvarima, na koje će pozivati uistinu kompetentne, a ne podobne, favorizovane, neuke i nedorečene političare i tzv. stručnjake. Crnoj Gori je potrebnije nego ikada pravo i dokazano znanje.

Sve je u nama, malo van nas, bez obzira na naš status i članstvo. Na to nas upozorava i Rimska deklaracija EU, potpisana prije deset dana, koja, imeđu ostalog, ističe velike ekonomske i socijalne nejednakosti članica.

DF, kroz svoje programe „595“ i „707-Da radi Crna Gora“ i mnoge inicijative, je nudio i nudi optimalna sektorska i ukupna rešenja, kako od beznađa u razvijeno i radno društvo.

Prof. dr Branko Radulović 
član Predsjedništva DF-a i zamjenik Predsjednika PZP-a